StoryEditor
Osvrt

Sankcije Dodiku su potpuni promašaj i trasiraju put ka raspadu BiH

Jurica GudeljPiše Jurica Gudelj  /  06.01.2022., 14:09h
Međunarodna zajednica svojim potezima kontinuirano urušava BiH. Tako je u svega nekoliko mjeseci povukla dva katastrofalna poteza - jedan je nametanje Inzkovog zakona o zabrani negiranja genocida, a drugi su sankcije Miloradu Dodiku. Još smo jedan korak bliže smrti države BiH.

Američka administracija u BiH koja je nametnula sankcije Miloradu Dodiku, Milanu Tegeltiji i njegovoj supruzi Tijani te bivšem SDA-ovcu Mirsadu Kukiću i Alternativnoj televiziji napravila je teški promašaj i trasirala put daljnjoj dezintegraciji BiH.

Pored notorne činjenice da je izricanje sankcija najavila SDA-ova ministrica Bisera Turković, navedeno opravdanje za sankcije kao i osobe koje su njima pogođene, stanovnike BiH mogu samo dublje utvrditi u stavu kako Zapad jednostavno nema dobre namjere prema svim stanovnicima naše zemlje. Čini se kako Zapad uporno favorizira jednu stranu u BiH (bošnjačku) što onda pak znači kako su i Srbi i Hrvati nepoželjni kao stanovništvo BiH. Odnosno, poželjni su, ali samo kao građani drugog reda.

Naravno, ni Srbi ni Hrvati se zbog tog neće odreći svoga prava na BiH, ali u praktičnom smislu sve su to samo novi dokazi da je BiH, osim što je već danas propala država, ujedno i država u kojoj zajednički život jednostavno nije moguć.

Nažalost, Zapad svojim potezima uporno pokušava dokazati stanovnicima BiH da ne mogu zajedno živjeti. Zapad uporno ignorira stanje na terenu, odnosno ignorira hrvatske i srpske političke glasove koji traže poštivanje Ustava BiH i Daytonskog mirovnog sporazuma, provođenje presuda Ustavnoga suda BiH i Europskog suda za ljudska prava koje opterećuju Izborni zakon, upozoravaju na pogubnost privatiziranja državnih institucija na svim razinama kao i otimanja pozicija namijenjenih za političko predstavljanje konstitutivnih naroda.

Istovremeno, Zapad daje podršku onim politikama koje negiraju i Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum i presude Ustavnoga suda BiH, daje podrške onim politikama koje svakodnevno zazivaju rat, koje negiraju ratne zločine i koje su povezane s radikalnim islamskim terorističkim elementima kako u regiji tako i u svijetu. Ne zaboravimo i kako je danas jedino bošnjačka politika puna kadrova iz ratnog vremena - od Džaferovića, Cikotića, Turković, Mehmedovića pa do sitneži poput Komšića. Štoviše, sudjelovanje u ratu je jedna od glavnih kvalifikacija za prosječnog bošnjačkog političara.

U posljednjih 20 godina međunarodna zajednica, odnosno njen zapadni, euro-atlantski dio, uporno su ispunjavali unitarističke želje bošnjačke politike. Tako je krajem 20. stoljeća zataškano ubojstvo doministra MUP-a FBiH Joze Leutara,  nametnuta je Alijansa, kao i kasnije Platforma, tri puta je nametnut Komšić, smijenjeno je na stotine demokratski izabranih hrvatskih i srpskih političkih dužnosnika, čelnici hrvatske i srpske politike bezrazložno su trpani u zatvor... Ništa se od navedenog ne bi moglo dogoditi bez odobrenja Amerike. Činilo se sve, doduše bezuspješno, da se Hrvate i Srbe prisli da postanu dijelom fantomske bosanskohercegovačke nacije kojom gospodare bošnjačke elite. 

Posljedice takve međunarodne, u prvom redu američke, politike prema BiH su porazne: imamo danas potpuno podijeljena društva, nepostojeće međunacionalne političke i društvene odnose, propalu državu na putu ka raspadu, ekonomiju na izdisaju, stanovništvo u paničnom bijegu iz zemlje, svakodnevno spominjanje pa čak i zazivanje rata. Ako je to bio cilj Zapada, onda im svaka čast. 

Opravdanja da se sankcije izriču zbog korupcije su naprosto priče za malu djecu. Sankcije se izriču isključivo iz političkih razloga i to zbog tog što je Milorad Dodik postao tvrd orah koji se ne da tek tako slomiti. Dodik je ustrajan u svojim nastojanjima da zaštiti RS od malignog utjecaja institucija pod bošnjačkom kontrolom, a takve su gotovo sve sa sjedištem u Sarajevu. 

Iako Amerikanci tvrde suprotno, Dodik brani Ustav BiH i Dayton a ruše ga upravo američki miljenici stacionirani u Sarajevu.

Da je Zapadu do borbe protiv korupcije, ne bi godinama bili mentori obitelji Lijanović, a prvi na listi za sankcioniranje bili bi kadrovi SDA, stranke koja obiluje dužnosnicima koji dio svoga radnog tjedna provode na sudovima, u svojstvu optuženika za korupciju, naravno. Drugi dio tjedna su pak na svojim dužnostima koje obnašaju u tijelima vlasti. Pa kako je moguće da stranci riječi nisu rekli o Fadilu Novaliću i skandaloznoj aferi pronevjere novca tijekom nabavke "malina respiratora". To, ispada, nije korupcija.

Bilo kako bilo, srpski narod u BiH nakon ovog poteza Amerike, još će se više utvrditi u uvjerenju kako je Amerika neprijatelj Srba, barem onih u BiH, a daleko od takvog stava nisu ni Hrvati. Naime, kad se vidi koga Amerika podržava, onda je jasno kako nema čiste namjere prema dva od tri konstitutivna naroda u BiH.

S druge strane, ovaj potez, kao i nametanje Inzkovog zakona, dodatno će osokoliti bošnjačku politiku da krene snažnije gušiti hrvatsko političko biće u BiH i istiskivati ga iz svih institucija ali i sa teritorija gdje su Bošnjaci većina. Nametanje sankcija Dodiku zapravo je snažan vjetar u leđa novom pokušaju unitarizacije entiteta FBiH i izbacivanja Hrvata kao bilo kakvog faktora s političke scene u zemlji. 

Nije problem što Amerika podržava Bošnjake kao narod, problem je u tom što podržava njihove najmalignije politike i političke aktere kojima je cilj i biološki nestanak Hrvata i Srba iz BiH. Stanovništvo BiH to jasno prepoznaje i sukladno tomu se i postavlja prema "našim zapadnim partnerima", jedni s oduševljenjem, drugi s gnušanjem.

Naposljetku, ovo je samo još jedan mali ali važan korak ka konačnom raspadu BiH. Potpuno je jasno da ova država nema nikakvu šansu uspjeti. Vanjski pritisak će kad-tad popustiti i uskoro će doći dan kad će se podrazumijevati da tri naroda idu svaki svojim putem.  Sad je vrijeme da se zauzmu što bolje pozicije za taj trenutak - trenutak oslobođenja od okova države BiH.

Dnevnik.ba

17. siječanj 2022 10:13