Sve je počelo u noći 5. prosinca 1989. Ruski predsjednik, koji je tada radio za KGB, promatrao je tisuće građana Istočne Njemačke kako u Dresdenu zauzimaju sjedište tajne policije - Stasija. Berlinski zid je već bio srušen, a komunističke vlasti Istočne Njemačke bile su na rubu snaga. Za njega su prosvjednici bili opasni i poremećeni.
Strah od masovnih prosvjeda i "vladavine naroda"
“Osjećam se osobno krivim za to zauzimanje zgrade", rekao je Putin prijatelju Sergeju Rolduginu. Istočna je Njemačka ubrzo nestala, kao što je nestao i Sovjetski savez nakon neuspjelog vojnog udara u kolovozu 1991. godine. Tada je Putin kazao kako Sovjetski savez pati od paralize moći.
"Ta dijagnoza bila je glavni motivator konsolidacije moći tijekom Putinove političke karijere. A može i objasniti rusku vojnu intervenciju u Siriji", navodi NYT.
Tijekom cijele karijere strah od masovnih prosvjeda i vladavine narode progonio je Putina. Kao što su građani Istočne Njemačke smatrali kako izražavaju svoje građansko nezadovoljstvo prosvjedima, tako su i Sirijci mislili tijekom prosvjeda 2011. godine. Putin to, pak, smatra ilegalnom uzurpacijom autoriteta vlasti i takvi se prosvijedi protive njegovom uvjerenju kako je državna vlast iznad svih i takvom treba ostati.
"Politički i društveni problemi rasli su tijekom dugog vremenskog razdoblja u ovoj regiji i naravno su ljudi bili željni promjene. Ali što je bio krajnji rezultat svega toga", rekao je nedavno u UN-u.
Zbog raspada SSSR-a i nereda koji je to pratio Putin je razvio loše mišljenje o neograničenoj demokraciji, ali i o karakteru svojih sugrađana. Prosvjedi su ga ostavili ravnodušnim, a Jeljcinom odgovor na ustavnu krizu 1993. stvorio je neku vrstu divljenja prema Jeljcinu. On je, naime, pozvao vojsku da mu pomogne u rješavanju krize, a ona je otišla toliko daleko da je granatirala zgradu ruskog parlamenta.
Smatra kako neredi nastaju slabljenjem središnje vlasti. Putin je izvukao zaključak kako samo čvrsta državna vlast može Rusiju spasiti od ekonomskog i političkog kaosa.
"Ruski narod je zaostao, ne mogu se prilagoditi demokraciji kao što je to bilo u vašim zemljama. Treba im vremena", rekao je navodno na sastanku akademika.
Američka potpora promjenama u bivšim državama SSSR-a, poput Gruzije, Ukrajine i Kirgistana, Putinu je bila dokaz kako Amerikanci vode politiku rušenja vlasti u državama pod ruskim nadzorom. Njegov strah doveo je do slabljenja političke slobode u Rusiji.
Sirija "miriše" na Ukrajinu, a Ukrajina...
Putin smatra kako je građanski rat u Siriji samo posljednji u nizu sukoba što nastaju nakon rušenje ili slabljenja središnjih vlasti putem američke agresije. Prosvjedi u Ukrajini krajem 2013. i početkom 2014. u Putinu su izazvali strah kako će slična agresija prije ili kasnije doći do Kremlja.
"Svaki građanin ima pravo izraziti mišljenje o odlukama političara, ali mora to mišljenje izraziti u okviru zakona", izjavio je tada.
Bijeg ukrajinskog predsjednika Janukoviča Putin je iskoristio za osvajanje Krima te potporu oružanom ustanku proruskih separatista na istoku Ukrajine. Mnogi su analitičari pokušali rusku intervenciju u Siriji objasniti kao odgovor na ekonomski pritisak i nisku cijenu nafte, ali i kao odmicanje pozornosti od ukrajinskog sukoba ili pak utvrđivanje ruske pozicije na Bliskom istoku.
Sve od navedenog može biti čimbenik, smatra New York Times, ali je temelj intervencije Putinova obrana principa kako je država svemoćna te ju treba braniti od prosvjednika i pobunjenika.
"Nacije ne bi trebalo prisiljavati da prihvate neki model razvoja što ga je netko proglasio ispravnim. Sovjetski savez svojevremeno je pokušavao izvesti društvene eksperimente, tražio promjene u drugim državama po ideološkim osnovama, a to je dosta često imalo tragične posljedice i degradaciju uvjeta življenja umjesto napretka”, rekao je Putin u UN-u.
( Ovaj tekst napisan je 05.10.2015. godine )
Dnevnik.ba