Četiri godine koje su pred nama dati će odgovor na ovo pitanje, no, vratimo se na tužbu. Iako je njome dosad mahao većinom svaki predstavnik patriotskih opcija u BiH, ovo je prvi put da legalno (ne i legitimno) izabrani predstavnik hrvatskog naroda u BiH najavljuje ovakve poteze. Željko Komšić bi, ako ćemo uzeti u obzir sve njegove izjave dosad, mogao zaista postati i prvi koji bi tužbu mogao i realizirati. Što bi to donijelo budućnosti odnosa dviju zemalja? I loše i dobro.
Loše – zahlađenje odnosa i političko, ali i narodno udaljavanje od povijesno prijateljske Hrvatske.
Dobro – konačno definiranje razgraničenja između dvije države koje će zasigurno, ukoliko se budu poštivali povijesni, znanstveni i pravni uzusi, ići u korist Republike Hrvatske.
Naš je portal u više navrata ( Od osmanske uzurpacije do Bakirove lamentacije, BIH nikad nije imala (pravo na) izlaz na otvoreno more ...)pisao o temi razgraničenja, prirodnih i povijesnih granica između dvije države, no kako se retorika oko ove teme ne smiruje, nego populistički raspiruju strasti među nacionalno nabijenim sanjarima trgovačkih i ratnih floti u Neumu, nije na odmet iznova naglasiti nekoliko činjenica.
Legalizacija uzurpacije i falsifikacije
U prvom redu, da je prvotno uspostavljena povijesna granica, utemeljena na konto nelegitimne uzurpacije vrha poluotoka Kleka od strane Osmanske vlasti nezadovoljne kolačem kojega su dobili povlačenjem Mletaka, onakva kakav je i aktualni hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH – nelegitimna.
Vrh poluotoka Kleka, poznatiji kao Ponta Kleka, ostao je očuvan od konačnog dovršetka uzurpacije zahvaljujući samo mudrosti Mletaka koji su godinama držali usidrenim svoj ratni brod na ulazu u zaljev Neum – Klek, a onda i katastarski rasporedili njegov vrh serdarskoj obitelji Nonković, seljacima, podanicima Mletačke republike. Ovaj je potez ulijevao kakvo takvo povjerenje u zakonsko očuvanje granice između dva Carstva, a onda i Istoka i Zapada.
Povijesni potez Mletaka nastavila su baštiniti sva kasnija razgraničenja između svih drugih državno-pravnih tvorevina koje su nastale raspadom Mletačkog Carstva, Dubrovačke republike, a onda i Osmanskog Carstva. Razgraničenje između BiH i Hrvatske prihvatili su tako i Austrijanci koji su ipak, desetljećima nastojali diplomatskim putem vratiti Neum od već oslabljene Porte, no nisu uspjeli. Odnosno, odustali su u trenutku kada je i BiH anektirana Austrougarskoj Monarhiji za koju su mislili kako je vječna, a ona se uskoro raspala onako kao što se raspalo i svako drugo carstvo.
Ipak, Ponta Kleka kao dio hrvatskog teritorija ostala je zabilježena u svim geografskim i pomorskim kartama, kako Austrije, tako i Jugoslavije sve do 1974.-e kada se dogodila u povijesti dviju država sa 1001 kilometrom granice nezapamćena krivotvorina.
Samovolja sarajevskog geodeta, danas pokojnog, Radovana Vuletića, tada je iz nikad pojašnjenih razloga odredilasmjer loših politika u odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine za desetljeća koja će uslijediti, pa i preliti se na novi milenij. Vuletić je pod nerazjašnjenim okolnostima i subjektima koji su ga u tome vjerojatno instruirali, lažirao zapisnik službenog geodetskog premjera te Pontu Kleka, ali i Veli i Mali školj ležerno pripojio BiH iako se i danas ova dva otočića vode u katastarskim knjigama Dube Stonske kao vlasništvo obitelji Gučić.
Iako je riječ o apsolutnoj i dokazanoj krivotvorini, upravo je ovaj lažirani zapisnik, odnosno razgraničenja nastala iz njega, poslužio kao jedno od temeljnih uporišta za sklapanje sporazuma Tuđman-Izetbegović iz 1999.-e kada je riječ o morskom razgraničenju.
Sporazum kao što znamo, nikada nije ratificiran niti u hrvatskom Saboru niti bh. Parlamentu. Neki tvrde da su tome poprilično pridonijela saznanja trojice dubrovačkih znanstvenika, Stjepana Ćosića, Nike Kapetanića i Nenada Vekarića koji su ista objedinili na jednom mjestu i to u knjizi„Hrvatska granica na Kleku“ koja je izašla upravo 1999.
Komšić bi trebao bolje proučiti Sporazum
Knjiga 2012.- e doživljava i reizdanje zbog novih saznanja i podataka do kojih su autori došli, ovaj put pod nazivom „Prijevara ili zabluda – problem granice na Kleku“.
U njoj autorski trojac donosi pregled povijesnih istina dokumentiranih fotografijama, pomorskim i geografskim kartama, zapisnicima, ali i svjedočenjima aktera vremena do kojih su došli istraživanjem državnih arhiva koji pričaju sasvim drugačiju priču od one koju forsiraju politički velikodostojnici iz reda be-ha patriota.
Kako su autori u intervju jednoj od dnevnih tiskovina u Hrvatskoj 2012. naveli, na ovaj su se potez odlučili „ s nadom da će se Vlada RH i njezini ekspertni timovi potruditi i pomno i detaljno proučiti problem, prikupiti i dodatnu dokumentaciju do koje logikom državne uprave mogu doći lakše od nas, utvrditi sve relevantne činjenice, sagledati konzekvence različitog povlačenja granične crte i tek onda donijeti političku odluku kako postupiti. Jer tako ozbiljna država radi. Samo neozbiljna država može dozvoliti da se njezina granica sa susjednom državom povuče na temelju nečijeg proizvoljnog ‘crtanja‘, a ne na temelju međunarodnoga prava.“
Šest godina poslije, kada joj jedan Željko Komšić ispred nosa nevjerojatnom samouvjerenošću prijeti tužbom, vidljivo je koliko je i što je Republika Hrvatska učinila. Osim što je dovela sebe na rub bespotrebnog potezanja po međunarodnim sudištima i medijima što će svakako utjecati na ugled ove zemlje, ništa.
Unatoč dokazima koje su im servirali stručnjaci i istraživači sa polja povijesti i pomorskog prava. Jedan od njih je svakako i uvaženi profesor međunarodnog prava, Davorin Rudolf, čovjek koji svojim znanjem i ugledom na području prava mora sigurno nema pandana u široj regiji. U izjavi danoj Dalmatinskom portalu, odmah nakon najave prvog poteza Željka Komšića,prof Rudolf naglasio je kako bi tužba protiv Hrvatske bila neutemeljena. Rudolf smatra da Hrvatska ne krši Međunarodnu konvenciju o pravu mora, niti krši odredbe Sporazuma Tuđman-Izetbegović ističući kako je upravo ovim sporazumom regulirana kopnena i morska granica, odnosno crta sredine u skladu sa Konvencijom UN-a o pravu mora.
„Taj ugovor nije ratificiran. Nije dobio privolu ni u hrvatskom Saboru, ni u Parlamentu BiH. Međutim, u ugovoru stoji odredba koja kaže da se Sporazum primjenjuje od dana potpisivanja. Taj ugovor nije stupio na snagu, ali odredba o granici primjenjuje se od dana potpisivanja. I kopnena granica duga 1001 kilometar također je utvrđena u tom sporazumu i danas se poštuje. Kada pogledate naše zakone o ribolovu, vidjet ćete mape u kojima se točno vidi crta sredine dokle se može ribariti. Pelješki most je 401 metar udaljen od te crte sredine, u vodama pod suverenitetom Republike Hrvatske“ – izjavio je dr. Davorin Rudolf dodavši kako bi bilo dobro da Željko Komšićstoga pažljivije pročita Sporazum.
„Nitko neće priječiti brodovima prolazak, ispod mosta koji je zamišljen upravo tako da brodovi koji idu u Neum imaju mogućnost isplovljavanja i uplovljavanja. Hrvatska ih ne smije ometati.“ – dovršio je profesor.
Ne pokušavajući mijenjati ono što je Profesor rekao, ipak bi se moglo nadodati. Ukoliko dođe do situacije da u čisti Neumski zaljev krenu uplovljavati brodovi visoki skoro kao Pelješki most, Hrvatska ih možda neće ometati, no stanovnici Neuma hoće i to koristeći sve pravne i civilizacijske resurse koji im budu na raspolaganju.
Dnevnik.ba