Article_Top_970x250

Šaćir Filandra za Dnevnik.ba: Zategnuti odnosi Hrvata i Bošnjaka su umjetna konstrukcija, to je biznis i izborna baza 

“ZADNJA TRI STOLJEĆA SU BILI SAVEZNICI” 

Šaćir Filandra za Dnevnik.ba: Zategnuti odnosi Hrvata i Bošnjaka su umjetna konstrukcija, to je biznis i izborna baza 

velj 10, 2020

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Političke oligarhije su postale bukvalni vlasnici naših novaca, života i  sudbina. One na etničkim sukobima profitiraju, zategnuti odnosi između Hrvata i Bošnjaka su vještačka konstrukcija, to je biznis i izborna baza. Puno čačkati o tome nije prihvatljivo ni na jednoj strani, normalizacija odnosa bi mnogim političarima uzela hljeb iz ruku, rekao je Šaćir Filandra, profesor na Fakultetu političkih nauka u intervjuu za Dnevnik.ba.

Šaćir Filandra, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, u razgovoru za Dnevnik.ba govori je o hrvatsko-bošnjačkim odnosima, kolektivnim strahovima jednog i drugog konstitutivnog naroda u BiH, te tomu zašto je nužno govoriti o povjerenju među ta dva naroda. 

Postoje li danas hrvatsko-bošnjački odnosi u BiH u političkom i društvenom smislu? 

Uvijek postoje odnosi između ljudi I društvenih grupa koje žive skupa, bez obzira na kvalitet i karakter tih odnosa.    

Koja su to najveća razmimoilaženja u tim odnosima? 

Teško je nabrojati listu tih otvorenih pitanja između ova dva naroda, a pogotovu između dvije države. Najveća razmimoilaženja ogledaju se u predodžbi budućnosti.Aktualna hrvatska politika pod diktatom je prošlosti i tu banovinsku politiku nastoji ostvariti u povijesno totalno izmijenjenom kontekstu. Iz tog razloga ona je anahrona. Banovinska politika u BiH znači razdvajanje ljudi dok je duh vremena spajanje ljudi, te je zbog toga ta politika antievropska. Bošnjačka politika nema jasan cilj i stav o BiH, tu se ne zna šta se tačno hoće, ali se hoće iskoristiti duh vremena koji ide u prilog nekim bošnjačkim političkim principima. Deklarativno je ta politika probosanska i prograđanska dok se u praksi svodi na obranu postojećih pozicija i postojećeg stanja.  

Kako su se razvijali kroz političku prošlost i koliko je sve to odredilo stanje koje imamo danas?

Od Karlovačkog mira, dakle zadnja tri stoljeća, Hrvati i Bošnjaci su bili u neku ruku politički saveznici, posebno u 20. stoljeću, u doba ideologije jugoslavenstva. Sukobi dolaze oko međusobnih odnosa ova dva naroda u samostalnoj bosanskohercegovačkoj državi.

Koji su to događaji nakon Daytona u bitnom promijenili hrvatsko-bošnjačke odnose? 

Ti odnosi su poremećeni odmah nakon višestranačkih izbora, a susret Bobana I Karadžića u Grazu je najbolji pokazatelj toga. 

Zašto se Hrvati plaše građanske države, a Bošnjaci trećeg entiteta, federalizacije, pa čak i izmjena Izbornog zakona BiH? 

I “građanska država” I “treći entitet” su postale floskule za koje se više ne zna šta tačno znače. Obični ljudi koji žive od svoga rada nasilno su ideologizacijom od strane partijskih elita uvučenu u priču kojoj ne znaju ni smisao. Na sceni je zastrašujuća manipulacija političkih elita narodima.  

U kojoj mjeri mediji doprinose zazoru jednog naroda od drugog i je li veća odgovornost na samim političkim elitama?

Dobar dio odgovornosti snose i mediji mada će vam oni reći da samo izvještavaju i  nastoje da prežive.  

Što to Hrvate i Bošnjake, uvjetno rečeno, razdvaja, a što ih spaja? 

Zbiljnost svakodnevnog života u zajedničkoj državi i domovini ih spaja a političke fantazije neodgovornih ljudi ih razdvajaju.

Što Hrvate najviše iritira kod Bošnjaka i obrnuto?

Znam da Bošnjacima smeta hrvatski narativ o ugroženosti, dok Federaciju, prema njima, tretiraju samo kao bankomat, a Hrvatima vjerovatno smeta priča o građanskoj državi.

Zašto se u bh. medijima i društvu inače sve manje govori o hrvatsko-bošnjačkom dijalogu?

Političke oligarhije su postale bukvalni vlasnici naših novaca, života i  sudbina. One na etničkim sukobima profitiraju, zategnuti odnosi između Hrvata i Bošnjaka su vještačka konstrukcija, to je biznis i izborna baza. Puno čačkati o tome nije prihvatljivo ni na jednoj strani, normalizacija odnosa bi mnogim političarima uzela hljeb iz ruku.  

Tko i zašto eventualno opstruira politički dijalog ova dva naroda?

Stranačke elite i samo one.

Kako doći do pomirenja? Je li o pomirenju još uvijek iluzorno govoriti?  

Pomirenje je neadekvatna riječ. Treba govoriti o povjerenju, o uspostavi i jačanju povjerenja između ljudi različitih nacionalnosti i o vladavini zakona. Povjerenje je pretpostavka promjene politika.

Dnevnik.ba