Kako je to već uobičajeno, pobjede Hrvatske slave se diljem hrvatskih mjesta u BiH pa tako i u Širokom Brijegu. Od Odžaka do Neuma, hrvatsko stanovništvo slavi pobjede reprezentacije. Iako neki tvrde suprotno, nazivajući nas Bosancima ili Bošnjacima katolicima koji ne trebaju slaviti jer se, eto, Bosna i Hercegovina nije plasirala na Mundijal, svakoj realnoj osobi je jasno zašto bh. Hrvati slave pobjedu "susjedne" države.
Ipak, neke pobjede budu zasjenjene ružnim prizorima.
Prizor iz Širokog, koliko god to nepopularno bilo kazati, jest ružan. Naime, nepotreban je uzvik "Jebem te Bosno, jebem te ja, Hrvatska moja domovina":
Nije nepotreban zato što bh. Hrvati ne mogu ili ne trebaju Hrvatsku doživljavati svojom domovinom. Nepotreban je s aspekta čiste mentalne higijene i posebno radi naših sunarodnjaka koji žive u Bosni. Država se zove Bosna i Hercegovina i ne postoji država Bosna, stoga psovanje Bosne kao takve, a istovremeno feštanje uz, primjerice, pjesmu "Bosna" od Marka Perkovića Thompsona jednostavno je nelogično!
Ako se hoće pokazati kritika prema državnom uređenju države Bosne i Hercegovine, to se može učiniti na drukčiji način od "jebanja" Bosne. Ponovimo, ako zbog ničeg drugog onda zbog naših ljudi koji žive gore.
Država BiH je zbilja kaotična država, Hrvati koji žive u njoj imaju svako pravo da pokažu da su kritični prema toj državi, no čemu ovakvim uzvicima bacati ljagu i na sebe i na svoje sunarodnjake koji žive u regiji Bosni i u konačnici - na pobjedu Hrvatske na koju je ponosan svaki Hrvat bez obzira živio u Bangladešu ili u Hrvatskoj.
Ovakvim potezima samo dajemo legitimitet onima koji nas nazivaju radikalima, rušiteljima i mrziteljima države, kamenjarskim paćenicima ili nekim drugim "ugodnim" nazivom skuhanim u ideološko-medijskoj kuhinji bošnjačkih i lijevih medija iz Hrvatske.
Prosvjed kao znak nezadovoljstva življenja u državi kakva BiH jest uvijek je dobrodošao, ali ne na ovakav način. Jednostavno nije potrebno i donosi nam kontra-uslugu od koje nitko nema koristi, a ponajmanje svi oni koji su frustrirani činjenicom da žive u državi u kojoj nam se sve pokušava nametnuti. Od političkih predstavnika do toga za koga ćemo navijati i kojim jezikom pričati.
Ako ćemo već koristiti navijačku kulturu kao način izražavanja, može se iskoristi, recimo: "O bejha, o bejha, dok si ovakva, nisi moja država.".
Dnevnik.ba