Razumljivo da kao takav projekt bode oči. Naposljetku, uvijek je tako s velikim i bitnim stvarima.
Neumu će Pelješki most, za kojega je netko ovih dana lijepo predložio da ponese ime pokojnog Olivera Dragojevića s obzirom na to da su se početak radova I Oliverova smrt poklopili isti dan, donijeti samo korist, smatra većina stanovnika ove općine.
Prije svega, rasteretit će je prometnih gužvi koje se svakog ljeta u špici sezone stvaraju pred ulazom u Neum, a samo mjesto bit će povezanije sa Pelješcem kojemu je i prirodno okrenut, ali i otocima do kojih će se sada brže stizati.
Neum je turistička destinacija, sve je ostalo smijurija
Razgovarali smo s nekim od Neumljana želeći saznati što konkretnije njihove stavove o mostu. Jedna od sugovornica bila nam je i ekonomistica koja svaki dan zbog prirode posla prelazi dvije državne granice, onu u Kleku i u Doljanima. Razgovarali smo s njom dva dana nakon što je sat i pol provela u 11 kilometarskoj koloni prema Neumu o kojoj je naš portal već pisao. Pogađate kakva je bila. U najmanju ruku ogorčena.
„Oduvijek je nama Neumljanima bilo jednostavnije, brže i sigurnije voziti Jadranskom magistralom preko Hrvatske nego li alternativnim i neuvjetnim pravcima koje nam je omogućila maćeha država uvjeravajući nas da su to magistralni putevi, naravno, izuzev perioda kada vladaju ljetne gužve“ – istaknula je naša sugovornica dodavši kako je čvrstog uvjerenja da nikakav most neće zatvoriti i ugroziti Neum.
„Neum je turistička destinacija, i onaj tko odluči doći u nj, doći će, bez obzira na most. Sve je ostalo smijurija.“ – zaključila je.
No, nisu svi u Neumu istoga stava; tako neki poput Nikše na kojega smo slučajno naletjeli ispred jedne od neumskih trgovina, smatraju kako most neće ni na koji način ugroziti BiH te da su sve priče koje idu u tom smjeru dio predizbornog spina, no uvjerenja je kako bi Pelješki most mogao izolirati Neum u smislu da će Hrvatska u nastojanju oživljavanja Pelješca postrožiti granične kontrole na Kleku kako bi se putnici vraćali na most.
Miro Jogunica pak, potpuno je drugačijeg stava pa pomalo romantičarski smatra kako će most Neumu samo biti skratiti put do Korčule, najljepšeg hrvatskog otoka, a jedini koji bi po okončanju projekta mogli osjetiti posljedice su neumski trgovci uz glavnu magistralnu cestu kojima dobar dio zarade nose i putnici prema Dubrovniku i iz Dubrovnika.- smatra Jogunica.
Zanimljivo je bilo slušati stajališta ljudi koje se inače ništa ne pita, a i kad se pita, biraju se oni koji će po dobrom starom običaju dati prikladne odgovore. One koji neće iskakati iz kolosijeka, jer Neum je ionako navikao i na manje od toga, na muk. Na ništa.
No Neumljani o Pelješkom mostu, kao i o svakoj drugoj temi koja ih se tiče, imaju što reći.
Baš kao i Kristian Njavro, mladić koji onako nekako, andrićevski, smatra da mostovi po svojoj prirodi ne izoliraju nego spajaju. Pa tako i ovaj Pelješki. Hrvatska, govori Njavro, ima apsolutno i neoborivo pravo povezati dva dijela svoje zemlje preko svojih teritorijalnih voda i to na način koji nikako neće izolirati Neum, nego ga samo učiniti manje tranzitnom zonom. Gospodi koja se brine za pristup Bosne i Hercegovine otvorenom moru, poručuje da se ne mora brinuti. „Naše brodice mogu izaći do škoja.“
Neumljanima koji se tradicionalno bave malim ribarstvom i turizmom, više ne treba, sve više od toga prelazi u megalomaniju za tako malen zaljev.
Od krivotvorine do sustavne laži
A škoji naši dobri, izgleda da zapravo i nisu baš naši. Njihovi, kako želite. Bosanskohercegovački. Već je utvrđeno kako je njihov upis u gradački, odnosno neumski katastar plod geodetske krivotvorine iz 1974. Sve do tada oni su egzistirali u k.o. Duba Stonska, u kojoj se nalaze i danas.
Pisali smo već, ali ćemo ponoviti, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se radilo razgraničenje, međurepubličko je povjerenstvo lokalnim stanovnicima i starosjediocima Kleka - Krmecima, platilo dnevnice da na jednom kamenu, 350 m udaljenom od svjetionika uklešu križ kao znak granice između BiH i Hrvatske. Tek devet mjeseci potom, pod i danas neobjašnjenim okolnostima, stigao je poziv geodeta Radovana Vuletića iz Urbanističkog zavoda u Sarajevu da se obilježeni kamen uništi nakon čega se otvorila Pandorina kutija. BiH je krenula sa svojatanjem, a Hrvatska šutnjom.
140 metara Ponte Kleka, lokalno je stanovništvo uvijek poštovalo kao hrvatski teritorij i na tom dijelu nisu nikada ništa radili, no postavlja se pitanje, zašto su šutjele hrvatske vlasti na očit slučaj uzurpacije državnog teritorija, i ima li ikakve veze s tom šutnjom razgraničenje na rijeci Uni u RS-u koje je sporno na čak nekoliko mjesta, a gdje bi prihvaćanjem avnojskih razgraničenja Hrvatska izgubila? Trguje li svjesno hrvatska strana u ovom sporu svojim državnim teritorijem kod Kleka zbog područja oko rijeke Une?
Sve su to pitanja koja ulaze u sferu nagađanja, no Sporazum Tuđman-Izetbegović kao takav još uvijek nije ratificiran i tko zna hoće li ikada biti.
Pitanje svih pitanja glasi, mogu li se uopće postići bilo kakve promjene na granicama dogovorenim neratificiranim Sporazumom, dok se isti ne potpiše?
Ili će pitanje neriješenih granica između dvije države ostati što dulje neriješeno, kako bi što dulje moglo služiti kao dio predizbornog spina?
Kanaderi, hidroavioni, komunisti i masoni
Stanovnici krajnjeg Juga su suglasni, i uz ostanak ovakvih razgraničenja kakva su danas, most Kopno-Pelješac ni na koji način ne dira u suverenitet BiH. On je i uz postojeće granice debelo na teritoriju Hrvatske i kao takav neupitno je legitiman, što je naposljetku potvrdila i europska komisija i početak radova prošlog ponedjeljka usprkos prijetnjama od strane BiH dužnosnika.
A one idu iz krajnosti u krajnost. Od toga da je most „flagrantno ugrožavanje suverenog prava BiH na pristup otvorenom moru“ do „nije mi cilj zaustaviti gradnju Pelješkog mosta, nama je samo potreban papir na kojemu je definirana granica i međunarodni koridor koji nas vodi do otvorenog mora“ u režiji samo jednog čovjeka, Bakira Izetbegovića koji očito reagira na niske ujede protukandidata na izborima Željka Komšića, a onda smiruje stvari vjerojatno na ujed s druge strane, od međunarodne zajednice.
I opet, usprkos ovakvoj političkoj nestabilnosti, Bakirovo biračko tijelo zagriženo i bez razmišljanja prihvaća sve što El Bake kaže oko mosta i Neuma, i u stanju je kako se ono kaže oči iskopati samo ako mu navedeš dokaz koji govori da stvari i nisu baš onakve kakvima ih „veliki vođa“ predstavlja. I to je najtužnije, ne to što BiH vode netalentirani mediokriteti bez političkog renomea i kalibra, nego to što im „more biti“ pored naroda koji obožava gutati laži kao najveće istine, a onda se četiri godine valjati u blatu vlastitih loših izbora.
Spor kojega nema oko Pelješkog mosta upravo je primjer toga. Tri su mjeseca do izbora, svi su na godišnjim odmorima, nema tema, ‘ajmo se uhvatiti mosta! Hrvatska BiH brani izlaz na otvoreno more, još malo pa će biti naslovi, „Hrvatska brani BiH izlaz na otvoreno more, iako Bosna od Tvrtka polaže pravo na sve do Zadra“. Uopće ne bi bilo čudno.
Zato, narode bošnjački, hrvatski i srpski, probudite se mijenjajte ono što možete i morate mijenjati, a to je trpljenje. Trpljenje siromaštva, bezizlaznosti, klijentelizma, korupcije, nepotizma, vlastitih loših izbora. Pustite Pelješki most, zapravo, informirajte se bolje o njemu, informacije su Vam na raspolaganju, ne gutajte samo ono što vam se servira. Zar nije zamorno puštati da toliko vremena netko drugi, razmišlja Vašom glavom?
Međunarodna tužba Sudu za pravo mora u Hamburgu o kojoj Bakir lamentira sa luftića čisti je populizam, a pisanje pisama europskim dužnosnicima ništa drugo doli manjak dostojanstva. Priče oko nemogućnosti uplovljavanja teretnih brodova, cruisera, megajahti, pa čak i ulijetanju kanadera i hidroaviona ispod mosta su priče za malu djecu. Neumski zaljev ni fizički ne bi mogao istrpjeti bilo kakve megalomanske zahvate, neumski je zaljev sastavni dio zaštićenog rezervata u moru. Mislite li da će bilo tko od ovih koji galame riskirati osudu i odbacivanje zbog projekata kojima je neuspjeh zajamčen i prije početka? Neće.
Pelješki most nikome ne brani ništa, no i ne može braniti jer u Neumskom zaljevu osim turizma i održivog ribarstva nije dozvoljena niti jedna druga aktivnost niti će ikada biti.
Svima onima koji potiču neke druge priče, poruka za kraj - Ljudi, promijenite PR-a. I, kakvi bola‘ kanaderi? Okle‘ luksuza…
Dnevnik.ba