Politička kriza u Bosni i Hercegovini trajna je kategorija. Od rata do danas ne pamti se niti jedan jedini mjesec da nije bilo neke političke krize – manje ili veće. Političke krize „jedu“ svu pozornost i energiju javnosti, tako da se gotovo nitko u državi ne bavi demografskom kataklizmom koja pogađa sve narode, nitko se ne zamara urušenim obrazovnim, mirovinskim ili zdravstvenim sustavom, nitko nema energije voditi računa o ekonomskim temama…
Uzroci za takvo stanje su očigledni – tri nacionalne politike u BiH su u gotovo stalnom sukobu. K tomu, i međunarodni faktor ima svoje sarajevske favorite. I dok bošnjačka politika pokušava od BiH napraviti nacionalnu državu Bošnjaka, a srpska teži osamostaljenju Republike Srpske, hrvatska politika nastoji pomiriti ta dva ekstrema kroz zalaganje za poštivanje načela federalizma, Ustava BiH, dosljednu provedbu Daytonskoga mirovnog sporazuma, približavanje Europskoj uniji i NATO savezu.
No, hrvatska politika (koja ima svoje mane) za spomenuta nastojanja nema partnere ni sa srpske ni sa bošnjačke strane. Srpsku politiku ne zanima NATO, dok bošnjačku ne zanima Europska unija i to se sve glasnije može čuti u političkim krugovima u Sarajevu. Naime, Sarajevo je svjesno da od skorog proširenje EU nema ništa, te su odlučili više ne trošiti energiju na tu priču.
Tako je danas bošnjačka politika, koju predvodi SDA (sve drugo su statisti), usredotočena na pretvaranje barem entiteta Federacija BiH u bošnjačku nacionalnu polu-državu i ukidanje konstitutivnih naroda. U tom procesu bošnjačka politika ušla je u neminovan sukob s Hrvatima.
Što se srpske politike tiče, ona je jasna i nedvosmislena te se ogleda u rečenici koju je Milorad Dodik nebrojeno puta izrekao: BiH je privremena kategorija a RS trajna. Dakle, srpska politika otvoreno teži podjeli BiH i to nije nikakva tajna. Što se Srba tiče, granica je već povučena i danas ona više nije na Drini nego je kolokvijalno poznata kao „međuentitetska linija“.
Za to vrijeme bošnjačka politika na sav glas proklamira jednu i jedinu, jedinstvenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu. Ti ciljevi su prihvatljivi i hrvatskoj politici. Međutim, Hrvatima nije prihvatljivo pravno i političko nasilje koje već 25 godina nad njima provodi političko Sarajevo uz obilnu asistenciju međunarodnog faktora.
Tako Hrvati već 25 godina trpe političko nasilje nad sobom: od nametanja alijanse i Joze Križanovića (kao Komšića prije Komšića), preko platformaša i fenomena Komšić, sve do sustavnog derogiranja ustavnih prava - bošnjačka politika nije propustili niti jednu, ni najmanju šansu da politički obespravi Hrvate i otkine im bar djelić prava koja im pripadaju kao konstitutivnom narodu.
I onda smo došli do prividnog paradoksa. Danas je hrvatska politika bliža Banja Luci nego Sarajevu, iako Srbi žele podjelu a Hrvati kao i, barem nominalno, Bošnjaci, cjelovitu BiH.
Dakle, svojim kratkovidnim politikama Sarajevo je „otjeralo“ Hrvate ka Banja Luci i tako do kraja oslabilo državnost Bosne i Hercegovine.
Naime, onoga časa kad i ako Hrvati prestanu biti relevantan politički faktor u BiH, doći će do neminovnog raspada BiH i to bošnjačka politika nikako neće moći zaustaviti. Čak niti vojnom silom koju nemaju, a neće im pomoći ni novi val mudžahedina, ako na to računaju.
Srbija je najjači politički igrač na Balkanu i strateški je puno važnija svim međunarodnim faktorima nego Bosna i Hercegovina. U tom scenariju, ni Hrvatska ne bi mogla „ostaviti“ na cjedilu Hrvate u BiH te bi naposljetku Bošnjaci ostali stiješnjeni na isti onaj prostor koji su osvojili u ratu, a to je 23 posto Bosne i Hercegovine.
Umjesto da bošnjačka politika gradi savezništvo s Hrvatima i tako u korijenu sasijeca svaki pokušaj srpskog separatizma, ona gura Hrvate u naručje Srbima i tako slabi i državu i sama sebe. Umjesto da poštuje ustavom zajamčena prava hrvatskoga naroda, ona im potura fenomen Komšić i radi na njihovom dekonstituiranju.
O izazivanju sukoba s Hrvatskom, koja je skoro pa jedini iskreni zagovaratelj euroatlantskog puta BiH, ne treba ni govoriti jer je to jedna posebna tema.
Ukoliko SDA nastavi voditi bošnjačku politiku u dosadašnjem smjeru gotovo je sigurno da će se RS osamostalit, a onda ni Hrvati nemaju što tražiti u bošnjačkoj krnjoj BiH. Vrijeme je da se svi politički akteri u Sarajevu probude iz svojih u ratu započetih sanjarija.
Bosna i Hercegovina je moguća samo kao država tri u svemu jednakopravna konstitutivna naroda. Sve drugo vodi u raspad.
Dnevnik.ba