Sudeći po medijskom fokusu kampanje koju vode stranke bošnjačkog političkog spektra, osobito one, uvjetno rečeno, lijevo orijentirane, Mostar je potrebno, kako kažu „očistiti od nacionalizma“. Ali ne cijeli Mostar, samo njegovu desnu obalu. Lijeva je davno očišćena, jer, izgleda, u Mostaru postoji samo hrvatski nacionalizam.
Oni su koordinirano sa SDA i drugim strankama rasporedili svoje kandidature po gradskim područjima gdje su Hrvati većina, kako bi, po njihovom, osigurali da gradonačelnik Mostara bude humanist, zaštitnik ljudskih prava i građanin sviju nas, odnosno bilo tko, samo ne Hrvat.
Sve je to sasvim legitimno. Međutim, problem je iskrenost namjera. Od kuda „probosanske snage“ u Mostaru, u srcu Hercegovine? Ako su već „probosanske“, zašto se ne bave svim temama u gradu s jednakim žarom, kao s „hrvatskim nacionalizmom“?
Zna li itko kako još uvijek 32 nebošnjačke obitelji čekaju na povrat imovine u Starom gradu? Zašto javnost ne zna kako i koliko novaca ima na raspolaganju Agencija za stari grad? Leži li razlog možda u činjenici kako, kao politički ideolozi, iza svega stoje profesionalni borci za jedinstven Mostar, oslobađanje Mostara od ralja hrvatskog nacionalizma na čelu sa Safetom Oručevićem? Zašto profesionalni branitelji hrvatskih interesa šute na sve ovo?
Činjenica da „probosanci“, sasvim legitimno, traže glasove u gradskim područjima s hrvatskom većinom najbolje dokazuje kako su ta područja jedini multietnički prostor u Mostaru, budući da Hrvati nemaju što tražiti u područjima s bošnjačkom većinom jer su iz tih područja etnički očišćeni i nema teoretske šanse za osvojiti mandat.
Mostar mora krenuti u borbu protiv nacionalizma, ali onog ratnoprofiterskog, bio on patriotski s jedne, bio on domoljubni s druge strane, poručio je Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke.
Dnevnik.ba