Article_Top_970x250

RATNA ZVJERSTVA Mudžahedini su izučili ezan u crkvi u Gučoj Gori; 33 metka su ispaljena u križ u Kreševu

domovinski rat

RATNA ZVJERSTVA Mudžahedini su izučili ezan u crkvi u Gučoj Gori; 33 metka su ispaljena u križ u Kreševu

stu 13, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Arhiva

Ubojstva fojničkih fratara, zarobljavanja svećenika i časnih sestara u Travniku, devastacija i uništavanje crkava, samostana i drugih katoličkih objekata - krvavi su tragovi borbe tzv. Armije RBiH da s prostora Središnje Bosne, osim hrvatskog naroda, zatre i kršćanstvo. Povodom 26. obljetnice brutalnih ubojstava fra Leona Migića i fra Nikice Miličevića, Dnevnik.ba donosi podsjetnik i na ostala stradanja svećenika u Središnjoj Bosni...

U Fojnici je danas obilježena 26. obljetnica strijeljanja dvojice franjevaca – fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića. Svetom misom zadušnicom franjevci i hrvatski narod ovog kraja odaje počast svirepo ubijenim fojničkim fratrima, kao i ostalim, stradalim Hrvatima u Domovinskom ratu. 

Fojničke fratre, mučenike Lra Nikicu i fra Leona, 13. studenog 1993. godine strijeljali su pripadnici tzv. Armije RBiH, a sam se događaj u kazneno-pravnom pogledu sveo na „ubojstvo u krčmi".

Miralem Čengić, vojnik tzv. Armije BiH, neposredni izvršitelj i trojica njegovih pomogača Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić, osuđeni su pravomoćno na 15 godina i po šest mjeseci zatvorske kazne. 

Ubojicu i suizvršitelje kasnije je tri puta pomilovao Alija Izetbegović, a četvrti put i Ejup Ganić, pa je Čengić naposljetku oslobođen. Kazneni postupak protiv Čengića također je bio farsa, budući da je ubojstvo fratara u Fojnici 1993. godine kvalificirano kao zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a ne kao ratni zločin vojnika protiv civila kakvo ovo dvostruku ubojstvo i jest bilo.

Tim povodom Dnevnik.ba podsjeća i na druga stradanja katoličkih svećenika, časnih sestara i uništavanje crkvene imovine tijekom agresije tzv. Armije BiH na Središnju Bosnu.

Progon svećenika i časnih sestara u Travniku 

Časna sestra Ljubica Šekerija u listopadu 1993. godine oteta je u crkvi sv. Ivana Krstitelja u središtu gradske zone u Travniku, a potom zarobljena u mudžahedinskom logoru u Mehuriću, selu u kojem je bilo i sjedište odreda El-mudžahid. O teroru „vojske koja nije činila zločine" najbolje govori i njeno svjedočanstvo pred papom Franjom iz 2012. godine. Časna sestra Ljubica Šekerija tako je ispričala vlastiti križni put tijekom agresije tzv. Armije BiH na Središnju Bosnu.

„Meni su zapovjedili da sjednem i ispružim svoje prekrižene ruke uz komentar da samo sotona drži prekrižene ruke. U tom trenutku osjetila sam cijev puške na svome čelu. Jedan od njih tražio je od mene da priznam kako je islam najjača vjera uz zahtjev da o ovome ništa ne govorim, inače će mi glava otići u pakao", dio je iz njenog potresnog svjedočanstva

Osim časne sestre Šekerije, zarobljeni su bili u logoru na Mehuriću i travnički svećenici don Pavo Nikolić i don Vinko Vidaković koje su mudžahedini i pripadnici tzv. Armije RBiH natjerali da gaze križ i pljuju krunicu.

U logorima tzv. Armije RBiH bio je zarobljenik i fra Franjo Križanac, ratni župnik Župe Brajkovići u Travniku i prvi poslijeratni gvardijan samostana u Gučoj Gori koji je i nakon Daytonskog mirovnog sporazuma doživljavao brojne neugodnosti od mudžahedina koji su ostali živjeti u Gučoj Gori. 

Fra Križanac je, podsjetimo, ranije u životnoj ispovijesti za Dnevnik.ba ispričao kako su snage tzv. Armije RBiH zauzele franjevački samostan, crkvu, kompletno selo. 

„Dva mi puta nisu uopće dali ući, Armija BiH tu jede, spava, selo je spaljeno, prebrojavao sam te spaljene kuće, užas jedan, uništeno unutra, devastirano, parole nekakve, kod blagovaonice su čak napisali na francuskom i latinskom 'Arivederrci in Roma', kao 'Doviđenja u Rimu'. Imali su oni taj plan sve to srušiti i zapaliti, pa to se znalo", rekao je za Dnevnik.ba fra Franjo Križanac.

Podsjetimo, na oltaru u crkvi  franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori Abu-Maali tadašnji zapovjednik odreda El-mudžahid je nakon vojnog „zauzimamanja" samostana i sela izučio ezan. 

Osim toga, vojnici tzv. Armije RBiH, kao i mudžahedinski borci, crkvu su u potpunosti devastirali i uništili, a u samostanske se prostorije naknadno uselili.  Također, u napadu na selo i samostan u kojem su se hrvatski civili krili, ubijeno je osmero civila, a naposljetku je i UNPROFOR pucao po tzv. Armije RBiH što je bilo prvi put tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba da strane vojne snage zaustavljaju napad bošnjačko-muslimanskog agresora.

Mudžahedini su unutrašnjost crkve i freske na zidovima mazali izmetom a njihov vođa Abu Maali (Ali Ahmed Ali Hamad iz Bahreina, osuđenik u zeničkom KPD-u za teroristički napad u Mostaru 1997. bio je svjedok  – pokajnik Haaškog suda u postupku protiv Rasima Delića) popeo se na crkveni otlar i uputio poruku: "Allah je najveći. Svjedočim da nema Boga do Allaha. Pristupite molitvi, priđite spasu".

Napad i mudžahedinske aktivnosti po samostanu zabilježene su i na video snimci koja je poslije korištena za prikupljanje donacije za džihad u Bosni. Prema rječima Ali Hamada iz Bahreina, jedinice El mudžahedina samostan su planirale raznijeti TNT-om  međutim od tog se odustalo jer je tadašnji  travnički muftija Nusret ef. Abdidbegović u novinama Zlatni ljiljan i Radiju Travnik suptilno  najavljivao pretvaranje franjevačkog samostana u "islamski centar".

Osim Travnika i Fojnice, hrvatski narod i katolički svećenici stradali su na prostoru cijele Središnje Bosne. Primjerice, u župi Deževice nadomak Kreševa u agresiji tzv. Armije RBiH u križ koji se nalazio u dvorištu crkve pucano je 33 puta – toliko je i Isus Krist imao godina kada je pogubljen. 

Ranjeni kreševski križ s 33 metka

Za posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini za oltarom tijekom središnjeg misnog slavlja koje je u Sarajevu predvodio Sveti Otac nalazio se "Ranjeni križ" s ukupno 33 metka – simbol stradanja vjernika župe Deževice koji su u proteklom ratu protjerani, a njihova imovina potpuno uništena.

Inače, s prostora županija Zeničko-dobojske i Središnja Bosna  protjerano je 110 tisuća Hrvata. Opljačkano je i spaljeno gotovo 12 tisuća hrvatskih kuća i druge imovine, devastirano i uništeno 67 crkva, 74 katoličke kapele, 41 prateći crkveni objekti, devastirana dva franjevačka samostana, a minirano čak 71 katoličko groblje. 140 000 Hrvata u enklavama Lašva, Lepenica i Žepče branilo je 15 tisuća vojnika Zbornog područja protiv 80 tisuća vojnika tzv. Armije BiH.

Rukovodstvo tzv. Armije BiH na prostoru FBiH formiralo je 331 logor, od kojih je 238 bilo na prostoru Središnje Bosne, a kroz njih je prošlo gotovo 10 tisuća Hrvata.

Oni koji se posebno ističu po muslimansko-mudžahedinskom teroru su zenički KPD i Muzička škola, bugojanski stadion Iskra, zgrada gimnazije, salon namještaja Slavonija, zgrade škole u selima Bugojčići iznad Novog Travnika, Crna kuća u Vitezu,  Mehuriću, Silos u Busovači. 

R.I. / Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250