Article_Top_970x250

Picula za Dnevnik.ba: Izbor Komšića nije odraz volje Hrvata, rušenje Washingtonskog sporazuma ugrožava BiH

INTERVJU

Picula za Dnevnik.ba: Izbor Komšića nije odraz volje Hrvata, rušenje Washingtonskog sporazuma ugrožava BiH

stu 14, 2018

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: Sanjin Strukić/Pixsell

Hrvati u BiH mogu: a) odustati od BiH i masovno se iseliti, b) radikalizirati svoje političke opcije, c) izgubiti svoj nacionalni identitet i asimilirati se i d) aktivnim sudjelovanjem u postojećim institucijama boriti se za svoje interese. Naravno da u potpunosti podržavam ovu posljednju opciju jer je to ujedno i borba za jednu bolju i održiviju BiH. Hrvatsko pitanje u BiH u osnovi je i danas otvoreno, rekao je Tonino Picula u intervjuu za Dnevnik.ba.

Tonino Picula, voditelj EU izaslanstva za odnose s BiH i Kosovom, u intervjuu za Dnevnik.ba govori o rezultatima Općih izbora u BiH, nametanju Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, položaju Hrvata u BiH, političkoj budućnosti BiH..

Kako komentirate rezultate Općih izbora u BiH, odnosno, izbor Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH? 

Točno je da izbor gospodina Komšića za člana Predsjedništva ne odražava većinsku biračku volju hrvatskog naroda u BiH, ali zato vjerno odražava izborni pa i cjelokupni politički sustav današnje BiH. Pravi pobjednik općih izbora u BiH je i ovog puta Daytonski poredak koji onemogućuje toliko potrebnu evoluciju zemlje od (post)konfliktnog do ko-operativnog uređenja. On već dugo ne omogućuje u BiH uspostavu kulture konstruktivne i dugoročne suradnje predstavnika tri konstitutivna naroda. Umjesto toga stimulira 'kulturu' trajnih sukoba i blokade institucija.

Kakva je politička budućnost Hrvata u BiH ukoliko ne dođe do sveukupnih izmjena Izbornog zakona BiH i provedbe presuda Ustavnog suda BiH?

Postoji ozbiljna percepcija velikog broja Hrvata u BiH da je njihova opstojnost u toj državi ugrožena. O korijenima te percepcije se može i treba raspravljati jer se nije pojavila odjednom i bez doprinosa loše politike od strane hrvatske politike, ali ona živi u toj zajednici. Hrvati u BiH mogu: a) odustati od BiH i masovno se iseliti, b) radikalizirati svoje političke opcije, c) izgubiti svoj nacionalni identitet i asimilirati se i d) aktivnim sudjelovanjem u postojećim institucijama boriti se za svoje interese. Naravno da u potpunosti podržavam ovu posljednju opciju jer je to ujedno i borba za jednu bolju i održiviju BiH. Hrvatsko pitanje u BiH u osnovi je i danas otvoreno. Treba se čuvati da ga sami Hrvati ne zatvore.

Supotpisnik ste pisma tzv. Kluba hrvatskih euro-parlamentaraca. Kako je pismo odjeknulo u EU institucijama i parlamentu?  

Ne postoji klub hrvatskih euro-parlamentaraca jer nas jedanaest zastupnika iz Hrvatske djelujemo u pet različitih političkih grupa u Europskom parlamentu. Međutim, upravo ta činjenica govori kako svi mi, bez obzira na naše političke razlike, razvoj prilika u BiH doživljavamo kao nešto zabrinjavajuće za funkcioniranje susjedne države s mogućim implikacijama za njenu stabilnost i europsku perspektivu. Pismo nije bilo iskaz podrške nekom od BiH političara ili iskaz netrpeljivosti prema nekom drugom nego zahtjev da europske institucije ozbiljno analiziraju postizborno stanje u BiH i aktivno reagiraju potičući provođenje reformi od kojih je reforma Izbornog zakona jedna od najvažnijih. Odjek pisma ne mogu predvidjeti jer nisam siguran u trenutni politički kapacitet institucija kojima smo se obratili budući da je EU sada već duže vremena opterećena nizom drugih problema. Dobro je što će se postizborna situacija u BiH naći na dnevnom redu idućeg sastanka Vijeća za vanjske poslove. Vjerujem kako je pismo iz Europskog parlamenta jedan od poticaja za uvrštenje te točke.

Smatrate li kako u BiH postoji sveopći politički dogovor o europskom putu ili je za to zainteresirana samo hrvatska politika u BiH? 

Na razini opće deklariranosti gotovo nitko ne osporava perspektivu BiH u EU. Pristanak na Europsku agendu i uspostavu Mehanizma koordinacije su neki od dokaza za to. S druge strane, pomanjkanje konsenzusa oko svega što bi u zemlji trebalo mijenjati, počevši od najbanalnijih stvari poput usvajanja Poslovnika o radu Zajedničkog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, govori da BiH kao cjelinu još uvijek ne održava pozitivno definiran interes i zajednički ulog sva tri naroda kada je riječ o EU. Članstvom Hrvatske u EU međudržavna granica RH - BiH postala je vanjska granica Unije što sigurno treba motivirati i hrvatski narod u BiH na aktivniju promociju europskih vrijednosti na domaćoj političkoj sceni. Treba naglašavati kako su te vrijednosti inkluzivne, nikako ekskluzivne.

Kako ste doživjeli proslavu pobjede SDA u Sarajevu s ratnim pokličima "Allahu ekber" i "Tekbir? 

Kampanja uoči ovih općih listopadskih izbora bila je vjerojatno najduža i najoštrija dosada. Nadam se da će proces formiranja vlasti na svim razinama spustiti narasle tenzije. Za to su svakako najodgovorniji izborni pobjednici koji bi morali pokazati jasan otklon od bilo kakvih radikalnih istupa.

Je li BiH sve bliže ustavnoj krizi i kako je to eventualno moguće "raspetljati"?

BiH je, nažalost, navikla svijet na svoje konflikte i stagnaciju. Dugo nije u fokusu zanimanja međunarodne zajednice jer je već dosta korisnih i ozbiljnih inicijativa progutao živi pijesak lokalne politike. Npr. nitko više i ne spominje tzv. novi pristup EU iz 2014. godine. Glede Ustava, treba reći da su sve zemlje kandidati za članstvo tijekom pregovora morale mijenjati svoje temeljne zakone kako bi se prilagodile zajedničkoj pravnoj baštini EU. To čeka i sve kandidate s Zapadnog Balkana pa naravno i BiH. Nije lako predvidjeti kako će BiH izbjeći daljnje (samo)blokade, a još manje može li doći do konsenzusa oko neophodnih promjena zakonodavstva.

Kako komentirate napade bošnjačkih stranaka, medija i dužnosnika o tome da se "Hrvatska miješa u unutarnja pitanja BiH"?  

Hrvatska, kao prvi EU susjed BiH, mora predano poštivati njenu teritorijalnu cjelovitost i pozitivno utjecati na političku stabilnost, odnosno pomagati BiH na putu prema članstvu u Uniji. Naši pozitivno definirani interesi prema BiH trebaju proizlaziti iz povijesnog iskustva, tolikih povezanosti, elementarne geopolitike i potrebe da, pogotovo u EU, aktivno i partnerski sudjelujemo u potrazi za obostrano korisnim rješenjima. Takvu politiku nije moguće optuživati za “miješanje u unutarnja pitanja”. S takvih pozicija lakše se konfrontirati s onima koji u BiH loše maskiraju svoje partikularne interese, ali i steći potporu međunarodnih institucija.

Smatrate li kako Federacija BiH kao hrvatsko-bošnjački entitet postaje dominantno bošnjački i zašto? 

Pretpostavljam da takvu percepciju među dobrim dijelom hrvatskog naroda u Federaciji stvaraju kronične hrvatsko-bošnjačke političke tenzije koje su posljedica nemogućnosti dogovora o nadgradnji postojećeg sustava. A on zaista treba evoluciju jer umjesto dogovora stimulira sukobe. Najrječitiji primjer je desetljeće dug spor oko lokalne samouprave u Mostaru. Treba podsjetiti da je Washingtonskim sporazumom okončan rat između Hrvata i Bošnjaka i otvoren put za završetak rata u cijeloj BiH. Daljnja degradacija duha tog sporazuma dovela bi u pitanje održivost BiH dok bi njegovo poštivanje sigurno pomoglo u potrazi za rješenjima nove generacije toliko potrebnih BiH u ovim vremenima.

Na koji način institucije EU mogu pomoći i doprinijeti rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? 

Ponekad mi se čini da ima više zagovornika europskog puta BiH u europskim institucijama nego među političarima u BiH. Samo podnošenje kandidature BiH za članstvo u EU ne bi bilo moguće bez snažnog zagovaranja hrvatskih euro-parlamentaraca za vrijeme, u najmanju ruku, skeptičnog nizozemskog predsjedanja Europskim vijećem. Zanimanje za rješavanje otvorenih pitanja u BiH, a time i položaja hrvatskog naroda, od strane institucija EU treba poticati konstruktivnim prijedlozima koji neće jačati određene predrasude o Hrvatima u BiH nego otvarati prostor za komunikaciju ozbiljnih problema. Nekoliko Rezolucija Europskog parlamenta o BiH dokazuju kako je moguće na europskoj razini artikulirati poželjne pomake u tom pravcu.

Dnevnik.ba 

Article_Bottom_970x250