Article_Top_970x250

Problemi ZAVNOBiH-a i Denisa Zvizdića na putu izgradnje države BiH

"Hiljadu" godina problema

Problemi ZAVNOBiH-a i Denisa Zvizdića na putu izgradnje države BiH

stu 25, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Tvrtko Milović se komentarom osvrnuo na današnji govor Denisa Zvizdića u Mostaru povodom "dana državnosti" koji je ustaljenom matricom političkog Sarajeva nastavio s promoviranjem velikobošnjačke politike pod plaštem "građanske države". Komentar uglednog novinara i kolumniste Dnevnik.ba prenosi u cijelosti.

Svake godine, u ovo vrijeme, netko nešto napiše o ZAVNOBIH-u. Ne mogu se sjetiti nekog politološki relevantnog teksta na ovu temu, pa ću dati vlastiti osvrt ponukan današnjim grotesknim proslavama širom BiH.

Tri su generalna problema ZAVNOBIH-a.

Prvi je reprezentativnost zastupnika. Naravno, ratni pobjednik je taj koji diktira uvjete pobjede i život poslije pobjede. Iako su pobjednici nominalno nastojali zadovoljiti reprezentativnost sudionika ZAVNOBIH-a, oni to nisu u potpunosti uspjeli. Naprosto, najveći dijelovi bosanskohercegovačkog društva nisu predstavljeni na ZAVNOBIH-u.

To i nije bilo moguće u uvjetima kraja 1943., ali se ovaj problem mogao naknadno ispraviti kroz legitimiranje. S obzirom da se to nije učinilo, reprezentativnost ostaje sporna.

Drugi problem jeste nejasnoća oko cilja ZAVNOBIH-a. Činjenica je da se Bosna i Hercegovina u Mrkonjić Gradu osniva, jer prije toga nikakve države BiH nije bilo. Bilo je različitih upravnih jedinica, i prostora kao takvog, ali nikakve samostalne države u modernom smislu nema.

Ako je cilj ZAVNOBIH-a bio osnutak BiH, zašto je onda svega tri dana poslije ta državnost predana AVNOJ-u? I s kojim pravom!? Jednostavnije rečeno – ako i prihvatimo da ratni pobjednici osnivaju državu BiH „jer im se hoće“, tko je onda ovlastio isti taj ZAVNOBIH da se odriče te iste državnosti u korist Jugoslavije!?

Koliko je ZAVNOBIH zaslužan za osnivanje BiH, toliko je kriv za njeno poništavanje.

Treći problem je već spomenuti legitimitet.

Ako prihvatimo da je pobjednik odlučio formirati novu državu, i onda za tri dana tu novu državu utopiti u još noviju državu, i ako prihvatimo da su date okolnosti nalagale „preskakanje“ demokratskih procedura, moramo postaviti suštinsko pitanje: Ima li ta država potrebni narodni legitimitet!?

Ustav SR BIH i FNRJ je donosen kako je donesen. Njega su donijele ustavnopravne skupštine. Ali on je morao imati minimum demokratskog legitimiteta naroda koji je takvim Ustavima podčinjen. Dakle, doneseni Ustavi su morali biti potvrđeni na narodnim referendumima. I sve su prilike da bi narod i potvrdio novu socijalističku vlast.

Ipak, referenduma nije bilo.

Zbog toga Jugoslavija (ni SR BIH kao novoosnovana) nisu imale demokratski legitimitet za postojanje. O vlastima koje su upravljale FNRJ i njenim saveznim republikama ne treba ni govoriti.

Zbog toga su nelegitimne vlasti prinuđene razvijati snažan represivni aparat kako bi prisilile svoje stanovništvo da ih priznaje. To može biti JNA kao u Jugoslaviji, ili međunarodna zajednica kao u modernoj BiH. Jer BiH do danas nije donijela legitiman Ustav.

Da bi vlast bila funkcionalna, i obavljala svoje osnovne funkcije, ona mora imati legitimitet. Inače država troši više resursa na goli opstanak a ne na svoje funkcije. To uostalom vidimo danas.

 

ZVIZDIĆ U LABIRINTU LOGIKE

Današnja proslava ZAVNOBIH-a jasno demonstrira sve posljedice tadašnjeg nedostatka legitimiteta.

Da bi nadomjestili upadljivi nedostatak „radosti i slavlja“ ZAVNOBIH-a u svim dijelovima BiH, bošnjačka elita iz godine u godinu pomjera granice vlastite euforije povodom „dana državnosti“.

Tako ove godine, kao papagaji, svi ponavljaju da je „dan Državnosti praznik SVIH građana BiH“. Ako je to praznik svih građana, zašto im se tako uporno ponavlja i dokazuje!? Zar to sami građani svojim ponašanjem ne bi trebali pokazati!?

Najveći cirkus održao se u Narodnom pozorištu u Sarajevu, a zvijezda je bio Denis Zvizdić, čovjek koji istovremeno obnaša najvišu izvršnu i zakonodavnu funkciju!

Zvizdić je prvo proučio Fatihu svim partizanima (!?). Svoj govor započeo je evociranjem uspomena na „hiljadu“ godina državnosti BiH. Gdje je točno bila BiH davne 1019. godine Zvizdić nije pojasnio.

Denis Zvizdić vjerojatno misli na srednjovjekovnu Bosnu kao na državu, ali čudno je da netko tko istovremeno obnaša dvije najviše državne pozicije ne zna što je država uopće.

Prije svega, država je sistem institucija oblikovan nekakvim pravnim sistemom. Toga u srednjem vijeku nije bilo. Bio je samo nepisani zakon sile. Ako je to država kako je vidi Denis Zvizdić i okupljena „državotvorna“ elita u narodnom pozorištu, jadna nam majka.

Treći put napominjem da Zvizdić obnaša dvije najviše pozicije izvršne i zakonodavne pozicije u državi BiH, na kojima, barem nominalno i prema vlastitim riječima, predstavlja sve građane BiH. I kao takav je nastupio. Zbog toga čudi njegova sljedeća izjava:

“Poruke ZAVNOBiH-a su emancipacijske i dale su suštinu i bit Bosni i Hercegovini kao višenacionalnoj i multikulturalnoj zajednici ravnopravnih naroda i građana. Činjenica je da one nisu potpuno oživotvorene u periodu funkcioniranja SFRJ jer Bošnjaci dugo nisu bili prihvaćeni kao ravnopravan narod, ali na nama je da danas slijedimo njegova prava usmjerenja definirano u rezoluciji ZAVNOBiH-a”

Dakle, u nekom mističnom trenutku, Zvizdić prestaje biti predsjednik Vijeća ministara i predsjedavajući Parlamenta BiH i pretvara se u zaštitnika interesa Bošnjaka.

Hajd, recimo da je i to ok. ZAVNOBIH mu daje za pravo.

Ali onda ide sljedeća rečenica:

“Država je Bosna i Hercegovina, a narod su Bosanci i Hercegovci, dakle građani kao nosioci političkog subjektiviteta. Oni pripadaju Bošnjacima, bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima i Ostalima.“

Tu smo dakle.

BiH odjednom nije multinacionalna nego je jednonacionalna država naroda „Bosanaca i Hercegovaca“!? Šta su onda Srbi, Hrvati i Bošnjaci!? Ništa. Tek nekakva tri naziva jedne amorfne skupine građana.

Ali, da se ti „građani“ slučajno ne bi umislili da su nekakvi punopravni narodi, Zvizdić je Srbima i Hrvatima (ne i Bošnjacima) dodao geografske odrednice. Eto, on će im reći da su oni prije svega „bosanski“ iako je rečenicu ranije priznao i pridjev „hercegovački“.

Što bi po Zvizdiću onda bila Hercegovka Martina Mlinarević Sopta!? Pa ništa. Ona ne postoji.

Što ostaje „građanima“ BiH pomisliti nakon ovakvih poruka!?

Ovo je otprilike sve što treba reći netko da Hrvate i Srbe odbije od BiH.

Uklapa se u dvije decenije politike prisvajanja BiH kao države, NOB-a i ZAVNOBIH-a, a onda zgražavanje nad činjenicom što „svi građani“ ne prihvaćaju ZAVNOBIH (i BiH i NOB).

Kako bi se onda stvar lijepo upakovala u neki moralno superiorni paket, ZAVNOBIH se čestita „svim građanima“ iako je učinjeno otprilike sve da se taj isti ZAVNOBIH ogadi bar polovini građana.

I onda kuku lele što pola građana razgrađuje BiH.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250