"Hrvati me se nemaju razloga bojati. Ja sam vaš predsjednik, sviđalo se to vama ili ne!"
Ovo su samo dvije izjave “hrvatskog” - a zapravo drugog bošnjačkog - člana Predsjedništva koje pokazuju u kakvoj se apsurdnoj situaciji nalazi postizborna Bosna i Hercegovina. Gotovo svi analitičari slažu se da Komšišev izbor nije u “duhu” Daytona. Ovaj autor međutim smatra da nije niti po slovu Daytona, samo što se koristi nedorađenost ovog dokumenta glede izbora članova Predsjedništva iz Federacije.
Piše: Dr. Gordan Grgurić, Sveučilišni profesor, Stockton University, New Jersey
Da je namjera daytonskog ustavotvorca bila isključivo pripadnička demokracija, onda bi Ustav BiH propisivao sljedeče: izbor u Predsjedništvo jednog Bošnjaka, Srbina i Hrvata, od kojih se jedan od ove trojice bira s teritorija Republike Srpske, a druga dvojica s teritorija Federacije BiH. No, Ustav eksplicitno kaže da se baš Srbin u Predsjedništvu bira iz Republike Srpske.
Zašto, gospodine Komšić?
Zato što je - kao sto i sami dobro znate - namjera ustavotvorca bila da će Srbin predstavljati pretežito (ne i isključivo) interese Srba. Ovdje ne ulazimo u meritum ovakvog predstavljanja te čini li se to Vama ili meni dobro ili loše: govorimo samo o izvornoj namjeri ustavotvorca. Drugo, iako je rat promijenio etničku strukturu stanovništva, na teritoriju kojeg danas čini Republika Srpska Srbi su bili većina i prije rata (57% po popisu iz 1991, 83% po popisu iz 2013). Dakle, “Srbin” biran s teritorija Republike Srpske predstavljao bi većinski Srbe čak i da nije bilo rata.
Ako BiH prema Ustavu čine tri jednakopravna, konstitutivna naroda, a “Srbin” u Predsjedništvu predstavlja prije svega Srbe, onda je više nego jasno da je namjera ustavotvorca bila da “Bošnjak” iz Federacije predstavlja prije svega Bošnjake, a “Hrvat” iz Federacije Hrvate.
Ovo ne znači da npr. predstavnik Bošnjaka mora biti onaj kandidat koji je osvojio najviše glasova Bošnjaka - upravo to se ovaj puta nije dogodilo, pa Vam mogu samo čestitati ne kao drugom, već zapravo kao prvom bošnjačkom predstavniku u Predsjedništvu. To također ne znači da predstavnik bilo kojeg naroda predstavlja isključivo taj narod. Ali gore navedeno znači da predstavnik bilo kojeg od tri konstitutivna naroda u strukturi svojih glasova mora imati više od 50% glasova naroda kojeg predstavlja.
Možemo se složiti da je pripadnički aspekt demokracije diskriminirajući u odnosu na nacionalno neopredijeljene i manjine - ergo, Sejdić-Finci. Rješenje je u široj interpretaciji pojmova “Bošnjak”, “Srbin” i “Hrvat”, da isti označavaju predstavnike - ne nužno i pripadnike - ovih naroda.
Stvar riješena za pet minuta. Samo kad se Sejdić-Finci ne bi koristio kao kukavičje jaje za promjenu ustroja BiH te eliminiranje konstitutivnih naroda kao takvih.
Da zaključim: kunete se u “slovo” Daytona citirajući samo onaj dio ustavne odredbe koji se tiče članova Predsjedništva iz Federacije, a preskačete dio iste rečenice koji se odnosi na Republiku Srpsku. Upravo zbog Vas i Vama sličnih trebat će u Ustavu eksplicitno navesti tko bira - ili, još jasnije: s kojeg se teritorija biraju - i bošnjački te hrvatski predstavnik u Predsjedništvu.
Odnosno, logičan rezultat Vaše bespoštedne “borbe protiv podjela” je upravo Treći entitet.
Dnevnik.ba