Vjerojatno će među Hrvatima u BiH ponovo krenuti nagađanja o široj zavjeri protiv njih, ali s obzirom koliko je Željko Komšić pouzdan sugovornik bilo kome, gotovo nevjerojatno zvuči da je netko s njim pravio neke posebne planove.
Iako je njegov rejting među Bošnjacima daleko slabiji nego na vrhuncu popularnosti 2010. godine, Komšić i dalje može bez većih problema pobijediti kandidata koji osvoji 100% hrvatskih glasova.
Ukoliko se ne predomisli, što je također izgledno s obzirom na nestabilan karakter, Željko Komšić može biti ponovo biti u fotelji hrvatskog člana predsjedništva 2018. godine.
Koje su posljedice kandidature!?
Prva je posljedica ona trenutna: Hrvati će oprostiti Draganu Čoviću sve! Greške, propuste, neostvarena obećanja... sve je to zanemarivo u usporedbi s alternativom - dobitnikom „zlatnog ljiljana“.
Druga posljedica je spoznaja međunarodne zajednice da se čitav politički cirkus vraća 12 godina unatrag, u 2006. godinu – kada je krenula međunarodna emancipacija hrvatskog pitanja. Teško je povjerovati, ali kaos koji gledamo danas je daleko bolji politički ambijent nego što će to biti sa Komšićem u Predsjedništvu.
Treća posljedica je kraj bilo kakvih kalkulacija unutar HDZ-a: priča o izmjeni izbornog zakona će postati jedina koju HDZ zanima. Nema više nikakve potrebe da se HDZ, kao ni ostale hrvatske stranke, bave bilo čime drugim osim izmjenama izbornog zakona. Ako se nekome učinilo da HDZ previše energije troši na ovom pitanju, treba imati na umu da „stožerna stranka“ uvijek računa na još jedan mandat. Sada je sljedeći mandat dalji nego ikad. S Komšićem u Predsjedništvu Hrvati mogu očekivati potpuno isključivanje iz izvršne vlasti na svim razinama. Ne zato što je Komšić sposoban provesti takvo što, nego zato što Hrvati više nemaju ozbiljnog mehanizma koji bi ih zadržao u vlasti.
Četvrta posljedica, istina najmanje važna, jeste kraj Europskog puta. Željko Komšić je konfliktna osoba bez ikakvih suvislih inicijativa i poteza u svojoj petnaestogodišnjoj političkoj karijeri. U javnosti je upamćen po prijetnjama. Nemoguće je zamisliti Komšića kako ide u Brisel i lobira za nešto. Nezamislivo ga je i vidjeti na nekom bilateralnom sastanku. Sve dosadašnje sastanke s europskim dužnosnima koje je imao bilo je dok je stajao iza leđa Harisu Silajdžiću i Bakiru Izetbegoviću. Nemoguće je zamisliti Komšića da uopće bude konstruktivan u situaciji u kojoj je on personalizacija političke krize.
Peta posljedica koja se nekako podrazumijeva jeste dodatna homogenizacija hrvatskog političkog tijela i još čvršća suradnja s Republikom Srpskom. To još podrazumijeva i još izražajniju podršku Hrvatske a vjerojatno i Srbije.
Tako je Željko Komšić samom najavom kandidature, postigao mnogo više nego sve što se Dragan Čović i Kolinda Grabar Kitarović upinju već godinama. To ne znači da mu treba zahvaliti, jer prava kriza tek dolazi.
Dnevnik.ba