Article_Top_970x250

Neumljanka na vratima Juventusa za Dnevnik.ba: Najljepši trenutak u karijeri debi za A reprezentaciju

intervju

Neumljanka na vratima Juventusa za Dnevnik.ba: Najljepši trenutak u karijeri debi za A reprezentaciju

svibnja 28, 2019

Piše: Nikolina Lovrić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: Facebook

U Neumu svi oduvijek znaju za Doris Bačić. Dobro, ne oduvijek, tek su joj 24. Ali, recimo to ovako. Kada spomenete Doris u Neumu, prva asocijacija je nogomet. Također, kada u Neumu spomenete nogomet, prva asocijacija će biti Doris. Djevojka od koje se uči.

Opuštena, ležerna i uvijek zarazno nasmijana, s onim malim crnim okruglim naočalama koje bi joj uz loptu mogle postati zaštitni znak, Doris Bačić, bianconera, prvakinja Italije s Juventusom, goalkeeperica jednog od najpoznatijih nogometnih timova svijeta, cura koja se eto tako fotografira sa Cristianom Ronaldom i Mariom Mandžukićem i još se može pohvaliti da su joj oni kolege sa terena, fetiva je Neumljanka. Obična, a uvijek dovoljno posebna da se od svakog svog vršnjaka, pa i možda čitavog naraštaja suvremenika izdvoji.

Doris Bačić usto je i hrvatska reprezentativka koja svaki veliki trenutak karijere slavi u zagrljaju sa svojom zastavom, nogometašica koja je u karijeri igrala za Arsenal i Anderlecht, cura kojoj je veliki Juventus nakon osvojenog prvenstva i izvrsne sezone u kojoj je primila samo osam golova produljio ugovor za još dvije godine, nakon niza intervjua govori i za Dnevnik.ba.

Draga Doris, prije svega čestitamo tebi i Juventusu na osvajanju duple titule prvaka Italije u sezoni '18./'19. Reci nam, što za tebe osobno znači ova titula?

- Osvajanje titule prvaka Italije, za mene znači jako puno, pogotovo što smo svi zajedno naporno radili i trenirali tijekom cijele godine s uvijek jasnim ciljem, a to je pobjeda. U svaku smo utakmicu ulazili maksimalno, nikad ne gubeći iz vida onaj konačni cilj u sezoni, a to je dupla kruna. Na kraju, kada je cilj ostvaren, i sav se trud isplatio, naravno da znači puno.

Nakon osvajanja prvenstva, tvoj ugovor s Juventusom produžen je za još dvije godine, tako da si i službeno bianconera do 2021. Jesi li sretna zbog toga i kakva je uopće atmosfera među vama igračicama ovog velikog kluba kada se reflektori stadiona ugase?

 -Pa mogu reći da sam u ovih godinu dana zaista napredovala u Juventusu; tu je drugačije nego bilo gdje drugdje, u klubu vlada neki pobjednički mentalitet koji te uvijek nosi do zadnjih minuta utakmice i daje ti samopouzdanje koje jako pomaže u razvoju.

Atmosfera u klubu uvijek je pozitivna, a suigračice su me prihvatile odlično. Uopće, nositi dres i grb Juventusa zaista je jedna velika stvar za mene. Ponosna sam što sam članica ekipe, neizmjerno mi je drago što što sam produžila ugovor i iskreno se nadam da ćemo svi skupa doživjeti i dočekati još puno sretnih trenutaka i trofeja.

Kako izgleda tvoj dan, je li teško izdržati sve te naporne treninge i obveze, imaš li uopće vremena za sebe?

- Pola dana većinom provedem u klubu, što zbog treninga, sastanaka ili drugih obveza. No ništa mi od toga ne pada teško, jer smo klupski uvijek svi zajedno, olakšavamo jedni drugima i vrijeme nam zapravo jako brzo prolazi.

Van terena ili već budem preumorna da bi bilo gdje išla ili odem tek na večeru sa suigračicama. U sezoni se uvijek maksimalno fokusiram na treninge tako da me ionako ništa drugo van toga i ne zanima.

Kao djevojka koja je svoje prve nogometne korake napravila u rodnom Neumu, kao jedina djevojčica u klubu, jesi li uopće mogla zamisliti da ćeš jednog dana biti igračica jednog od najpopularnijih nogometnih klubova na svijetu?

- Uvijek sam vjerovala u sebe, vjerovala da sve dok radim naporno ne postoji granica. Na kraju je tako I bilo. Naravno, nisam znala da ću jednog dana završiti u ovako velikom klubu, ali sam uvijek vjerovala da ja to mogu.

Znamo da si kratka s vremenom, ali možeš li još jednom, za naše čitatelje u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, ponoviti kako je izgledala tvoja nogometna putanja od Neuma do Juventusa?

- Pa da, kao što ste I sami naveli, počela sam trenirati u Neumu za lokalni klub. Potom sam nastupala za Neretvanac iz Opuzena, da bi sa odlaskom u srednju školu u Dubrovniku kratko igrala za ŽNK Libertas nakon kojega sam prešla u ŽNK Omblu, a onda i u SFK Sarajevo.

U SFK Sarajevo sam naučila jako puno o nogometu, tamo sam stekla jedan pobjednički mentalitet kojega su mi prije svega ugradili treneri Samira Hurem i Esad Ibrahimović. Oni su zaista uvijek vjerovali u mene, te su dali mojoj karijeri jedan veliki "boost".

Poslije sam kratko bila u Osijeku, potom u Arsenalu gdje nisam dobila radnu dozvolu, potom sam prešla u švedski FC Rosengard. Ljeto na Islandu, jedna sezona u Anderlechtu gdje smo također osvojili prvenstvo, I evo me sada tu. U Juventusu. 

Kada se danas osvrneš na svoju karijeru, možeš li izdvojiti jedan trenutak, možda osjećaj, odluku ili nešto drugo treće što te moglo odrediti kao Doris koju znamo danas? Izvrsnu i svjetski poznatu nogometašicu, unatoč svim onima koji tvrde da je nogomet isključivo muški sport?

- Pa, jedan od najljepših trenutaka u mojoj karijeri bio je debi za A reprezentaciju u utakmici protiv Nizozemske pod trenerom Dejanom Klafurićem. Neizmjerno sam mu zahvalna na ukazanoj prilici jer tada sam imala samo 17 godina. Igrali smo pred punim stadionom u Den Haagu… Jednostavno, taj osjećaj kada nosiš dres Hrvatske i igraš za svoju državu, to je tada i uvijek bilo i ostalo nešto posebno za mene. Tada sam znala da je upravo to jedina stvar koju želim raditi, predstavljati svoju državu, grad i obitelj na najbolji mogući način gdje god dođem.

Jesi li ikada osjetila diskriminaciju ili porugu kao djevojka u nogometu, jesi li zbog toga možda nekada razmišljala o nekoj drugoj karijeri?

- Postoji dosta diskriminacije, da, ali ja je osobno stvarno nisam puno osjetila. Dok sam trenirala u Neumu dečki su me uvijek štitili i uvijek sam bila prihvaćena u ekipi. A kasnije se valjda nisam ni obazirala na to, a ako je i bilo, uvijek je služila samo kao dodatna motivacija.

Naravno, ne možemo a da ne zatražimo i kratki komentar na prošloljetni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije u Rusiji. Kako je golmanica ženskog nacionalnog tima doživjela ovaj uspjeh?

- Ovo što je naša repka napravila ljetos, pa to je nešto što svi mi sanjamo. Hvala im zato za svu radost koju su cijeloj državi dali, ali i za još jedan motiv i pokazatelj da se naporan trud uvijek isplati.

Imaš li neku poruku ili savjet za sve mlade ljude koji sanjaju sportske uspjehe, za sve one koji se trude i rade nadajući se da će se njihovi snovi jednom ostvariti?

- Uvijek bih im rekla da se ne boje neuspjeha jer neuspjeh čini uspjeh još slađim. I naravno, uvijek vjerujte u sebe!

I, za kraj, Neum… Što Neum znači za tebe? Dolaziš li uskoro u svoj grad?

- Neum je za mene dom, moj grad. Uvijek ga nosim sa sobom gdje god da igram i gdje god da nastupam. Nema ljepšeg mjesta na Zemlji za mene.

Tuđi čovik nikad neće znati…

Dnevnik.ba

Povezane Vijesti

Article_Bottom_970x250