No, ako bi se isti samo malo potrudio pa izguglao ono što se 14.og i 15. ožujka događalo u Neumu, vidio bi posve drugačiju stvarnost. Istina, bila bi malo dosadnija nego ova ekstremistička, ali svakako smislenija.
Tridesetak profesora, znanstvenika, filozofa na jednom mjestu sa jednom namjerom. Razgovarati. Sučeliti stajališta i pokušati pronaći rješenje jednadžbe. Da, bilo je i političara naravno, ali dobrim PR-ovskim manevrima, fokus je apsolutno maknut sa njih. Toliko da ste izuzev pozdravnih govora malo ili nimalo mogli slušati tipičnu političku komunikaciju koju svakodnevno pratimo.
Ovoga puta, političari su bili publika. Jedinstven primjer kada oni ne drže govore nego slušaju. I to ne monologe nego znanstveno i metodološki zanimljivo pripremljena obraćanja i naposljetku, konstruktivnu polemiku.
Ako je vjerovati onome što smo čuli tijekom trajanja skupa, ona je mogla biti još konstruktivnija da su se odazvali pozivani predstavnici intelektualne elite i drugih naroda BiH. Osobito bošnjačkog. No nisu.
Je li to bilo zbog straha od osude, medijskog linča koji bi možda uslijedio poslije, nećemo nikada doznati. No, njihovim odazivom neumski bi skup postao pravi festival demokracije i to bez imalo ironije.
Zamislite na jednom mjestu sukobiti različite poglede na BiH, ali u najpozitivnijem smislu. Sučeliti ideje, koncepte, viđenja. Ali ne političara koji ih ionako svakodnevno iznose nego viđenja znanstvene i stručne javnosti Bošnjaka, Hrvata, Srba, Ostalih, Građana…Klingonaca sa zadnjeg popisa.
U Neumu bi se svakako osjećali ugodno. Dobili bi vrhunsku uslugu elitnog hotela, malo bi razgovarali sa kolegama, možda se i zdravo posvađali, ali u duhu znanstvene misli i izmirili, a onda skupa sjeli za stol i pričali o zajedničkim poznanicima, napisala bi se koja posveta na korici knjige, evocirala bi se pokoja uspomena, predložio plan za budućnost, možda ostvarila suradnja, i sve sa pogledom na more. Može li bolje?
Kada bi se takvo što dogodilo na idućem neumskom skupu naprimjer, Bosna i Hercegovina bi promptno odskočila od Džibutija, Konga i Afganistana i svrstala se uz bok najuljuđenijim svjetskim društvima. Ne bi odmah postala kao Etiopija koja je nakon svih katastrofa i tragedija danas u snažnom zamahu, ali dobila bi kakav takav smjer i nadu. Dokazali bi time po tko zna koji put da politika i politikanstvo nisu istoznačnice i da se o politici može pričati uzvišeno i objektivno, onako kako se to u definiciji radi. Pa i onda kada taj razgovor znači oštru raspravu, bitku argumentima, sudaranje mozgova, svađu ako će ona roditi nečim konstruktivnim.
Skup u Neumu, koliko god neki htjeli čuti drugačije, pa nekada i sama ruka koja tipka ovaj tekst, možda je jedina i najbliža verzija takve stvarnosti. Ili makar uvod u nju.
Zašto?
Zato što su se sredinom ovog ožujka u Neumu na jednom mjestu sastali intelektualci različitih gledišta i stavova, da, i oni koji otvoreno kritiziraju politiku Dragana Čovića. Razmijenili mišljenja i iz njih izvukli konkretne zaključke. Istina, na tragu „omraženog“ federalizma, konstitutivnosti i europske pravne stečevine. Ništa neočekivano, reći će protivnici federalizma, konstitutivnosti i europskih stečevina, no takvi su trebali doći u Neum, iznijeti svoju argumentaciju i stati iza nje.
Treba se ipak probati staviti u svačije cipele kako bi se svijet realno sagledao. Nesporno je stoga da bi bilo kojem bošnjačkom intelektualcu bilo teško doći u Neum na događaj pod visokim pokroviteljstvom HNS-a, možda bi ih sam dolazak svrstao na stranu izdajnika naroda. No bilo bi zanimljivo vidjeti kakva bi situacija bila obratno, da se sličan skup organizira u Sarajevu ili Tuzli, ali ne pod pokroviteljstvom HNS-a.
Je li pogrešno misliti da bi većina onih koji su jučer i prekjučer govorili u Neumu, rado i jednako govorili i na drugim mjestima?
Upravo u ovom osjećaju leži najveća pohvala neumskom skupu. Na stranu HNS, političari koji su bili, na stranu Dragan Čović i sva svita iz pratnje. U Neumu su u centar pozornosti stavljeni istinski intelektualci. Oni Ničiji.
Zbog toga se mora odati priznanje Sveučilištu u Mostaru kao jednom od glavnih organizatora skupa „Europski ustav za BiH“. Priznanje ipak sa sobom nosi i odgovornost za budućnost. Ne samo u pogledu organizacije budućih skupova u Neumu za koje se nadamo kako će postajati sve intelektualno šareniji, već prvenstveno u odgoju mladih naraštaja koji će znati kritički razmišljati i djelovati.
Ono sa sebe mora skinuti nepoželjnu etiketu rasadnika mladih pionira jednoumlja i podobnih kadrova HDZ-a, te preuzeti obvezu odgoja generacija koje se neće bojati razmišljati drugačije, djelovati drugačije i istupati bez straha da se sutra neće zaposliti ili da će ostati bez posla ako kažu nešto što ne odgovara onome iznad. A sve sa ciljem koji zvuči već otrcano, ali je tako bolno istinit; zbog bolje budućnosti za sve.
Ukoliko Sveučilište u Mostaru kao znanstvena i intelektualna perjanica hrvatskog naroda u BiH na sebe ne uzme takvu odgovornost, zaista bi mogli zauvijek ostati kao što jedan od panelista reče, na poprištu sukoba civilizacija i nimalo dalje od toga.
Dnevnik.ba