- Sve je bilo u tajnosti oko njegovog liječenja. Došla je moja supruga da me obiđe na Brdu kod Kranja nisam joj mogao reći da će sutra biti amputirana Titu noga. Nikad niste znali tko možda sluša, počeo je svoju priču dr. Stanković, piše kurir.rs
On je u emisiji kod Mire Adanje Polak na RTS-u otkrio da su im u samom kliničkom centru govorili da ne žure pojedinim hodnicima jer su novinari gledali kroz prozor.
- Upozoreni smo da ako budemo žurili novinari će znati da je nešto hitno. Maksimalna tajnost. Mi smo injekcije nosali u nekim torbicama da se ne bi vidjelo. Nitko od njegove pratnje nije znao što mi to njemu dajemo. Sve je bila tajna.
Opisao je i njegov prvi susret s Titom, prenosi Kurir.
Promjena na stopalu
- To je bilo ujutro 15. svibnja na Brijunima u njegovoj rezidenciji. On izlazi iz kupaonice, istuširan obrijan i čeka da mu se da injekcija. Gledao je moj svaki potez. Poslije je uvijek imao poverenje u mene. U to vrijeme sam bio liječnik na VMA. Kad sam došao kod njega prvi put on me je pozdravio kao da me je vidio jučer:
- Dobar dan doktore, kako ste.
- Dobro sam druže predsjedniče, kako ste vi?
- Mene doktore steže ova vražja reuma. Znate ja liječim reumu.
- Druže predsjedniče, mi kad vas vidimo na televiziji kako koračate svi kažu da ste vi zdrav čovjek.
- E, doktore... Ja stegnem dobro zube dok koračam pred kamerama.
Dr. Stanković kaže da je jednom dok je Tito imao fizikalnu terapiju on primijetio njegovo lijevo stopalo koje nije izgledalo dobro.
- Bilo je blijedo i imalo je neku nesvakidašnju modricu. Kao da je netko masti prosuo na nju, potpuno ograničeno... Nije bilo razliveno. Pošto je on tad drijmao malo dok su ga masirali, ja sam mislio da on to ne zapaža. Opipao sam puls, ali nije ga bilo. Izašao sam i sačekao da oni završe s njim tu fizikalnu terapiju. Nakon nekog vremena on izlazi i prolazi pored mene. A maserka njegova mi kaže - Pa on je vidio da ste vi nešto radili. Čim ste vi izašli on nas je pitao što ste vi to vidjeli. Morate mu nešto reći... Ja sam mu prišao i rekao:
- Druže predsjedniče, imate na stopalu jednu promjenu koja moramo brzo pregledati.
- Doktore, Nova je godina, nemam vremena za konzilijume.
Kako otkriva dr. Stanković radilo se o okluzivnoj angiopatiji.
- Nije to bila dijabetična koju je on imao na potkoljenici. Ta okluzivna angiopatija je značila da je njemu začepljen krvni sud koji mu hrani nogu. To je bilo na butnoj arteriji i njemu je bila ugrožena noga. Ja sam bio odgovoran i morao sam nešto učiniti. Pokušao sam ga nagovoriti ponovno da pristane na konzilijum, ali sada uz pomoć njegovog predstojnika ureda.
- Ja sam rekao da se s time čeka, proći će to, rekao mi je Tito.
Bilo je straha
Tito, prema njegovim riječima uopće nije mogao prihvatiti tu cijelu situaciju.
- Malo je bilo u njemu straha. Vidjelo mu se na licu. Ja jedini sumnjam da mu to može glave doći... Ali i mene je moglo koštati glave jer nisam prijavio na vrijeme ili što nisam bio uporan da ga nagovorim. Jedan liječnik to nakon par dana nije primjetio pa su skoro optužili da ja dižem nepotrebnu paniku. Ali Tito je ubrzo potom doživio strašanu bol u nozi kao nikad do tada... I ja sam to iskoristio da objasnim njegovom predstojniku ureda da je to veoma ozbiljno. Poveli smo još liječnika.
Tito opet nije htio slušati upozorenja i stalno je govorio da nema vremena i da će to proći.
- E onda je njegov predstojnik ureda rekao da mu konzilij neće oduzeti mnogo vremena. I tada Tito pristaje da ga konzilij pregleda narednog dana.
Došla su i dva vrsna stručnjaka iz inozemstva. Jedan je došao iz SAD - to je bio dr. Michael Debackly dok je iz Rusije došao dr. Marat Knjazev. Debackly je pregledao nogu i cirkulaciju, dok ga je Knjazev pregledao cijelog. Na kraju su rekli da je Tito u dobrom stanju, ali da je noga ugrožena. Michael je rekao da pošto Tito ne pristaje na ništa drugo osim na lijekove da pokušaju s jednom premosnicom koju je on ostavio našim liječnicima. Ali je i rekao da upozore Tita da ako sve to ne uspije da će mu morati odrezati nogu. S druge strane Knjazev je rekao da je terapija dobra i da je treba nastaviti uz kontrolu noge, ispričao je dr. Stanković.
Tito je, kako je ispričao, prihvaćao sve, ali nije htio ostati bez noge
Rekao nam je - Ako moja noga ode, ja ću sam sebi presuditi. Kad je trebao ići u bolnicu mi smo mu sklonili pištolj koji je tajno čuvao u jednoj torbici. Nitko mu nije smio reći da mu nogu moramo amputirati, nego su produžavali terapiju u nedogled koja ne pomaže. I sve tako je bilo dok se noga nije osušila, kad se osušila ona je otrovala organizam...
Josip Broz je poslije amputacije, kako ističe dr. Stanković, bio zadovoljan jer je operacija uspjela.
- Govorio je da će s jednom protezom i jednim štapićem ići ponovo na skup Nesvrstanih. Liječnici su odahnuli, on odahnuo... operacija uspjela.
Šta sve ovo treba značiti
Ali, to što se odugovlačilo s amputacijom počelo je uzimati svoj danak.
- Bilo je nekoliko puta da je došlo skoro do kraja ali su onda rađene infuzije, transfuzije, inkubacije, umjetni bubreg... I on se jedno vrijeme i budio iz te kome.
Dr. Stanković otkriva što je, kako kaže, Tita "odnijelo na onaj svijet".
- Velika greška je bila što mu se izlazilo u susret da se liječi lijekovima, a ne kiruški. Njega je na onaj svijet odnijela jedna sklerotična pločica u butnoj arteriji koja je 50 posto zatvarala arteriju u kojoj je došlo krvarenje... Ta arterija je mogla lako biti otčepljena... Ja bih to mogao napraviti, ali ja nisam imao kompetencije, a ni Tito to ne bi dozvolio, rekao je dr. Stanković i otkrio posljednje Titove riječi:
- Kad je vidio da je sve propalo njegove posljednje riječi su bile - Što sve ovo treba značiti?! E sad je li to odnosilo na neke odluke koje je donosio ili na liječnike koji su mu obećavali da će terapija uspjeti, to ne znam... Sredinom veljače 1980. on već nije mogao pričati i do kraja života je bio u umjetnoj komi. Ravna linija se pojavila 4. svibnja u 15:05, ispričao je dr. Milomir Stanković.
Dnevnik.ba