Židovska država, kao i svaka druga na svijetu, ima imperativ braniti svoje građane od terorista. Posebno je odvratno to što teroristi Hamasa kao živi štit koriste upravo palestinske civile za čiju se slobodu tobože bore. Palestini treba oslobađanje od Hamas i sličnih terorističkih organizacija a ne od Izraela.
Sukob koji je izazvao Hamas napadom na Izrael te posljedično bombardiranje vojnih ciljeva u Gazi te pokretanje novog ciklusa nasilja na Bliskom Istoku, proizvelo je niz reakcija javnih osoba i političkih dužnosnika diljem svijeta.
S jedne strane imamo ukupan zapadni svijet koji je zgrožen barbarstvom Hamasa. S druge strane su oni koji otvoreno podržavaju Hamas i prizivaju novi holokaust za Židove. Riječ je uglavnom o islamističkim teokracija poput one u Iranu. Između ta dva pola pak imamo one koji bi najradije otvoreno podržali Hamas i njegove terorističke metode obračuna s neistomišljenicima, ali to baš ne mogu tako jasno kazati zbog veza s „mrskim“ im zapadom. U tu grupu spada recimo Turska i njen predsjednik Erdogan, brojni zapadnjački ljevičari te vrhuške SDA, DF-a te vodstvo Islamske zajednice u BiH.
Tako u svojoj reakciji reis Kavazović govori o sukobima u Gazi a ne u Izraelu kao i o potrebi dolaska do „trajnog i pravednog mira“. Ni riječi o Hamasu kao terorističkoj organizaciji niti da palestinsko vodstvo traži nestanak države Izrael, što vide kao jedini put do „trajnog i pravednog mira“.
Istovremeno, Izetbegović je još uvijek bez službene reakcija, iako je nebrojeno puta do sad govorio o Palestincima kao „našoj braći“. Njegove veze s Muslimanskim bratstvom iz Egipta i režimom u Iranu su već odavno i dobro dokumentirane.
Spomenimo i kako je gradonačelnica Sarajeva, SDP-ovka Benjamina Karić, u svojoj reakciji relativizirala događaje u Izraelu uz poruku kako „moramo osuditi svaku žrtvu(?)“.
No, najotvoreniju podršku Hamasu dao je drugi bošnjački član Predsjedništva BiH i blizak saveznik Bakira Izetbegovića, Željko Komšić. On je najprije poručio kao je barbarski pohod Hamasa bio „potez očajnika“, da bi dan kasnije izraelsku veleposlanicu u BiH nazvao „zlonamjernom (manipuliranom), lažljivom budalom“.
Paralelno s ovim događajima na Starom mostu u Mostaru izvješena je ogromna zastava Palestine a svoj doprinos su dali i lokalni skakači skokom sa Starog mosta u čast Palestine. U četvrtak je najavljena „prosvjedna vožnja Sarajevom“ u znak podrške Palestini.
Kad se pak daje podrška Palestini, tad se ona posredno daje palestinskoj borbi protiv Izraela a ne protiv Hamasa i drugih terorističkih i islamističkih organizacija koje su protiv bilo kakvog dogovora o bilo čemu s Izraelom.
U BiH su time još jednom političke pozicije do kraja ogolile.
Tako danas imamo snažnu struju unutar bošnjačkog političkog korpusa koja je izrazila jasne antizapadne, antisemitske i proterorističke pozicije na primjeru Izraela; imamo proruske i proseparatističke političke struje unutar srpskog političkog korpusa te naposljetku imamo u cijelosti i nedvosmisleno prozapadnjačke, eurointegralističke i pro-NATO političke snage unutar hrvatskog političkog bića.
Iz tog proizlaze i pozicije triju glavnih struja kad su unutarnji bh. politički problemi u pitanju. Srpska strana želi što manje BiH a što više RS-a, bošnjačka želi potpunu dominaciju i ne pristaje na bilo kakav dogovor (ponašanje Izetbegovića tijekom pregovora o reformi Izbornog zakona) i imamo Hrvate koji traže rješenje utemeljena na Ustavu BiH, Daytonskom sporazumu i presudama nadležnih sudova.
U cijelom kolopletu ovih odnosa javlja se i šansa za BiH. Naime, stranke Trojke spremne su na dogovore o ključnim pitanjima za BIH. Unutar bošnjačkog političkog korpusa su se padom SDA počele nazirati određene političke snage koje su spremne na dogovor.
Potrebno je pronaći slične partnere i u srpskom korpusu i onda bi se nešto moglo i očekivati.
Dnevnik.ba