Otac Ante bio je oličenje Kristove žrtve i misionarskoga puta koji ga vodio sve do Indije među bengalskim tigrovima i močvarnim zmijama. Među zemljom sa stotinu različitosti i vjerovanja otac Ante, hrvatski sin otpočeo je misiju pripovijedanja, spaljen tropskim suncem i poplavljen mnogobrojnim monsunima.
Otac Ante Gabrić rodio je se na današnji dan 28. veljače 1915. godine u Metkoviću kao osmo dijete od četiriju kćeri i pet sinova što su ih imali i odgajali Petar i Katarina Gabrić. U Metkoviću je završio osnovnu školu i dva razreda građanske škole prije nego se odlučio za Isusovačko sjemenište u Travniku gdje je konačno primljen 1926. godine. Maturu je položio 1933. godine i primljen je u isusovački novicijat. Daljnje školovanje nastavlja u Zagrebi gdje nakon dvije godine filozofsko-teološkog studija izgovara čuvene isusovačke redovničke zavjete. Za svoje konačno da misijskom pozivu odlučio je kad je vidio misionare iz Indije koji su držali predavanje i koji su na njega ostavili jako dubok dojam.
U srcu je znao da je to ono za čim je sanjao, ići u misiju neotkrivenog područja prašuma i divljih zvijeri. To se obistinilo u zoru 10. listopada 1938. godine ukrcavši se na parobrod u metkovskoj luci otac Ante kreće put daleke Indije. Godinu dana studiozno uči jezike, najprije engleski pa tek onda bengalski jezik. U misiji Bošonti, 1943 . godine zaređen je za svećenika.
Posvećuje se misionarskom radu s hindusima, muslimanima, sikijevcima i malobrojnim katolicima. Gradi im lokalne nastambe od trstike i močvarnog tla, organizira rižinu banku za siromašne da bi ih oslobodio od lihvara.
Za udovice hindusa gradi dom, a djecu smješta u sirotišta. Gradi crkve, dovodi vodu u nepristupačna naselja praveći kanale. Kad su državne vlasti vidjele što sve otac Ante radi, pomagali su koliko su mogli novčanim sredstvima. Otac Ante je znao proseći od malo građe stvoriti nastambu i obitavalište. U srcu prašume stvorio je naselja, bolnice za siromašne i beskućnike. Usko je surađivao sa sv. Majkom Terezijom i bio joj duhovni otac.
Osnovao je postaju ‘‘Maria Polli‘‘ u Boshontiju s humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu i dandanas nosi ime ‘‘Otac Ante Gabrić‘‘.
Za života je pokrstio i obratio tisuće ljudi. Zauvijek je sklopio oči uronivši u Gospodinu 20. listopada 1988. u Kalkuti a pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji ‘‘Maria Polli‘‘ koju je sam uz pomoć tamošnjih žitelja izgradio. Na sprovodu je prisustvovalo 20 000 ljudi, hindusa, muslimana, katolika, sikijevaca, animista i džainista. Po vlastitoj želji pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskom mora.
Dnevnik.ba