Visoki predstavnik Christian Schmidt svojim je jučerašnjim potezom vratio BiH nekoliko koraka unatrag. Njegovo nametanje tzv. „paketa zaštite integriteta izbornog procesa“, odnosno tehničkih izmjena Izbornog zakona, nije moglo doći u gorem trenutku i ponovno bespotrebno komplicira političke odnose u zemlji. Schmidt se odlučio „djelovati“ upravo u trenutku kad su domaći politički akteru počeli ozbiljno preuzimati odgovornost za političke procese u BiH, kad smo se počeli ozbiljno približavati EU i kad se počelo nazirati da bi se i najteži politički prijepori mogli barem djelomično riješiti.
Aktualna parlamentarna većina na razini države BiH koju čine stranke Trojke (SDP, NiP i NS), SNSD i HDZ BiH uradila je, prema ocjeni predsjednice Europske Komisije Ursule von der Leyen, više u 13 mjeseci nego prethodne vlasti u desetljeću. Usvojeno je 10-ak vrlo važnih zakona potrebnih za dobivanje statusa zemlje pregovarača s EU i osjetilo se kako se politička klima u zemlji mijenja. Odlaskom SDA na političku periferiju a niza njenih kadrova u zatvor, počeli su se mijenjati dominantni narativi, politički predstavnici konstitutivnih naroda počeli su surađivati i racionalno razgovarati o najtežim pitanjima.
Još važnije, hrvatsko-bošnjački odnosi u FBiH počeli su značajno otopljavati. Recimo, bošnjačke stranke u Vladi BiH niti jednom nisu preglasale hrvatske ministre, iako to mogu raditi. Sve odluke se donose jednoglasno. Slično je i na razini Vijeća ministara gdje su se srpski politički predstavnici pokazali iznimno kooperativnima i konstruktivnima pri usvajanju reformskih zakona.
No, sada se Schmidtovim potezom došlo u situaciju da se sav teško postignuti napredak baci u vjetar. Nekoliko je razloga zašto je Schmidtova odluka i pogrešna i donesena u pogrešnom trenutku.
Naime, srpski politički dužnosnici su jasno kazali kako neće prihvatiti nikakvu nametnutu odluku jer s razlogom dovode u pitanje legitimitet Christiana Schmidta kao visokog predstavnika budući da mu mandat nije dalo Vijeće sigurnosti UN-a, kao što je to bio slučaj s njegovim prethodnicima. Stoga su njegove odluke za Srbe (i ne samo njih) neprihvatljive. Srbi su odmah najavili kako usvajaju Izborni zakon RS, što je novi korak u smjeru disolucije zemlje. O kaosu koji bi izbio u slučaju da Schmidt krene u avanturu smjene Dodika ne želimo ni razmišljati.
S druge strane, ovim potezom se sabotiraju napori da se dođe do suštinskih izmjena Izbornog zakona koje traže Ustavni sud BiH u predmetu Ljubić i Europski sud za ljudska prava u nizu slučajeva.
Iako su predstavnici Trojke pokazali spremnost tražiti s HDZ-om način izbora članova Predsjedništva BiH koji omogućava svakom konstitutivnom narodu na nesmetano izabere svoga člana, ovaj Schmidtov potez, kao i dubiozne izjave veleposlanika SAD-a Michaela Murphya, taj su proces sada zaustavile „do daljnjega“. To je katastrofalno jer nema većeg nepoštenja u izbornom procesu od činjenice da se hrvatski član Predsjedništva bira bošnjačkim glasovima. To je najveća moguća izborna prijevara.
Dakle, od pozitivne i konstruktivne atmosfere koja je polučila ozbiljne rezultate Schmidt je, uz mentorstvo Murphya, preko noći BiH vratio u stanje konflikta, netrpeljivosti i nedogovaranje koje je karakteriziralo vlasti u kojima je sudjelovala SDA sa svojim malignim unitarističkim politikama.
Stoga je u pravu premijer RS-a Radovan Višković kad kaže da je europski put završio onog trenutka kad je Schmidt nametnuo posljednju odluku.
K tomu, vrlo je upitno i hoće li se uopće „zaštiti integritet izbornog procesa“ ako se zna da se povećava uloga Središnjeg izbornog povjerenstva, tijela za tehničku provedbu izbora, koje izgubilo svaki kredibilitet i koje je pod kontrolom SDA i DF-a. Također, elektronski će se brojati samo dio glasova a „onaj koji broji“ će sada lakše nego ikad moći manipulirati podacima.
Ipak, to je manji dio problema. Glavni problem je sama činjenica da je Schmidt ponovno pribjegao nametanjima. To govori da je BiH zapravo gotovo propala država, čijim čelnim ljudima se onemogućava donositi temeljne odluke i koja kao takva nema budućnost.
Otvorenim pak ostaje pitanje zašto visoki predstavnik ne donese sve zakone i odluke potrebne za ulazak u EU i zatvaranje OHR-a? Zašto Schmidt jednostavno ne nametne cijelu pravni stečevinu EU i time okonča svoj mandat u BiH? Naravno, to se neće dogoditi jer bi time nestalo geografskog prostora na kojem se lako i jeftino može proizvoditi i izvoziti nestabilnost te pravdati plaće stotina birokrata koji tobože „grade europsku BiH“.
Dnevnik.ba