StoryEditor
nepotpuna pravda

Samo tri pripadnika Armije BiH su osuđena za zločine u OŠ Bratstva i jedinstva u Potocima

Piše desk  /  02.12.2021., 12:47h
‘‘Iako je prošlo skoro nepunih trideset godina još uvijek postoje živi svjedoci, koji se nerado prisjećaju svih preživjelih tortura, ali i dalje imaju snagu da govoreći o zločinima i neljudskim djelima, opominju i ukazuju naraštajima iza sebe‘‘.

Mnogo je datuma značajnih za Hrvate Bijeloga Polja u sjevernom dijelu grada Mostara od samog početka Domovinskog rata 1991.godine, prvih žrtava dolaskom JNA i srpskih paravojnih formacija, masovnih grobnica na Uborku i Sutini, odvođenja prvih logoraša u logor u Bileći, zatim izdaje, sustavnog progona Hrvata, pogibije i zatočenja pripadnika Hrvatskog vijeća obrane dana 30.6.1993.godine, ali svakako poseban značaj u srcima svih bjelopoljskih Hrvata ima i 2. 12. 1993 .godine. Točno prije 28 godina bio je utorak, hladni prosinački dan, posredstvom MCK izvršena je razmjena hrvatskih logoraša iz logora Armije BiH u Osnovnoj školi „Bratstva i jedinstva“ u Potocima. 

''Iako je prošlo skoro nepunih trideset godina, iako su nas samo u ovoj 2021. godini napustila četiri logoraša koji su preživjeli strahote ovog logora, kroz koji je ukupno prošlo preko stotinu hrvatskih civila i pripadnika HVO-a, još uvijek postoje živi svjedoci koji se nerado prisjećaju svih preživjelih tortura, ali i dalje imaju snagu da govoreći o zločinima i neljudskim djelima, opominju i ukazuju naraštajima iza sebe, o svoj pogubnosti rata i besmislu ljudske potrebe za ratovanjem. 

Prva zatočenja hrvatskih civila u naseljima Bijelog Polja, unaprijed isplanirana i dogovorena, počinju već u mjesecu travnju 1993. godine, kada se preko noći hrvatski civili zatvaraju po privatnim kućama, u mnogim slučajevima i od svojih dojučerašnjih susjeda, da bi nakon 30.6.1993. godine u logoru Osnovne škole u Potocima bilo već preko stotinu osoba, pretežno civila, djece i starijih osoba, ali i zatočenih pripadnika HVO-a. 

Pripadnici HVO-a nakon što su zatočeni, većinom su pretučeni do neprepoznatljivosti, oni koji su preživjeli prosljeđivani su u logor IV. Osnovne škole u Mostaru ili su vođeni na prisilne radove i kao živi štit na prvu crtu bojišnice, gdje je od ukupno 37 odvođenih logoraša sedam poginulo, pet nasilno ubijeno iz neposredne blizine i dva logoraša su ubijena u unakrsnoj vatri. 

Da niti civili i žene nisu imali bolji tretman, posvjedočili su brojni iskazi logoraša nakon izlaska iz logora, kada je zabilježeno više slučajeva premlaćivanja civila, invalidnih osoba, silovanja i seksualnog ponižavanja žena, psihičkog i fizičkog mučenja, uskraćivanja hrane i sličnih tortura… 

U logoru u Potocima nalazila su se djeca, supruge i majke poginulih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane iz Bijelog Polja za čiju sudbinu i pogibiju su saznavali za vrijeme boravka u logoru. Oni koji su imali sreću da prežive torture logora u Potocima i danas se dobro sjećaju, kao i njihove obitelji, za sve druge dovoljno je kazati da su nakon razmjene i dolaska bjelopoljskih Hrvata u Studentski dom u Mostaru, logoraši bili tako izmučeni i gladni da su kriomice skrivali komade kruha u džepove! 

Za logor Armije BiH u Osnovnoj školi u Potocima Apelacijsko odjeljenje Suda BiH 2018. godine donijelo je pravomoćnu sudsku presudu protiv tri osobe za kazneno djelo ‘Ratnog zločina protiv civilnog stanovništva prema članku 142. Kaznenog zakona SFRJ’ prema kojoj su isti osuđeni na ukupno 26 godina zatvora. Mnogi su pisali o stradanju i žrtvi Hrvata Bjelopoljske kotline, Hvala im, ali posebno i VELIKO HVALA autoru knjige Transverzala zla – svjedočanstva bjelopoljskih Hrvata, koji je otrgnuo i sačuvao od zaborava mnoge sudbine hrvatskih logoraša Bijelog Polja'', navodi se u priopćenju Hrvatske udruge logoraša HNŽ. 

Dnevnik.ba

11. siječanj 2022 03:08