Ana Ninković objavila je na YouTubeu kompilaciju popularnih balkanskih pjesama u kojima se prikazuje ponižavanje žena i nasilje nad njima, a video je nastao kao njen ispitni rad kod profesora Aleksandra Jankovića. Njezin rad analizira motive ženskog poniženja kao ultimativnog dokaza ljubavi prema partneru te muškog nasilja nad ženama u obiteljskom i partnerskom kontekstu.
"Projekt je osmišljen kao montažna sekvenca domaćih, odnosno regionalnih (ex-yu) pjesama koje u sebi sadrže motive fizičkog, seksualnog i/ili psihološkog nasilja nad ženama u partnerskim odnosima. Film je podijeljen na dvije logičke cjeline: na žensku i mušku perspektivu", objašnjava Ana Ninković u tekstu eksplikacije svog rada i zaključuje da se u korištenim pjesmama nasilje relativizira, romantizira, a često i promovira.
Njezin rad privukao je puno pažnje u srpskoj javnosti, pisalo se o njemu u brojnim srpskim medijima i raspravljalo u televizijskim emisijama, a Ninković kaže da nije očekivala da će video dobiti toliku pažnju.
"Rad sam stavila na YouTube kako bih ga lakše podijelila s ljudima oko sebe. Zatim sam ga stavila na svoje profile na društvenim mrežama (gdje dosad nisam imala naročit domet). Očekivala sam 100-200 pregleda, eventualno 1000 u nekom trenutku u vremenu. Međutim, eksplodiralo je nakon što su Biljana Srbljanović i portal N1 objavili moj rad. Reakcije su mahom pozitivne, što sam, iskreno, i očekivala kada sam vidjela koliko brzo raste broj pregleda", rekla je za Index.hr.
Njezina kompilacija sadrži 36 pjesama nastalih između 1981. i 2020. godine, podijeljenih u dvije kategorije. Prva kategorija su pjesme iz ženske perspektive, u kojima dominira motiv bezuvjetne ženske ljubavi prema partneru koji ih ponižava i zlostavlja, a često je i fizički nasilan prema njima, te tu prevladavaju pjesme koje pripadaju žanru turbofolka. Ninković pojašnjava da ove pjesme najčešće prate "baladični tonovi, muzika i glas nalik na lelek".
Mnogi tekstovi govore o ponižavanju žene i njezinom stavljanju u podređeni položaj pred voljenim muškarcem koji je vara ili iskorištava. Tako, primjerice, tekst pjesme koju pjeva Tanja Savić glasi "Za moje dobro, gazi me, ne daj da život mazi me", čime daje do znanja da je u potpunosti podređena muškarcu koji najbolje zna što je za nju dobro.
Velik broj tekstova promatra ženu kao seksualni objekt, čija je rodna dužnost biti muškarcu na raspolaganju seksualno. Tekst pjesme koju pjeva Indy Aradinović tako glasi "Zato uzimaj me protiv moje volje, u pauzama i kad mi je s drugima bolje".
Tekstovi tematiziraju i nevaljale žene koje su svojim ponašanjem zaslužile da ih muškarac kazni. Tako u pjesmi Ne valjam Nataša Bekvalac pjeva "Ti si tu da pljuneš mi u lice, da ne valjam, da me sečeš kao mačem i da ne daš mi da plačem".
"Možeš da me miluješ, možeš da me siluješ, možeš da me ubiješ, svejedno je", "Od modrica tvojih plava sam ja, plava k'o oči u gusara. Otvori mi srce, karte na sto", "Samo gazi, gazi, gazi me tu pred svima, jer gde ima krvi, tu i ljubavi ima", "Svuci me, po svakoj suzi tuci me. K'o dete kazni me, k'o ženu spasi me", samo su neki od navedenih stihova.
Ninković kaže da, što se tiče pjesama iz ženske perspektive, treba uzeti u obzir da su nastale krajem osamdesetih i početkom devedesetih, kada dolazi do retradicionalizacije na ovim prostorima.
"Tradiciju prati i tradicionalna uloga žene, odnosno tradicionalna priroda ljubavi žene prema muškarcu. S druge strane, sve smo mi učene da prešutimo, da kad nas kolega iz razreda udari ili vrijeđa, to znači da je zaljubljen u nas", rekla je.
"U našem društvu (sada govorim o našem jer u našem živim, ne mogu govoriti o društvima čiji nisam dio) žena je dobra kada trpi, kada oprašta bez obzira na sve. Onda nije ni neobično što takve pjesme nastaju, što se takve pjesme populariziraju i što se s takvim pjesmama poistovjećuje", dodala je.
Druga kategorija su pjesme iz perspektive muškarca, a prevladavajući motiv je "preodgoj" neposlušne žene fizičkim nasiljem ili osveta nad nevjernom ženom, često fizičkim nasiljem, iživljavanjem, a nekad i smrću. Tu je žanrovska raznolikost puno veća, pa ima pjesama iz rocka, popa i hip-hopa. Za razliku od pjesama koje izvode žene, ovdje "nerijetko nailazimo i na vesele glazbene podloge koje potiču na ples".
Ovdje su se našlo dosta pjesama izvođača koji se inače ne smatraju problematičnima, za razliku od turbofolka koji je često pod udarom kritika zbog poruka koje prenosi. Uvrštene su tu pjesme Daleke obale, Zdravka Čolića ("Ti nikad nećeš biti kao moja mati što je bila ocu mom, kraljica, sluškinja, sve al' nikada po svom) i Olivera Mandića ("Nije za nju čovek k'o ja, za nju je tip da je psuje i bije").
Nalaze se tu i Partibrejkersi koji pjevaju "Kupio sam prsten, kupio sam pušku, jedno od ta dva baciću u reku", tu je i Đorđe Balašević sa stihovima "Pa te sačekam za ćoškom i opaučim", kao i Osmi putnik koji pjeva "Budi dobra, ženit ću te, ne varaj me, prebit ću te". Stihovi koji možda i najviše uznemiruju dolaze od srpskog rep benda Sunshine: "Kako ću te tupim udarati maljem, usitniću te tako da ću pismom da te šaljem".
Uvrštavanje izvođača poput Zdravka Čolića i Đorđa Balaševića potaklo je njihove obožavatelje na strastveno branjenje istih na društvenim mrežama. Ninković kaže da je to ne iznenađuje, ali da smatra da je to štetno.
"Nije neočekivano, ali je štetno ostrašćeno branjenje omiljenih izvođača. Osobno obožavam i Čolića i Balaševića, njihove diskografije znam napamet. To ne znači da ne mogu da se udaljim i promatram njihove pjesme s objektivne točke gledišta. Uključivanjem njihovih pjesama u svoj rad nisam imala namjeru okarakterizirati ih kao nasilnike. Međutim, koliko god obožavani, i oni, odnosno njihove pjesme, podložni su kritici, kao i svi ostali", rekla je.
"Kako je ideja od početka pretpostavljala spajanje pjesama u jednu sekvencu koja će na gledatelja ostaviti snažan dojam, dojam šoka, jasno je bilo da bi sto pjesama takav dojam razvodnilo. Tako je došlo do sužavanja tematsko-motivske ravni s pjesama koje uključuju bilo kakvu vrstu nasilja nad ženama i ponižavanja žena, na pjesme u kojima je nasilje u kontekstu obiteljsko-partnerskih odnosa, a poniženje predstavlja ultimativni dokaz ženske ljubavi", objasnila je Ninković svoj izbor pjesama.
Autorica smatra da glazba prati zahtjeve tržišta, ali i da društvo ne prepoznaje problem nasilja nad ženama, te da zbog toga i postoji toliko broj pjesama s tekstovima koji romantiziraju nasilje nad ženama.
"Mislim da glazba često prati zahtjeve tržišta. Također, mislim da naše društvo suštinski uopće ne prepoznaje problem nasilja nad ženama. Dobila sam pregršt komentara u kojima ljudi pišu da nikad nisu obratili pažnju, uočili kakav to tekst pjevuše. Nitko ne bi pjevušio tekst o incestu ili ubojstvu djeteta, to je nešto što nikad ne bi prošlo ispod radara. Ubojstvo žene, s druge strane, očigledno nije dovoljno veliko", rekla je Ninković.
"Svako fizičko nasilje praćeno je psihičkim, kada se žena uvjerava da je zaslužila, izazvala, nasilnik radi na tome da žena postane zavisna od njega i da se njeno samopouzdanje uništi", glasi citat iz teksta organizacije Ženska solidarnost koji otvara kompilaciju.
Video završava pjesmom Rusija, koju izvodi Vlada Divljan i Old Star Band, a prema riječima autorice stihovi "Imala je snažnije ruke nego ja, nije mi dopustila da je savladam” mogu se tumačiti u doslovnom ili u prenesenom smislu, te je kontrastna prethodnih 36 pjesama.
"Ova pjesma stoji u kontrastu s prethodnih trideset šest pjesama. Sasvim spontano mi je pala na pamet dok sam razmišljala o konceptu rada i čini mi se da se savršeno uklopila. Nažalost, neki su razumjeli da sam tu pjesmu poistovjetila s ostalima", kazala je Ninković.
Na kraju videa navedeni su podaci o femicidu Ženskog autonomnog centra, koji navodi da je samo tijekom 2021. godine u Srbiji ubijeno 20 punoljetnih žena, pri čemu je najmlađa žrtva imala 27, a najstarija 86 godina.
Dnevnik.ba