Piše: Igor Rudan za Večernji list.
"U današnjoj kolumni odgovaram na pitanje koju bih strategiju preporučio nakon izlaska iz karantene, posebno ako situacija u kojoj nemamo lijekove ni cjepivo protiv COVID-19 potraje mjesecima..."
(i) Strategiju "potpune supresije virusa" smatram poželjnim prijelaznim rješenjem do lijeka ili cjepiva ako je realna. Njezina izvedba zahtijeva vrlo ranu karantenu, produljenu visoku disciplinu stanovništva tijekom karantene, snažnu ekonomiju koja može izdržati karantenu, ali i zemljopisni položaj koji olakšava budući nadzor nad ulaskom virusa. "Pobjednicima" dosadašnjeg tijeka krize trenutno se čine samo one države koje su blizu iskorjenjivanja virusa sa svog teritorija. Uspiju li, mogle bi biti u golemoj prednosti u odnosu na ostale države, koje će se boriti s ponovnim žarištima. U njima bi trebali biti spašeni brojni ljudski životi, a ekonomija istovremeno pošteđena velikog stresa. Prve svjetske "corona-free zone" mogle bi, uz Kinu, postati i Tajvan, Južna Koreja, Novi Zeland, Island, Vijetnam, Kambodža, Tajland, Malta, Cipar, Slovačka i Crna Gora. I mi smo u Hrvatskoj došli nevjerojatno blizu tome, ali na žalost još uvijek ne dovoljno. Treba primijetiti da mnoge spomenute države imaju zemljopisni položaj koji pogoduje njihovoj lakšoj i efikasnijoj kontroli granica.
(ii) Strategiju u kojoj država uvodi niz mjera koje bi omogućile suživot s virusom, ali sprječava njegovo eksplozivno širenje kako bi izbjegla karantenu, naveo sam kao model vrijedan pažnje jer se pokazala iznimno efikasnom u Tajvanu i Južnoj Koreji. Međutim, nju bih zagovarao samo uz ispunjene sljedeće preduvjete: da se može znati koliko dugo bi takvo razdoblje trajalo, da je jasno da su te mjere samo privremene, da se pritom potpuno zaštite svi osobni podaci, te da u javnosti postoji visok stupanj podrške takvim mjerama. Međutim, kako ti preduvjeti u Hrvatskoj nisu zadovoljeni, osobno ne bih preporučio ovu strategiju.
(iii)Strategija "otpuštanja i stezanja mjera" je realna i njoj će pribjeći mnoge zemlje. Moguće je i da se ona pokaže efikasnom u značajnoj mjeri, sada kad se stanovništvo i samo počinje uključivati u sprječavanje širenja zaraze zbog veće zdravstvene prosvjećenosti. Kod ove strategije ne sviđa mi se što nas ostavlja u podređenom položaju prema virusu. Time širenje virusa nastavlja diktirati život i mjere zaštite za cijelo stanovništvo, što je situacija iz koje bismo željeli što prije izaći. No, ovo je rješenje kojemu se mora pribjeći u nedostatku boljih. Zato ga trenutno podržavam. Ipak, vjerujem da postoji i bolji, četvrti pristup.
(iv) Strategija "liberalizacije upravljanja osobnim rizikom" počela se otvarati kao mogućnost tek proteklih dana, kada smo napokon dobili dovoljan broj rezultata istraživanja seroprevalencije. Njima je istražena prisutnosti protutijela u krvi, koja ukazuje na preboljelu zarazu korona virusom. Sada napokon bolje razumijemo koliki udio od svih zaraženih osoba je pod rizikom da umre zbog virusa, zatim koje su dobi, spola, te koji su njihovi vodeći čimbenici rizika. Zahvaljujući tome, može se razmišljati o dodjeli prava svim ljudima na zarazu korona virusom. Ono bi značilo prepuštanje punoljetnim građanima Hrvatske da osobno procijene prihvatljivi rizik za sebe osobno, kao i za sve osobe o kojima skrbe, a zatim tom prihvaćenom riziku prilagode i svoje ponašanje, piše Rudan u Večernjem listu.
Dnevnik.ba