Svakom novom izjavom bošnjačkih i muslimanskih političkih i vjerskih dužnosnika postaje jasno kako nema doslovno nikakve nade u mogućnost izgradnje Bosne i Hercegovine kao zajedničke domovine triju konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata te svih ostalih građana. Bošnjačka javnost, većina političkih dužnosnika i muslimanskih velikodostojnika, koristi doslovno svaku priliku da sotonizira u prvom redu Hrvate, iako, naravno, ne propuštaju ni mogućnost napada na Srbe.
No, Hrvati su im trenutno izbili na prvo neprijateljsko mjesto jer je u tijeku proces koji bi mogao dovesti do izmjena Izbornog zakona kojim bi se onemogućilo bošnjačkim biračima da nameću svojim susjedima Hrvatima političke predstavnike. Kako bi se opravdalo nasilje (sve češće i fizičko) u bošnjačkoj javnosti se razvijaju narativi o Hrvatima kao stranom i neprijateljskom elementu u BiH od kojeg se Bošnjaci trebaju braniti. BiH bi bila Švicarska, posredno se komunicira u bošnjačkoj javnosti, samo, eto, da nema te "hrvatske demografske manjine" koja tobože želi upravljati bošnjačko-muslimanskom demografskom i demokratskom većinom.
Doo sada smo već naviknuti na ratnohuškačke i šovinističke poruke bošnjačkih političara prema Hrvatima. Danas su rijetki oni političari čije stranke imaju sjedište u Sarajevu a da će makar i jednu normalnu riječ uputiti Hrvatima. Svi, od Bakira Izetbegovića, Željka Komšića i Nermina Nikšića, preko Reufa Bajrovića i Emira Suljagića, pa do marginalaca poput Mirsada Hadžikadića i Nermina Ogreševića, kao glavni problem biračkog tijela na koje pretendiraju (bošnjačkog), navode činjenicu da u BiH žive Hrvati koji žele ravnopravno i suvereno odlučivati o društveno-političkim procesima u Federaciji BiH i državi BiH, što im je Ustavom i Daytonom zajamčeno pravo.
Pri tom, sredstva sotonizacije se ne biraju, govori se o UZP-ovcima (za Srbe se koristi termin genocidaši), ustašama i ustašizaciji, o Bošnjacima-katolicima, o kmetovima, o manjini koja želi vladati većinom, o razbijanju okova (nad bošnjačkom većinom)... Da takve gadosti polučuju iznimne efekte unutar bošnjačkog nacionalnog korpusa dovoljno govori činjenica da je Komšić dobio preko 200.000 bošnjačkih glasova na pozivima na ubojstvo Dragana Čovića i silovanje Kolinde Grabar-Kitarović. Degutantno.
No, kako se bliže ovogodišnji izbori i kako se pojačava međunarodni pritisak na bošnjačku politiku da se ipak dođe do promjena Izbornog zakona u skladu s presudama Ustavnoga suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, u hajku na Hrvate sve se aktivnije uključuju i muslimanski vjerski velikodostojnici.
Tako su posljednjih tjedana aktualni i bivši mostarski muftija, Salem ef. Dedović i Seid ef. Smajkić, pokušali zaustaviti projekt izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta Mostar. Problem muftijama je predvidiv da predvidljiviji ne može biti - smeta im činjenica da je HNK hrvatska nacionalna kazališta kuća i kao takva, smatraju, ne bi smjela biti izgrađena u središtu Mostara. K tomu, pokušavaju povezati dovršetak izgradnje zgrade HNK s izgradnjom Islamskog centra u Mostaru. Jedno s drugim nema blage veze, no to ne sprječava muftije da ustvrde kako bi izgradnja HNK "izolirala Bošnjake" ne samo Mostara nego i Hercegovine.
Šefik Kurdić, profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici početkom godine je govorio o tomu kako su kršćani bili kmetovi muslimanima "a sad hoće pola države", pri tom otvoreno pozvavši na džihad. Protiv koga - zna se.
U posljednjoj je pak epizodi napada muslimanskih vjerskih vođa uz BiH na hrvatski narod glavni protagonist nitko drugi do sam reis Kavazović. On je u intervjuu "Ramazanske novine" koje izlaze u Tuzli, govorio o "kontinuitetu povijesnog genocidnog projekta uništenja muslimana, a u konačnici Bošnjaka i države BiH kao političkog okvira koji ih štiti."
Dio te izjave se odnosi na Srbe, što je razvidno iz upotrebe termina "genocid", ali kako stvari ne bi ostale nedorečene, Kavazović je vrlo jasno napao i Hrvate kazavši kako se promovira "donekle ustašizacija kulturnog, obrazovnog i medijskog prostora" te da se svakodnevno ponižavaju, ismijavaju i dehumaniziraju Bošnjaci koje se naziva muslimanima i "onima kojima treba sapun i što sve što čujemo od najviših državnika naših susjeda".
Teško je ovdje opisati svu zlonamjernost ove izjave. Izjava predsjednika Milanovića o "sapunu i parfemu" ni u jednom trenutku nije bila upućena Bošnjacima nego je riječ o metafori upotrijebljenoj u kontekstu opisivanja puta dolaska do tzv. "građanske" države u BiH. No, reis to svakako vrlo dobro zna i nema se potrebe tu išta ikomu objašnjavati. Riječ je o zlonamjernoj interpretaciji kojoj je cilj, kako smo rekli, opravdati u vlastitom nacionalnom korpusu političko nasilje koje se provodi nad vlastitim susjedima hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovijesti.
Naime, javna je tajna kako su glasovi za Željka Komšića prikupljani upravo u sprezi SDA i Islamske zajednice, odnosno kako su Komšića Hrvatima za člana predsjedništva nametnule "džematlije" uz blagu pomoć sekulariziranih Bošnjaka.
Nažalost, ovakav neprijateljski odnos kako bošnjačke politike, a evo sada vidimo i Islamske zajednice, prema Hrvatima u BiH se neće tako skoro promijeniti. Upravo suprotno, izgledno je kako će se u mjesecima pred nama samo još više i više pojačavati.
Hrvati će uskoro uvidjeti kako im je jedini izlaz u samoorganizaciji i formiranju vlastitog političkog i teritorijalnog entiteta unutar BiH u kojem će moći organizirati normalan politički, društveni, kulturni i svaki drugi vid života. U suprotnom, u pitanje će im doći i biološki opstanak.
Dnevnik.ba