Početkom ovoga mjeseca navršile su se 22 godine otkako je u BiH stigao prvi visoki predstavnik. Ured se uglavnom prepoznavao prema čelniku, visokom predstavniku, diplomati, koji često nije imao lak zadatak uvjeriti bh. političare da BiH nije kolonija ili protektorat međunarodne zajednice, nego isključivo njihova briga, piše Dnevni avaz.
Ogromna privilegija
Zato su visoki predstavnici i nerijetko bili na meti političara iz jednog ili drugog entiteta, ovisno o odlukama, rješenjima, tvrdnjama.
Prvi je u BiH u prosincu 1995. godine, još dok nije potpisan Daytonski sporazum, stigao švedski političar Carl Bildt, te na toj funkciji ostao do sredine 1997. U Hrvatskoj je odmah nakon rata, zbog prosrpskih stavova proglašen personom non grata, a ni u BiH nije bolje prošao i zbog činjenice da s pozicije premijera Švedske nije reagirao na etničko čišćenje i genocid u BiH. Prema tajnim diplomatskim dokumentima Wikileaksa, američki diplomati Bilta su smatrali ukočenim, arogantnim i s ograničenim političkim sposobnostima.
Potom je došao španjolski šef diplomacije Carlos Westendorp. Njegov će mandat ostati zabilježen i po tomu što je nametnuo jedinstvenu državnu valutu - konvertibilnu marku (KM), te zastavu BiH. Westendorp je u ožujku 1999. smijenio tadašnjeg predsjednika RS Nikolu Poplašena.
Mandat trećeg visokog predstavnika, austrijskog diplomate Wolfgang Petritsch obilježen je slamanjem „hrvatske samouprave“ 2001. i smjenom tadašnjeg člana Predsjedništva i predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavića, koji se i danas krije u Hrvatskoj.
Nakon mandata Petritsch je tvrdio da je Dayton „luđačka košulja navučena na BiH“.
Britanac Jeremy John Durham Ashdown, poznatiji kao Paddy, ostat će upamćen kao „najdjelotvorniji“, najviše hvaljen i najviše osporavan visoki predstavnik.
- Bilo je iritirajuće, frustrirajuće, depresivno, divno i ogromna privilegija. Ništa se ne može usporediti s tim. Ne mogu ni zamisliti kakav bi mi život bio bez toga – priznao je nakon mandata u BiH Ashdown.
Podnio ostavku
Tijekom dvije godine smijenio je 59 dužnosnika u RS, među njima i Dragana Kalinića, tadašnjeg predsjednika Narodne skupštine RS i lidera SDS-a, ministra policije RS Zorana Đerića, te veliki broj načelnika općina u kojima je bio jak utjecaj SDS-a.
Njemački političar Christian Schwarz-Schilling uzdrmao je europsku javnost kada je 1992. godine dao ostavku na mjesto ministra komunikacija u vladi Helmuta Kohla, ljut jer je Njemačka pasivno promatrala zločine na prostorima bivše Jugoslavije. Tijekom i poslije rata Schwarz-Schilling je neprekidno bio u BiH, pokušavao rješavati probleme, a kasnije i nadgledao povratak milijuna izbjeglica u BiH.
Kao visoki predstavnik obvezao se da će njegova uloga biti savjetodavna. No, mnogi će reći da je Schwarz-Schilling bio previše blag, nedorečen, te je nakon optužbi bh. političara te zapadnih diplomatskih krugova dao ostavku. Prebacivali su mu da je neodlučan i star.
Na njegovo mjesto u lipnju 2007. stigao je slovački diplomata Miroslav Lajčak.
Lajčak: Njegov mandat obilježila je pragmatičnost
Diplomatsku karijeru Lajčak je gradio u Rusiji, Japanu, Srbiji, Albaniji, Makedoniji, Crnoj Gori. Njegov mandat obilježila je pragmatičnost, no stizale su kritike da se upravo zbog toga često doimao kao da je „iznad situacije“. Lajčak je nametnuo izmjene i dopune Zakona o Vijeću ministara, čime je trebala biti omogućena bolja funkcionalnost državnih institucija.
Godina, a desetljeće
Aktualni, neki tvrde i posljednji visoki predstavnik, Austrijanac Valentin Inzko boravi u BiH od ožujka 2009. godine.
Nakon isteka mandata Ashdowna, prije 10 godina, Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) donio je odluku o pripremi zatvaranja OHR-a, odnosno prestanku važenja bonskih ovlasti. No, ipak je Inzko posegnuo za njima kada je suspendirao odluke Centralne izborne komisije o legalnosti uspostave vlasti u FBiH nakon izbora 2010. godine.
Mandat Ureda visokog predstavnika zatim je produljen još za godinu. Koji evo traje skoro i desetljeće!
Bonske ovlasti privremenih mjera
Ured visokog predstavnika (OHR) je ad hoc međunarodna institucija odgovorna za nadgledanje provedbe Daytonskog sporazuma. Zadatak/misija OHR-a je da surađuje s građanima, institucijama BiH, te međunarodnom zajednicom kako bi osigurali da se BiH razvije u mirnu i održivu demokratsku zemlju na putu ka EU. Ta je misija u posljednje dva desetljeća bila više i manje uspješna i teško je OHR-u dati neku jedinstvenu ocjenu.
Naknadno su visokom predstavniku date i bonske ovlasti, pravo da donosi obvezujuće odluke „kad on smatra da je to neophodno“. Osim privremenih mjera, koje se donose kad se domaći političari nisu mogli dogovoriti, bonske ovlasti mogle su se usmjeriti i na osobe ili dužnosnike koji narušavaju provedbu Mirovnog sporazuma.
Dnevnik.ba