Article_Top_970x250

Redateljica Tanja Miletić - Oručević za Dnevnik.ba: Teatar Mostaru pomogao da postane zdravija sredina

INTERVJU

Redateljica Tanja Miletić - Oručević za Dnevnik.ba: Teatar Mostaru pomogao da postane zdravija sredina

ožu 11, 2020

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

(screnshoot:AlJazeera)

Ljudi su umorno od svih nacionalističkih klišea, ito vidimo igrajući predstavu "Identitluk", ne samo u Mostaru, već i u raznim drugim krajevima BiH.Prozreli su instrumente dugogodišnje nacionalističke manipulacije i vide jasno da oni od tih nacionalnih parola i huškanja na druge nemaju ništa, žive teško i djeca im napuštaju zemlju. Pravo pomirenje za sve te ljude bi nastupilo kad bi se značajno popravila ekonomska situacija u zemlji, kad bi imali posao i pristojne plaće. To je sve, izjavila je kazališna redateljica Tanja Miletić -Oručević, u razgovoru za Dnevnik.ba.

Tanja Miletić- Oručević, kazališna redateljica, prevoditeljica i dugogodišnja društvena aktivistica, u intervjuu za Dnevnik.ba, govori o predstavi “Identitluk”, teatarskom životu i stanju u kulturi  u Mostaru i BiH, te otkriva zašto smatra da teatar u bh. političkim i društvenim okolnostima mora biti angažiran.

Predstava “Identitluk” u režiji Tanje Miletić Oručević, prema zbirci eseja libansko-francuskog pisca Amina Maaloufa “U ime identiteta” i dramatizaciji Dragana Komadine, osvojila je i publiku i kritiku.

Nastala je u produkciji HNK Mostar, Narodnog pozorišta Mostar i Studija za izvedbene umjetnosti. U “Identitluku” igraju: Ajla Hamzić, Fatima Kazazić Obad, Jelena Kordić Kuret, Amela Kreso, Ivo Krešić, Nedim Malkočević, Dražen Pavlović i Ivan Skoko. Autor glazbe je Husein Oručević, a scenografiju i kostimografiju potpisuje Sabina Trnka.

Ideja za predstavu koja tematizira Maaloufu zbirku eseja “U ime identiteta”, prema Miletić- Oručević, potekla je od organizacije BHRI koja je i produkcijski podržala predstavu.

 

(Facebook stranica Identitluk) 

Zajednički autorski projekt 

 “Dramaturg Dragan Komadina i ja smo odlučili da nam ta divna zbirka eseja bude samo polazna točka, da se oslonimo samo na neka pitanja koja ona postavlja – o prirodi čovjekovog identiteta u suvremenom svijetu i društvu i posebno o problemu redukcije identiteta samo na nacionalnu i vjersku pripadnost”, izjavila je redateljica Miletić- Oručević u razgovoru za Dnevnik.ba.

Improvizacije na temu tih pitanja, navodi, slobodnu su radili s glumcima, i to prikazujući svakodnevne i prepoznatljive boljke našeg društva i na taj je način nastao ovaj naš zajednički autorski projekt.

“Identitluk” je u govoro rekordnom vremenu obišao brojne gradove u BiH, a najavljena i je turneja u ožujku kada će predstava gostovati, između ostalih, u Bihaću, Cazinu i Prijedoru.

Publika je odlično prihvatila predstavu, navodi Miletić-Oručević i naglašava kako bi bilo nepošteno reći bilo što drugo.

“Predstava je od same premijere izuzetno popularna, u HNK i Narodnom pozorištu, gdje je redovno igramo, gotovo je nemoguće dobiti ulaznicu, izvedbe su stalno prepune. Ljudi sjajno reagiraju, smiju se, više nego ikad prije gledaoci imaju potrebu da nam priđu, i meni i glumcima, i da izraze svoje zadovoljstvo i zahvalnost”, kazala je. 

“Identitluk” je univerzalna satira

Dio cjelokupnog projekta je i velika turneja u više od 20 gradova u BiH.

”U nekoliko smo već bili i divno je bilo vidjeti da i u drugim sredinama ljudi reagiraju jednako pozitivno. Uspjeli smo napraviti jednu univerzalnu satiru, a što gledaoci često primijete, ismijavamo i kritiziramo razne nacionalizme i stanovišta podjednako, tako da niko nema nelagodu zbog neke eventualne neravnoteže u tome”, istaknula je.

Izazovno je bilo, priznaje, stvarati tekst na probama iz improvizacija, kretati se od teme i prepustiti se glumačkoj energiji da vodi u nekom pravcu.

”Nekad je to bilo i naporno i zahtjevno, i meni i ansamblu i dramaturgu, ali svakako je bilo i vrlo uzbudljivo i zabavno. Glumci su, mislim, također,  uživali u ovom procesu. Zanimljivo je da se pokazalo da oni, mladi ljudi, često nisu bili zainteresirani za politikantske fraze kakvim se bavimo na sceni, da su više imali neki eskapistički odnos prema situaciji u društvu, zatvarali se u svoj svijet teatra i među svoje prijatelje”, naglasila je.

Čestu su im, otkriva, stvari koje su donosili kao materijal, a koja su opća mjesta iz bilo kojih novina ili birtija, bile nepoznate.

 

(Facebook stranica Identitluk) 

U BiH teatar mora biti društveno angažiran

”Dobro je da su uspjeli ‘zagristi’ tu cijelu priču i vrlo aktivno i kreativno učestvovati u njoj. Mislim da su svi napravili odlične glumačke zadatke, svih osam glumaca izgradili su čvrste i zanimljive likove. U BiH nema mnogo projekata ove vrste i ovakva metoda rada nije previše poznata. Možda je i zato naša predstava publici posebno zanimljiva”, kazala je.

Odgovarajući na pitanje, morali teatar biti društveno angažiran i koliko je za bh. političke okolnosti važno da teatar progovara o izuzetno bolnim temama za naša društva, Miletić-Oručević ističe kako jednostavno – mora.

”Teatar je nastao u staroj Grčkoj kao masovna svetkovina za svo pučanstvo polisa i tematizirao je najvažnije mitove i historijske događaje u kolektivnoj memoriji te zajednice. Zanimljivo je da je osim tragedije u tim svetkovinama jednako važno mjesto imala i komedija, zapravo, danas bismo više rekli satira, koja je ismijavala neke negativne pojave, ali i često aludirala na konkretne vlastodržce i ugledne građane, ukazujući na njihove greške i mane”, istaknula je.

Nakon nekoliko tisuća godina, podsjetila je, u nekom se treutku otišlo od tih dubokih veza između vjerovanja, teatra i društva i povjerovalo kako teatar može biti samo zabava za dokone.

”Ali naročito mi, živeći u zemlji koja ima ovoliko strašnih problema i neizliječenih trauma, ne možemo sebi dopustiti da neutraliziramo jedan tako snažan alat društvene spoznaje kakav je teatar.”

Teatar može pomoći da počnemo slušati jedni druge

Teatar može, smatra, pomoći i da međusobne razlike prevaziđemo  i počnemo se međusobno uvažavati i  slušati jedni druge.

“Osnovna struktura dramskog je agon, koji razumijemo kao sukob, ali znači nešto više od toga; to je prije svega sučeljavanje dva različita stava, pogleda na stvar. Dramsko se realizira samo u dijalogu i kvalitetna drama je samo ona koja nam daje dovoljan uvid u argumente, emocionalno i psihičko stanje obiju strana”, izjavila je.

Tu smo već, napominje, na pola puta do izgrađivanja kompromisa.

”Gledajući dramski lik u njegovoj psihološkoj punini mi neumitno razvijamo empatiju za ono što je drugo, različito od nas. A to već može biti dobar početak da i u svakodnevnom životu razmislimo o argumentima i poziciji onih kojima smo unaprijed, često iz nekog razloga koji nije naš osobni, suprotstavljeni”, smatra.

Odgovarajući na pitanje, je li pomirenje najskuplja riječ u našim društvima i je li o tome još uvijek iluzorno govoriti, Miletić – Oručević, naglašava kako je ove godine 25 godina otkako živimo bez rata.

“Ako tih 25 godina nije bilo dovoljno da dođe do pomirenja u društvu, ili ako je to – kako kažete – iluzorno tražiti, onda stvarno mislim da nam ni sljedećih 125 godina neće pomoći. Ja sam se rodila 25 godina nakon drugog svjetskog rata, 1970. Zemlja u kojoj smo živjeli u tom momentu bila je mentalno jako daleko od rata, obnovljena, napredna, a sve vrste pomirenja koje su se trebale desiti ili su se davno desile, ili su oni koji se nisu htjeli pomiriti emigrirali”, istaknula je.

To poređenje je porazno, navodi, u smislu toga koliko se nama iz politikantskih razloga stvara jedna atmosfera da je rat bio jučer i da su svi još jedni drugima neprijatelji.

“Međutim, mislim da je takva vizija isključivo u službi stranaka koje tom naracijom održavaju svoju vlast. Ljudi nisu suprotstavljeni jedni drugima. Oni su za svoje potrebe kakvo – takvo pomirenje već odradili, kad im ga već niko nije institucionalno i pametno organizirao”, izjavila je.

(hnkmostar.ba)

Ljudi su umorni od nacionalističkih klišea

Umorni su, tvrdi, od svih nacionalističkih klišea – i to vidimo igrajući ovu predstavu ne samo u Mostaru, već i u raznim drugim krajevima BiH.

”Prozreli su instrumente dugogodišnje nacionalističke manipulacije i vide jasno da oni od tih nacionalnih parola i huškanja na druge nemaju ništa, žive teško i djeca im napuštaju zemlju. Pravo pomirenje za sve te ljude bi nastupilo kad bi se značajno popravila ekonomska situacija u zemlji, kad bi imali posao i pristojne plaće. To je sve”, izjavila je.

Teatar pomogao Mostaru da postane zdravija sredina

Odgovarajući na pitanje, može li teatar pomoći da Mostar postane zdravija sredina, tvrdi kako već jest pomogao u tom smislu i to na više načina.

“Mi svakako prevazilazimo tu neku nacionalnu segregaciju građana, i time što surađujemo i produciramo zajedno ‘preko granica’, ali i time što kvalitetnim predstavama privlačimo ljude da dođu i u onu teatarsku kuću koju možda prije nisu smatrali svojom”, istaknula je.

Pozorište lutaka i Kazalište lutaka, prema njenim riječima, rade fantastičan posao, uvode u teatar čitave generacije djece, odgajaju buduću publiku i pokazuju djeci – koja su za budućnost ovoga društva ipak najvažnije osobe – kako teatar, muzika, likovnost očarava i oplemenjuje.

”Imamo sve više suradnje sa studentima, kroz razna dramska studija i kroz povlastice u kartama za predstave i osjetimo sve više da jedna velika grupa studenata, srednjoškolaca i uopće mladih Mostaraca i Mostarki počinje istinski voljeti teatar i osjećati se u njemu kao kod kuće. Sve u svemu, ja sam optimistična i vjerujem da će teatarski život u Mostaru biti sve bolji”, kazala je.

Ipak, napominje kako se teatarske kuće u Mostaru bore s ogromnim problemima materijalne prirode jer su njihovi proračuni u prosjeku pet puta manji od nekog drugog gradskog kazališta u BiH, te imaju male ansamble i malo zaposlenih.

“HNK raspolaže samo sa Malom scenom. Naše teatarske kuće su jedine u zemlji koje se financiraju samo iz gradskog proračuna, iako je ustavna obaveza Županije da financira ustanove kulture.  No i uz sve te strašne teškoće, naročito u zadnjih nekoliko godina, imaju mnogo premijera, kvalitetne predstave, što se potvrđuje sve češćim gostovanjima, učešćima na festivalima, nagradama. Bilo bi sjajno kad bi se to moglo prepoznati i kad bi za tim išla neka malo ozbiljnija financiranja, ali bojim se da to u našoj sredini ne ide tako, kvalitet se rijetko nagrađuje i podržava”, izjavila je.

Međutim, optimistična je i vjeruje da će teatarski život biti sve bolji naročito ako kuće ostvare ustavno pravo da se financiraju pristojnim iznosima iz županijskog proračuna kao i svi drugi javni teatri u BiH.

Da Mostar u svemu nije izuzetak, potvrđuju i navodi Miletić-Oručević kako je teatarska scenau BiH materijalno siromašna što je njena glavna karakteristika, te da se  u tom okviru kroničnog nedostatka novca, odvija i sva dinamika.

U BiH nedostaje glumaca, tehničkog osoblja, igraju se bajati tekstovi

”Daleko  je i ljudski podkapacitirana. U svim pozorištima u BiH nedostaje glumaca za pravi ansambl, a fali i tehničkog osoblja. Neka zanimanja neophodna za kvalitetan rad u teatru kod nas odumiru. Dobra i suvremena predstava je incident. Prečesto se igraju neki bajati tekstovi, ostvaruju neke davno prevaziđene estetike”, naglasila je.

Iz tog razloga, navodi, nedovoljno dopiru do mlade publike, što je i logično, jer mladi jednostavno neće da gube vrijeme na nešto što ih se ne tiče i ne pripada svijetu u kome oni žive.

”Ne pratimo ni svjetske ni europske kazališne trendove. Uglavnom ni ne znamo šta se to dešava u svijetskom teatru. Jednom godišnje možemo vidjeti nekoliko predstava koje nam ponudi sarajevski festival MESS, ali to nije dovoljno da bi se pratilo trendove”, zaključila je redateljica Tanja Miletić – Oručević u razgovoru za Dnevnik.ba.

Dnevnik.ba