Romić vjeruje kako se broj razvoda u vrijeme pandemije nije značajno promijenio.
Govoreći pak o nasilju u obitelji, rekao je kako pomoć društvene zajednice treba biti, u prvom redu, u ohrabrivanju da se žrtva osposobljava za obranu od tog oblika nasilja i da, po potrebi to prijavi nadležnim službama.
„Ne treba prešućivati ili skrivati taj problem, nego ga podijeliti s osobom u koju ima povjerenje“,rekao je Romić.
Objasnio je kako se zlostavljene osobe mogu obratiti za pomoć Domu zdravlju u okviru kojeg djeluje Centar za mentalno zdravlje. Ističe kako je potrebno nazvati ili osobno doći i zakazati termin na kojem će se se detaljno razgovarati o svemu bitnom za tu osobu.
„Nažalost, u svojoj dosadašnjoj praksi, susreo sam velik broj 'slomljenih duša', a ti lomovi dogodili su se upravo u njihovim vlastitim obiteljima”, kazao je Romić.
Ističe kako je previše osoba u mladalačkoj ili srednjoživotnoj dobi uništeno od vlastitog oca ili majke, te poručuje kako roditelji nisu svjesno uništavali svoju djecu.
„Neki od njih jednostavno nisu dorasli svojoj roditeljskoj dužnosti, pa ne znaju pružiti i pokazati toplinu, ljubav, osjećaj pripadanja i zaštite. Neki od njih su iz raznih razloga propustili da se bave odgojem, neki su alkoholičari ili imaju druge poremećaje”, rekao je Romić.
Nasilje u obitelji ostavlja teške posljedice na osobnost onih koji su imali nesreću živjeti i odrastati u takvim obiteljima. Često se to iskazuje kroz razne oblike anksioznsoti, strahove, panične napade, depresivnost, a neki razviju ovisnička ponašanja ili postanu psihotični.
Romić objašnjava kako takva djeca trebaju stručnu pomoć psihologa, psihoterapeuta s kojima su u doticaju u vrtićima i školama.
„Važno je da roditelji prepoznaju problem i zatraže pomoć stručnjaka. Djeci koja su pretrpjela traume potrebna je, uz pomoć stručnjaka i pomoć svih odraslih s kojima se susreću, kroz iskazivanje ljubavi, potpore, ohrabrivanja i isticanja pozitivnih osobina“ zaključio je Romić.
Dnevnik.ba