Article_Top_970x250

NOBELOVCI Peter Handke, kontroverzni pisac koji je držao govor na Miloševićevom pogrebu, a Olgi Tokarczuk su zbog romana prijetili smrću

NEOBIČNE ODLUKE ŠVEDSKE AKADEMIJE

NOBELOVCI Peter Handke, kontroverzni pisac koji je držao govor na Miloševićevom pogrebu, a Olgi Tokarczuk su zbog romana prijetili smrću

lis 10, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Švedska akademija danas je objavila imena dvaju dobitnika Nobelove nagrade za književnost, i to poljskoj spisateljici Olgi Tokarczuk koja se zbog svog romana "Knjige Jakubove" našla na udaru radikalnih poljskih desničara koji su joj prijetili smrću, te Peteru Handkeu, kontroverznom austrijskom književniku koji je široj javnosti najpoznatiji po simpatijama prema Slobodanu Miloševiću kojem je držao i komemorativni govor. Sama dodjela Nobelove nagrade ove se godine odvijala u sjeni prošlogodišnjeg skandala sa seksualnim zlostavljanjem kada Nobel za književnost uopće nije dodijeljen. Tokarczuk je Nobela dobila za 2018., a Handke za 2019 godinu.

Olga Tokarczuk  i Peter Handke dobitnici su Nobelove nagrade za književnost, objavljeno je u četvrtak u  Švedskoj akademiji.

Prošlogodišnje proglašenje dobitnika Nobelove nagrade za književnost bilo je odgođeno zbog skandala sa seksualnim zlostavljanjem, pa su ove godine dodijeljena dva Nobela – za 2018. godinu, najvažnija književna nagrada u svijetu pripala je poljskoj spisateljici Olgi Tokarczuk, dok je austrijski pisac Petar Handke dobitnik Nobela za 2019. godinu.

Olga Tokarczuk nagrađena je za “narativinu imaginaciju koja enciklopedijskom strašću predstavljanja prelaženje granica kao oblik života”, a Peter Handke za “utjecajan rad koji lingvističkom inventivnošću istraživio periferiju i specifičnost ljudskog iskustva”.

Vijest o tomu da je, Olga Tokarczuk dobitnica Nobelove nagrade za književnost, izazvala je erupciju oduševljenja među relevantnom javnosti, a jednako tako, vijest o Nobelu za Handkea izazvala je, mahom, zgražanje, osude i teške optužbe na račun Švedske akademije. Handke je iznenadio i kladioničare i ostale prognozere jer su se kao ovogodišnji favoriti spominjali Haruki Murakami, Milan Kundera, Ismail Kadare, Ljudmila Ulicka, Margaret Atwood.  

 

Tokarczuk ranije osvojila "Nike" - poljskog Nobela i Man Booker

Olga Tokarczuk hrvatskoj javnosti poznata je po monumentalnom djelu “Knjige Jakubove”, objavljenom u izdanju Frakture (2018. godine, prijevod: Mladen Martić). “Knjige Jakubove Olge Tokarczuk nova su dimenzija književnosti, a neki bi rekli i više od književnosti: one su istodobno uzbudljivi povijesni roman, intrigantna obiteljska saga i relevantna društvena kronika. Rijetki su pisci koji mogu ovako živo dočarati prošlu epohu i uz oko za detalj napraviti nenadmašni kaleidoskop likova i zbivanja. Pred nama tako stoji stara Poljska u kojoj su jedni uz druge postojali kršćanstvo, judaizam i islam, a u pozadini se naziru razlozi današnjih poljskih i europskih problema. Maestralno djelo koje potvrđuje da je Olga Tokarczuk zaslužila nagradu Man Booker za 2018.”, objavljeno je tim povodom na mrežnim stranicama nakladničke kuće Fraktura.

Tokarczuk je, podsjetimo, otvorila i prošlogodišnji Festival svjetske književnosti u Zagrebu. Ranije su na hrvatski jezik prevedena njena djela “Tjeraj svog plug preko mrtvačkih kostiju”, “Pravijek i ostala vremena”, “Dom danji dom noćni” i “Ormar”.

Tokacrzuk je jedna od najvažnijih europskih prozaistica, ali i scenaristica, psihologinja, sveučilišna nastavnica i društvena aktivistica.

 

 

Zbog romana "Knjige Jakubove"  našla se na meti radikalnih desničara

Za “Knjige Jakubove” Tokarczuk je ranije dobila i “poljskog književnog Nobela”, nagradu Nike. Nakon što je primila nagradu “Nike”, Tokarczuk se našla na udaru poljskih radikalnih desničarskih skupina koje su joj prijetile smrću, tabloidi u njenoj zemlji  podupirali su takve komentare u kojima su je nazivali “prljavom Židovkom” i “ukrajinskom kurvom”, a vrhunac  su bile potjernice u kojima anonimni donatori nude novac svakome tko joj pljune ulice,  te je uvrijedi, ponizi i posjeti njen kućni prag

Takav tretman u dijelu poljske javnosti izazvan je temom romana “Knjige Jakubove” koji govori o poljskim židovima krajem 18. stoljeća koji su se pod vodstvom samoprozvanog mesije Jakuba Franka odlučili za prelazak na katoličku vjeru, te ksenofobiji i antisemitizmu u istočnoj Europi.

Handke – kontroverzni pisac široj javnosti najpoznatiji zbog odnosa prema Miloševiću

Tokarczuk se, dakle, našla na meti radikalnih poljskih desničara zbog romana “Knjige Jakubove”, a njen kolega, Petar Handke, široj je javnosti, najpoznatiji po svom (političkom) podupirateljstvu velikosrpskog režima Slobodana Miloševića, poznatijeg i kao “balkanskog mesara”.

Srbijanski mediji već dulje vrijeme ističu kako Peter Handke, zbog njegovih uvjerenja, a ponajviše podrške Srbiji i Srbima, nije osvojio, odnosno, ispred očiju su mu proletjele brojne književne nagrade u svijetu koje je, prema njihovim tezama, zaslužio.

Ipak, da nije podrška Srbiji i Srbima meritum stvari na ovom svijetu, dokazuje i Nobelova nagrada za književnosti za 2019. godinu. I dok se u svijetu, uglavnom, nižu oštre rekacije i osude zbog Nobela Handkeu, u srbijanskim medijima, je aposlutno oduševljenje, što dokazuje i tekst objavljen na srbijanskom Sputnjiku u kojem se navodi kako bi se Srbi trebali radovati Handkeovom uspjehu kao da je riječ o novom Andriću jer nijedan intelektualac iz svijeta nije branio Srbiju kao on.

Govorio na Miloševićevom sprovodu, negirao genocid u Srebrenici

Handke, naravno, u BiH, Hrvatskoj i Albaniji, ne izaziva oduševljenje nego gorčinu zbog svog političkog angažmana. Trebao je biti svjedok obrane Slobodana Miloševića pred Haškim tribunalom, a navodno je odustao jer taj Sud ne poštuje, ali je balkanskog mesara redovito posjećivao u zatvoru. Govorio je 2006. godine na Miloševićevom sporovodu u Beogradu. Na to je danas podsjetila i Vlora Citaku,  veleposlanica Kosova u SAD-u. "Nobelov komitet je odlučio Peteru Handkeu, čovjeku koji je slavio Miloševića poznatog kao 'Mesar Balkana' i koji je podržao njegov genocidni režim, dodijeliti ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost. Tu nema ništa nobelovsko. Ovo je glupa i sramotna odluka", napisala je Citaku na svom Facebook profilu.

Na Kosovu i Metohiji, Handke se navodno, osjeća kao kod kuće. Tvrdio je kako za rat na prostorima bivše Jugoslavije nisu odgovorni samo Srbi. Autor je eseja “Pravda za Srbiju” kojeg je napisao nakon putovanja Bosnom i Hercegovinom sredinom devedesetih godina.  Handkeovi promiloševićevski stavovi  ogledali su se i u osuđivanju, kako je sam govorio, “zločinačke NATO intervencije u Srbiji”, te je tvrdio kako su “muslimani sami izvršili masakar u Sarajevu i Srebrenici kako bi za to optuživali Srbe”.

 

Odbio nagrade  zbog “srpske stvari”

Najveću nagradu za autore s njemačkog govornog područja, “Georg Bihner”, koju dodjeluje njemačka Akademija za jezik i književnost, Handke je odbio, kao i iznos od 50 tisuća eura, nakon što su se njegovom izboru suprotstavili njemački političari. Handke je tada kazao kako nagradu odbija zbog bombardiranja Srbije, a od njemačkog ministra je tražio da mu vrati sve njegove knjige. Javno se i nedvosmisleno protivio nezavisnosti Kosova, a jedne je prilike kazao kako je “mržnja prema Srbima jedino što vodi Albance, među njima i tek prohodala djeca mrze Srbe i kamenuju autobuse”.

U nakladi Frakture, u Hrvatskoj je, prije nekoliko godina objavljena njegova novela “Strah golmana pred jednaestercem” (prijevod Boris Perić). Handke je dugo godina bio u prognozama za Nobelovu nagradu za književnost, podsjetio je danas Seid Serdarević, vlasnik Frakture.

“Jedan od najvažnijih europskih književnika

“Petera Handkea može se gledati iz dva aspekta. Jedan je književni, a tu se bez sumnje radi o jednom od najvažnijih književnika 1970-ih i 1980-ih, koji je u to vrijeme nizom svojih djela pomicao granice književnosti. Drugi aspekt je pitanje njegova političkog angažmana u bivšoj Jugoslaviji. To je nešto što mu, naravno, ne ide nužno na čast, ali kod veličanstvenih pisaca koji su bili i osobno politički angažirani često se pokušava odvojiti osobu od njegova djela”, kazao je Serdarević.

Petrit Selimi, nekadašnji kosovski zamjenik ministra vanjskih poslova, prozvao je Švedsku akademiju da je Nobelom nagradila čovjeka koji negira genocid.

“Jeste li u književni opus Handkea uključili i njegov govor s Miloševićeva sprovoda?”, napisao je Selimi.

Aleksandar Hemon, bh. književnik, također je napisao kako se “Handke se klanja jednom od najvećih ratnih zločinaca 20. stoljeća”.  Sam Handke je svoj govor na Miloševićevom pogrebu  zaključio rečenicom: ”Sretan sam što sam uz čovjeka koji je branio svoj narod”.

Slučaj Handke: “Pravda za pisca”

"Kad pogledamo niz pisaca koji ne mogu da se porede sa njim kao pisci, a koji su dobili Nobelovu nagradu, mislim da je on apsolutno zaslužio, tu nema spora. Meni je drago da je dobila i Olga Tokarczuk koja je zaista sjajan pisac, tako da je ove godine izbor svim poznavaocima književnosti to će biti zadovoljavajuće", kazao je Dragan Velikić, beogradski pisac.

A Miljenko Jergović se, pak, u kolumni s naslovom “Pravda za pisca” iz 2015. godine pitao “čime je Peter Handke toliko razgnjevio ljude da ga se po zlu sjete i nakon što su svim drugim oprostili?”, te zaključio  tada kako bi Handke dobio Nobelovu nagradu da se nije inatio.

“Time što je ustrajao, nije se utišao nakon prvih skandala, nego je tvrdoglavo nastavio po svome, uživajući u tome što je izdvojen i drukčiji, u tome što je odbačen. Išćući pravdu za Srbiju iskao je pravdu za onog dječarca iz najmračnije koruške vukojebine, koji je, eto, govorio berlinskim naglaskom, u ta rana poslijeratna vremena, kada su Austrijanci da bi se uzrazlikovali svoj jezik nazivali – austrijskim. Očito mu je bilo više stalo do te rano doživljene uvrede nego do sve buduće književne slave, uključujući i Nobelovu nagradu koju bi sigurno dobio da se nije inatio”, napisao je Jergović.

Handke je rođen 1942. u austrijskoj pokrajini Koruška u blizini slovenske  granice s Austrijom kao izvanbračno dijete. Saznao je tko mu je otac tek kada je napunio 18 godina. S majkom i očuhom je živio u Berlinu, a potom u rodnom mjestu Griffenu.

Odrastao je u Istočnom Berlinu i u Griffenu, a prve književne tekstove napisao je za časopis dječačkog internata Tanzenberg. Od 1961. studira pravo u Grazu. Ondje se pridružuje grupi pisaca Forum Stadtpark i objavljuje u časopisu Manuskripte, a 1965. prekida studij nakon objavljivanja prvog romana 'Die Hornissen'. Od tada je slobodni umjetnik.

Objavio je romane, drame, prijevode, radiodrame, pjesme, među kojima se izdvajaju "Strah golmana pred jedanaestercem", "Kaspar", "Spori povratak kući", "Užas praznine", "Trenutak pravog osjećaja", "Don Juan njime samim", "Kratko pismo za dugo rastajanje" i "Pouka planine Sainte-Victoire".

Ipak, vjerojatno će dio javnosti Nobelovu nagradu za Handkea tretirati kao zakašnjelu i konačnu književnu pravdu za jednog pisca, no šira će ga javnost uvijek pamtiti po njegovim kontroverznim političkim stavovima.

G. Lujanović / Dnevnik.ba 

Article_Bottom_970x250