Osim što se njome sada voze domaći i turisti, prošeće i koji migrant s Bliskog Istoka. Dobar dan, dobar dan, i ode on preko Hutova u bijeli svijet. Kao u dobra stara vremena kada je ovo danas pusto selo pruga povezivala sa svim modernim destinacijama ovoga dijela Europe.
Turistički kapaciteti u Neumu odavno nisu bili kvalitetniji, pomalo se pomiču granice i privlače stranci, pa i iz Zapadne Europe i Azije. Evo ga, cijeli svijet u Neumu. Kao moto nekih budućih Olimpijskih igara. Svjesne toga, lokalne su vlasti odlučile sve svoje snage usmjeriti na što kvalitetniji prijam ove bogate turističke klijentele pa i po cijenu izmjene regulacijskih planova koje su sami i ranije usvajali, ali ne i primjenjivali. Što će kome biti od koje etaže viška. Više etaža, više kreveta, više gostiju. Više betona, manje mora. Što manje mora, manje šanse za izgradnju luke.
To je ta analogija.
Odar za jedan dan
Sve podredi gostu, istakni bitno, makni nebitno. Kao npr. improvizirani „odar“ generalu Praljku na Jadranskoj magistrali. Što nisu uspjele učiniti kiše i vjetrovi otrgnula je ljudska ruka. Pokojni Praljak bačen vukovima (i doslovno jer je na mjestu njegove slike zalijepljen plakat borbe gladijatora), a zastava Herceg-Bosne otrgnuta. Nije to možda učinio nitko iz Neuma, ali kada je već učinjeno, onda je trebalo biti i uredno sanirano. Ovako ostavlja u najmanju ruku ružnu poruku o onima koji u Neumu žive.
Pokojnom Generalu ionako na magistrali nije bilo mjesto, ta svi smo znali kako će tamo završiti. Bilo bi bolje da smo nešto iz njegova života i smrti naučili, pa naučeno primijenili. Od busanja u prsa i dvodnevnog tugovanja nitko naposljetku nije dobio ništa. Samo su se opet isfiltrirali HRVATI i hrvati.
Feudalci i kmetovi.
Kud (ot)plovi ovaj brod
Zadnjih dvadeset godina osim što je zaposlenost u javnoj upravi porasla za valjda, 300% posto, Neum se gospodarski nije previše pomakao. Zanimljiv je podatak da je tamo početkom osamdesetih, a podatak je izvađen iz Master plana razvoja Općine koji je poslužio svrsi (na njemu se sjedi dok se ispijaju kave u ljetnim mjesecima ispred općinskih službi), Neum uz Opatiju imao najveći broj ostvarenih turističkih noćenja. Gdje se on danas nalazi? U zadnje je vrijeme ponovo aktualna najava vraćanja turističkih zajednica na lokalne nivoe. Hoće li se tada što promijeniti?
Osim turizma koji usprkos upozorenjima struke i dalje bilježi smještajni umjesto kvalitativni rast, Neum se ne može pohvaliti drugom razvijenom gospodarskom granom. Ono što je bilo prije i neko vrijeme iza rata uništeno je privatizacijom i profiterstvom, a neke nove inicijative ili nisu dolazile ili su rezane u početku.
Navedimo samo dva od više neslavnih projekata ove općine. Malo tko zna, osim onih koji vole i koji se i danas njima voze, kako je u zaleđu Neuma, uspješno poslovao i pogon za izradu plovila Neumplast. O njegovom postojanju danas svjedoči tek kostur nekadašnje proizvodne hale oko koje se ne skuplja nitko osim stoke.
U samom predgrađu Neuma do prije nekoliko godina, ne tako davno, postojala je tvornica pluta i drvenarije koja je „uspješnom“ privatizacijom opustošena i zatvorena, a njezini radnici, danas većinom ljudi u godinama, na ulici bez uplaćenog radnog staža. Nikom ništa. Rekli bi, tipična domaća priča, no u Neumu nije smjela proći, a prošla je. Neopaženo i neokrznuto.
Derutna i divlja arhitektura i ostali duhovi
Na neumskoj je obali smješteno nekoliko napuštenih pogubljenih nekretnina. Ni tamo ni vamo. Osim za ruglo na obali, danas većinom služe kao utočište psima i mačkama lutalicama, te za vršenje velike i male nužde kupačima u ljetnim mjesecima.
Osim derutnih, u Neumu postoje i nikad korištena velebna turistička zdanja za čiju se gradnju (o kojoj vlasti „nisu ništa znale“ ) izmijenila kompletna slika tog dijela obale. Mladi ljudi, čitave obitelji danas odlaze u Njemačku pognute glave, bi li se npr. ovaj napušten prostor mogao njima ustupiti uz povoljne stambene kredite?
Uz dva ribogojilišta u privatnom vlasništvu koji služe kao rijedak primjer uspješnog i produktivnog poslovanja, Neum nema pogon za preradu morske ribe. Ali, ništa zato, ima je Stolac. Valjda se uz toliko ponavljanja jednom morala ostvariti ona poštapalica „u Stocu na moru…“. Ima Stolac i solarne elektrane, a cijeli obzor oko Neuma vjetroelektrane. Nakon Hvara, Neum je mjesto sa najviše sunčanih sati na Jadranu sa izvrsnim terenima za postavljanje ne samo solarnih panela, nego i vjetro parkova. Uzalud. Nema tu interesa.
I što dalje pričati? Očekivati od ljudi koji već više od 20 godina sjede u drveno – azbestnoj baraci umjesto u modernoj zgradi Općine da nešto učine? Teško kada je njihovo radno mjesto slika čitavog grada.
U Neumu i danas buja divlja gradnja, Neum još uvijek nema adekvatno riješenu službu zdravstvene skrbi usprkos trudu pojedinaca, srednja škola vegetira 12 godina nakon otvaranja umjesto da buja i obrazuje profesionalce i stručnjake koji će sutra pokrenuti Neum. U javna poduzeća se smještaju podobni kadrovi bez javnih natječaja. Ceste kroz grad su neuvjetne za vožnju kamoli pješačenje, redukcije vode češće nego u Africi, a vanjska se rasvjeta uz obalu sve češće gasi valjda zbog ljeta i straha od komaraca i mušica. Gradski park iluzija je za budale koje vole izvesti djecu na svjež zrak, gospodarstvo izuzev dvomjesečnog turizma na nižim je granama nego poslijeratnih devedesetih.
I dokle dalje nabrajati? I kako očekivati od ljudi koji su sve ovo dopustili, od ljudi koji su bili i jesu aktivni kreatori ovakve politike nekakva konstruktivna rješenja?
Najdivnija tranzit zona
Usprkos svemu tome, u inat svima koji u njemu vide samo privatni interes, Neum je i dalje prekrasno mjesto za življenje u onim trenucima kada uspijete nakratko zažmiriti i isključiti se. Da, Neum ima možda najljepše zalaske na Jadranu, nevjerojatnu i toliko raznoliku vegetaciju na jednom mikrolokalitetu, par kilometara toplog morskog bazena i cijeli spektar morske flore i faune. Cijelo zaleđe prekriveno je tragovima povijesti. I onda kada ne želite, nagaziti ćete makar na komadić keramike iz antike. Neki istraživači svjedoče i o prapovijesnim tragovima.
U neumskoj općini cvate maslinarstvo i vinogradarstvo, slijevaju se litri ekstradjevičanskog maslinova ulja i vrhunskih vina. Nepca se sljubljuju sa najljepšim okusima školjaka i ribe. Gastronomska regija za poželjeti.
Neum ima najupornije sportske klubove na svijetu i nevjerojatnu mladost koju ne zanimaju teme koje truju njihove neiskvarene horizonte. Malo je mjesta koje među tako malo stanovnika skrivaju toliko talenata i stručnosti. Pa opet, što će nam sve to, što će nam svi oni, kada je jedina ulaznica za kakav takav uspjeh i sigurnost šutnja, podobnost i stranačka iskaznica. Što će nam i zalasci i školjke, i vegetacija i povijest, i masline, vina i talenti kada ih ne znamo iskoristiti. Pardon, kada ih ne možemo iskoristiti.
Neum ima sve, ali prije svega ima i hordu mediokriteta koji će učiniti sve da ono naše „sve“ pretvore u njihovo ništa, u letargiju, ravnodušnost i konačno bijeg. Što će nam to „sve“ kada Neum iz mjesta ugodnog za život postaje tranzit zona. Ne, ne za one putnike sa početka priče već za one koji su se u njemu rodili.
Dnevnik.ba