Article_Top_970x250

Redatelj Ivica Buljan za Dnevnik.ba: Treba nam hrabrost da kritiziramo i ismijavamo, kao u Aristofanovo doba

SVJETSKI DAN KAZALIŠTA 2020.

Redatelj Ivica Buljan za Dnevnik.ba: Treba nam hrabrost da kritiziramo i ismijavamo, kao u Aristofanovo doba

ožu 27, 2020

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Boris Scitar/PIXSELL

Baš u ovom trenutku mi smo zatvoreni, i iz polisa, s velike javne scene smo preselili u svoje stanove i prepustili elitama, prema kojima vrlo često gajimo prezir, da odlučuju umjesto nas. Za mene bi duhovno iskustvo bilo na Hararijevom tragu koji se pita kada biramo između alternativa, trebali bi se zapitati ne samo kako prevladati neposrednu prijetnju, već i u kakvom ćemo svijetu živjeti nakon što oluja prođe. Želimo li da kazalište ostane javni servis, ili zabava za probrane, kazao je Ivica Buljan, hrvatski redatelj europske afirmacije i direktor Drame HNK u Zagrebu, u intervjuu za Dnevnik.ba.

Ivica Buljan, hrvatski redatelj europske afirmacije i direktor Drame HNK Zagreb, za Dnevnik.,povodom Svjetskog dana kazališta, 27. ožujka 2020., govori o budućnosti suvremenog kazališta, našim stvarnostima i teatru u doba korone, kada, kako tvrdi, sve vlade pod izlikom pandemije korona virusa, žele suspendirati osnovna ljudska prava.

Ovogodišnje proslave Svjetskog dana kazališta neće biti zbog pandemije korona virusa  – kazališta diljem svijeta su zatvorena, a predstave igraju – na  našim TV ekranima i računalima.

Kazalište je danas vrlo nostalgičan posao, počinje Ivica Buljan, parafrazirajući filozofa Alaina Badioua.

“Suvremeno kazalište vrlo je sklono isticanju nostalgije. Za razliku od drugih, ‘brzih’ umjetnosti, filma, performansa, muzike koje su sklone inovacijama, a tako je bilo oduvijek, sjetimo se avangardi s početka 20. Stoljeća, kazalište je skupa aktivnost, bilo da u nju ulaže zajednica ili pojedinci”, izjavio je Buljan za Dnevnik.ba.

A kada nešto košta, naglašava Buljan, pokušavaju se izbjeći rizici gubitaka – financijski, ali i estetski.

“Kazališni ljudi umišljaju da ljudima nude melankolični kult gubitka”

“Teatar gotovo uvijek izjavljuje da je nešto u društvu zaboravljeno, odbačeno ili odsutno, i ono mu daje moć, vraća mu vrijednost. Mi, kazališni ljudi umišljamo da smo ljudima nudimo melankolični kult gubitka svega što ima neku vrijednost. Tako na kraju često gubimo i samu sadašnjost”, smatra redatelj Buljan.

Freud je, napominje Buljan, cijeli jedan dio svoje teorije crpio iz Sofoklovih tragedija, a Jacques Lacan je znao da je kazalište glavni izbor kada trebamo razumjeti mehanizam koji zbilju pretvara u prikaz, a žudnju u slike.

“U nekim od predstava u HNK u Zagrebu pokušavamo reći ili pokazati da je kazalište slika sadašnjeg vremena. U različitim pričama od Ljudi od voska Mate Matišića, Ciganin ali najljepši Kristiana Novaka, Tri zime Tene Štivičić, pa evo sve do zadnje premijere Znaš ti tko sam ja Ivana Pejnovića, izričito se pitamo što se događa sa zrcalnom slikom ako je sama sadašnjost nered”, navodi Buljan.

“Stvarnost koju živimo neka je vrsta teškog nemira”

Stvarnost koju sad živimo neka je vrsta, smatra Buljan, teškog nemira, a nikako pobuna i revolucija.

“Mi pokušavamo raditi kazalište na odnosu između slika nesigurnosti i njihovog predstavljanja. Ne zaboravljamo emancipatorni potencijal: u dvorani od sedamsto pedeset mjesta, izgovorena misao u Antigoni Slavoja Žižeka, ili prikaz nemira u državi, može izazvati tektonski poremećaj, mali, ali važan s obzirom na mjesto gdje se odvio”, kazao je. 

Demokracija u kazalištu, navodi Buljan, nije nikakva teorija ili fikcija – označava jednu državnu formu i sve što ide s time.

“To je ustavna kategorija, forma javnih sloboda, za koje se smatra da ih štiti Ustav i potiče izborna procedura. Jasno je da bi se, kada se promatra u ovoj suženoj definiciji, na riječ ‘demokracija’ svi trebali klanjati. Predstavnička demokracija danas tvori neupitnost našeg političkog života”, kazao je Buljan.

Međutim, što se događa u kriznoj situaciji, pita se Buljan, kao sad kad pod izlikom opasnosti od epidemije, gotovo sve vlade suspendiraju osnovna ljudska prava.

Kazalište u doba korone

“Što bi trebalo učiniti kazalište? Oživjeti komediju slika, satiru, igrokaze, ples? Vrijedi li danas više visoko elitna izvedba Fausta, ili serija skečeva koja izruguje strukture moći? Da bi se osvojila prava živost onkraj monotonog svakodnevnog života, treba nam hrabrosti da stvaramo umjetnost s onu stranu demokratskog fetiša kakav poznajemo, da ga kritiziramo, ismijavamo, kao u Aristofanovo doba”, izjavio je Buljan.

“U današnjem svijetu gdje su predrasude, mržnja i nasilje u porastu, a naš planet tone sve dublje i dublje u klimatsku katastrofu, nužno je da obnovimo našu duhovnu snagu. Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kojem živimo, prema planetu na kojem živimo. Kazalište ima ulogu, i to plemenitu ulogu, u osnaživanju i pokretanju ljudske vrste da se uzdigne sa svojega puta u bezdan. Ono može uzdići pozornicu, prostor izvedbe, i pretvoriti ga u nešto sveto ti. U današnjem svijetu gdje su predrasude, mržnja i nasilje u porastu, a naš planet tone sve dublje i dublje u klimatsku katastrofu, nužno je da obnovimo našu duhovnu snagu. Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kojem živimo, prema planetu na kojem živimo. Kazalište ima ulogu, i to plemenitu ulogu, u osnaživanju i pokretanju ljudske vrste da se uzdigne sa svojega puta u bezdan. Ono može uzdići pozornicu, prostor izvedbe, i pretvoriti ga u nešto sveto”, naveo je Shahid Nadeem, dramski pisac iz Pakistan u Svjetskoj poruci povodom Svjetskog dana kazališta 2020. godine.

Buljan, pak, navodi kako svoje nade i aspiracije ljudi izražavaju različitim jezicima i stilovima, te da nije sklon mistificirati kazalište i čini ga hramom – niti metaforički.

“Najveća kriza naše generacije je globalna kriza”

“Prije dva mjeseca u Ljubljani sam postavio predstavu 2020 prema djelima izraelskog povjesničara Yuala Hararija. Štošta sam iz svoje prakse, uspoređivao s njegovim antropološkim analizama. S godinama sam otvoreniji duhovnim iskustvima, ali prije svega me zanimaju problemi čovječanstva koje se suočava s globalnom krizom. Možda najvećom krizom naše generacije”, kazao je Buljan.

Odluke koje ljudi i vlade donesu, smatra Buljan, u narednih nekoliko tjedana će oblikovati naš svijet, zdravstvene sustave, ekonomiju, politiku i kulturu.

“A baš u ovom trenutku mi smo zatvoreni, i iz polisa, s velike javne scene smo preselili u svoje stanove i prepustili elitama, prema kojima vrlo često gajimo prezir, da odlučuju umjesto nas. Za mene bi duhovno iskustvo bilo na Hararijevom tragu koji se pita kada biramo između alternativa, trebali bi se zapitati ne samo kako prevladati neposrednu prijetnju, već i u kakvom ćemo svijetu živjeti nakon što oluja prođe. Želimo li da kazalište ostane javni servis, ili zabava za probrane”, kazao je Buljan.

Jean Genet, najveći filozof i pornograf, podsjeća Buljan, među dramatičarima prošloga stoljeća svojim je komadima dokazao da se istinska kritika svijeta danas ne može svoditi na akademsku kritiku kapitalizma, ili današnjim rječnikom, neoliberalne ekonomije jer nije ništa lakše od kritike kapitalizma svedene na samu sebe.

"Slike koje smetaju, a ne koje udovoljavaju"

“U njegovom sublimnom dramskom tekstu Balkon kojeg sam protekle sezone režirao u Münchenu, jedan od pobunjenika kaže: Kako se približiti Slobodi, Narodu, Vrlini, i kako ih voljeti ako ih veličamo! Ako ih činimo nedodirljivim? Treba ih ostaviti u njihovoj živoj stvarnosti. Pripremajmo pjesme i slike, ne one koje udovoljavaju nego koje smetaju”, zaključio je Ivica Buljan, hrvatski redatelj u razgovoru za Dnevnik.ba.

Dnevnik.ba