"Ima tu dvadesetak sorti autohtone jabuke i kruške, zatim tu je više vrsta trešanja, višanja, hruštova, šljiva i drugog voća, uglavnom jedna raznolika zbirka. Bavim se kalemljenjem tog voća, koje obično počinje u siječnju ili veljači, zavisno od toga kakva je zima. Tako kalemljeno voće prodajem ili doniram i ostvarujem pristojnu zaradu, mada to nije primarni cilj. Jednostavno, ne želim da domaće sorte iščeznu, s obzirom na sve veću zastupljenost voća koje se uvozi sa strane", kaže Žunić, pišu Nezavisne novine.
Prema njegovim riječima, prednost autohtonog voća je prije svega u zdravim plodovima, s obzirom na to da stabljike tih voćaka ne zahtijevaju prskanje niti bilo kakav drugi tretman.
"Često volim reći prijateljima i poznanicima da ukoliko žele jesti zdravo voće zasade vlastiti voćnjak. Mislim da svako domaćinstvo, ukoliko postoje uslovi, treba da uzgaja voće, a ja preporučujem naše domaće sorte", kaže Žunić.
Dodaje kako vodi brigu o preko pedeset voćnjaka na ovim prostorima, a mnoge od njih je sam kalemio ili sadio.
U njegovom rasadniku se mogu susresti i kalemljena stabla koja daju više vrsta različitih sorti jabuke ili kruške.
"Ja to zovem voćarskom botanikom, pa tako recimo s jednog stabla možete ubrati različite sorte jabuka, od onih najranijih do kasnih, koje posljednje dospijevaju, kao što je zelenika", dodaje Žunić.
Iako, kaže, ima dosta posla, uz dobru organizaciju sve se može stići, pa tako uzgaja vlastite zasade oraha, lješnjaka i malina te plastenike u kojima proizvodi povrće.
"Kad čovjek nešto voli, sve se može stići. Iako sam ratni vojni invalid, uz dobru organizaciju i planiran rad uspijem, uz pomoć supruge i sina, odraditi sav posao", kaže ovaj cazinski voćar.
Dnevnik.ba