Piše: dr.sc. Robert Kolobara, Dnevnik.ba
Narodna izreka, „Kad govoriš, neka ti se sviđaju riječi pravde i mira“ kao da je potpuno nepoznata sarajevskom političkom propagandnom stroju koji de facto preferira onu, „Sila je starija od prava“. I doista, ogroman dio medija iz Sarajeva promovira kulturu licemjerja i laži gdje sila postaje pravo. Ono što su ti i takvi mediji postigli kod svoje ciljane publike jest gotovo neprikosnovena vjera u njihove tvrdnje, a takvo vjerovanje je potrebno samo kada se ističe nešto nelogično, nešto sasvim apsurdno (npr. treba ukinuti konstitutivnost). Taj prijenos usmjerenog „znanja“ koje uvijek ima zadnju namjeru, funkcionira prema načelu „nije kako jest nego kako se prezentira“. Silom se pokušava određivati političko-pravni status konstitutivnim narodima.
Kriza identiteta Bošnjaka prelijeva se na sve aspekte i sfere društveno-političkog života te truje međunacionalne odnose i spriječava održivi suživot. Autohtoni bosanskohercegovački narodi, Hrvati i Srbi, moraju trpjeti i podnositi svu negativnost lutanja i traženja identiteta istih. Koliki su razmjeri tog lutanja, najbolje nam pokazuju tragikomična zbivanja sa popisa stanovništva 2013. god. kada su Bošnjacima njihove političke i vjerske vođe morali doslovno napisati tko su, što su i u što vjeruju, odnosno kako da se izjasne pa je tako stajalo: “Ja sam Bošnjak, govorim bosanski jezik i vjera mi je islam“.
Upravo ti oštri i duboki povijesni kompleksi uzrokuju sadašnje agresivno i isključujuće političko-društveno ponašanje gdje se nastoje zatomiti i ignorirati po njih bolne povijesne činjenice te posve izmisliti jednu novu politički odgovarajuću povijest koja bi se potom nametnula Hrvatima i Srbima. Naravno da je to utopija. Bošnjaci moraju proći svoju nacionalnu katarzu, pomiriti se sa činjenicama svog porijekla te u miru i na temeljima jednakopravnosti graditi budućnost suživota u BiH pošto bajunete stranih država neće uvijek biti ovdje da silom provode njihove hegemonijske politike.
Istina se ne može mijenjati, ali se uvijek može naći pretpostavka koja djeluje bolje, a ako je uspješnija ona je posljedično politički i istinitija. Bošnjačka politička istina je ljubomorna i isključiva te vas želi posjedovati u potpunosti. Karakter neznanja, kojeg ima takva publika, ima veliku sposobnost da pojedinca „uljulja“ u lažni osjećaj blaženstva. Stoga ovdje pravi problem i nije toliko u neznanju nego u bošnjačkom nacionalnom otporu znanju i činjenicama.
Stanje uma bošnjačkih političkih aktera je takvo da se kontinuirano traži uporaba sile posredstvom državnog pravosudnog aparata protiv svih onih neposlušnih službenom Sarajevu. Neki bi rekli da su oni nostalgično naviknuti na kolabrocionističko vladanje te da smatraju da je normalno da sud modelira političke-društvene odnose i mijenja Ustav po svojoj volji. De facto i de jure u EU ne postoji ni jedna država u kojoj sud može mijenjati odredbe Ustava već to može isključivo parlament!
Narav ciljane informacije za točno određenog recipijenta uvijek će biti negativna iz barem jednog kuta gledanja, jer se njezina vrijednosna odrednica formira zavisno od pozicije tumačenja. Vijesti se više ne stvaraju izravno pred kamerama, one se režiraju i oblikuju ka željenom ishodu.
Nastoji se gledatelje što više udaljiti od stvarnosti, a na osnovi njihove apatije, nezainteresiranosti i neznanja stvaraju se strategije informacijskog djelovanja. Pri tome se izazivaju negativne emocije. Takve emocije imaju nepregledni potencijal da konstituiraju formiranje brzih i odlučujućih odluka kod „građana“ zasnovanih upravo na predrasudama i odbojnosti prema nekomu i nečemu.
S druge strane, prema međunarodnoj javnosti se stara unitarno-centralistička razmišljanja kontinuirano pakiraju u nove omote koji su navodno u skladu sa EU legislativama (izostavljajući višenacionalni karakter države) te ih se tako namjerno i svjesno dovodi u zabludu, a s ciljem ostvarivanja vlastite koristi.
Ono što je loše i vrlo opasno, promatrajući psihičku stranu utjecaja medijskih informacijskih operacija, jest to što počinju djelovati prije negoli ljudi postanu toga svjesni i kada su već donijeli odluke koje ih određuju (barem u jednom vremenskom okviru).
To konkretno znači da su mete (bošnjačka publika) već propagandno uvjetovane i navedene na poželjno razmišljanje odnosno djelovanje, a da pri tome čvrsto misle da su njihovi stavovi i potencijalne akcije 100% moralno ispravni, društveno opravdani i nacionalno poželjni.
Dnevnik.ba