Article_Top_970x250

Monsinjor dr. Miljenko Aničić: Njegovatelji posao i bolju budućnost vide samo u inozemstvu

dikretor Caritasa Banja Luka

Monsinjor dr. Miljenko Aničić: Njegovatelji posao i bolju budućnost vide samo u inozemstvu

velj 10, 2020

Piše: Andrijana Pisarević

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Monsinjor dr. Miljenko Aničić, dikretor Caritasa Banja Luka

Deseci njegovatelja koji su stručnu izobrazbu stekli u banjalučkom Caritasu, istog dana kada im je uručen "papir" o završenom učenju, "pobjeglo je glavom bez obzira" iz BiH u inozemstvo.

Ravnatelj Caritasa monsinjor dr. Miljenko Aničić kaže da je njihov cilj nije bio da stvaraju kadrove za inozemno tržište rada, ali da je stvarnost pokazala pravo lice, pa polaznici danas jedva čekaju da završe i steknu diplomu kako bi što prije otišli u zapadne zemlje.

"Željeli smo ih educirati za ovaj posao kako se ne bi zapošljavali ljudi s ulice bez stručnih znanja koji imaju samo dobru volju i potrebu za poslom. Međutim, kada se otvorilo tržište rada u inozemstvu, oni su doslovno nagrnuli napolje. Takoreći, iste večeri kada dobiju papir, oni odlaze", kaže Aničić.

Jasno zašto se odlazi

On je za portal Dnevnik.ba ispričao kako je Caritas do sada izveo 22 generacije njegovatelja, ali da potreba za zapošljavanjem nije pratila ponudu zbog čega mnogi i nisu mogli pronaći posao.

"Čak smo osnovali i klub za njih kako bismo ih pokušali organizirati kao stručnu službu koja bi nudila usluge po kućama, ali realno, najviše žele otići. Ovdje nemaju ni veliku plaću ili dobru poslovnu klimu, kao ni povjerenja u sustav i budućnost. Mnogi koji rade dobre poslove, završavaju za njegovatelje, napuštaju sve i odlaze. Očito se egzistencijalna kriza jako uvukla u ljude. Mala im je plaća ovdje ili nemaju posla uopće, pa im padne na pamet što će s djecom sutra, kolika će im biti mirovina i hoće li je biti. Kada sve to saberete, jasno vam je zašto ljudi odlaze ", kaže on.

On kaže kako sustav i država za ovu pojavu nemaju odgovora jer je u BiH zavladao osjećaj beznađa. Ljudi ne znaju odakle dolazi propuh, plaše se kakva ih budućnost čeka.

"Vjerojatno im idu na živce i politička natezanja, ali i nepravde koje su doživjeli. Odlaze svjesni da nigdje nije idealno, ali barem nije loše kao ovdje. Moramo sada misliti što će biti sa onima koji ostaju, jer se dovodi u pitanje njihov opstanak. Tko će liječiti i njegovati nas koji ostajemo i tko će popravljati kada se nešto pokvari", kaže on.

Sramota s migrantima

Tamo gdje je država još jednom pala na ispitu, opet se našao Caritas, koji je među prvima priskočio u pomoć, a to je u krizi sa migrantima. U prihvatnom centru "Bira" su zaposlili tri osobe koje svakodnevno peru rublje za njih i suše ga. Kupili su pet mašina za veš i sušilice koje svakodnevno nude usluge za 30 do 40 obitelji.

"Ova zemlja se veoma osramotila u situaciji sa migrantima. Ne tako davno imali smo i mi rat i izbjeglice i bili smo prihvaćeni. Ovdje se pokazala jedna kranja šlampavost, da ne kažem neku goru riječ. Još je gore bilo na Vučijaku. Ono se može nazvati katastrofom, nikako centrom, jer taj pojam podrazumijeva određene usluge. To je samo lokacija, koja sama po sebi ne ispunjava uvjete ni za što. Bogu hvala da se to rasformiralo”, rekao je.

Pomaganje migrantima, iako plemenito i nužno, za sobom redovno povlači i negativnu reakciju stanovništva, koje se, opterećeno nemaštinom, nerijetko osjeti oštećeno.

"Svo vrijeme vlada neka napetost između više strana. Znaju domaći ljudi, naćule uši pa čuju da se pomaže migrantima, a mnogi među njima nemaju za hranu. Nas se tiču i jedni i drugi, ne možemo ignorirati problem migranata zato što još nekome treba pomoć. Dio donacija u dogovoru s donatorima odvojimo i damo na obije strane. Nedavno smo iz Austrije dobili preko 500 paketa sortirane razne robe za migrante. Problem pravi i to što smo mi već 25 godina iza rata, a i naša stvarnost je takva da nam i dalje 100.000 djece ide bez večere u krevet, dok stare ljude nema tko obići. Kod nas je u dobroj mjeri zamrlo i ono što je ranije bilo, a to je susjedska pomoć. Znalo se ranije govoriti da je susjed bliži nego brat. Ljudi se sada samo o sebi brinu, sklanjaju se. Jedino što me raduje je što solidarnost vidim kod mladih, tu je nada", kaže Aničić.

Pune ruke posla

Loši uvjeti života u BiH, napetost na svakom koraku i nemar države za vlastite građane, organizacijama poput banjolučkog Caritasa ostavljaju pune ruke posla. Kada donatorima trebaju istaknuti koji su im prioriteti, priča monsinjor Aničić, nekada je veoma teško izvući samo jedno.

"Donatori uvijek traže da im istaknemo šta je prioritet i mi se trudimo tako učiniti. Međutim,  pojavi se i drugi i onda je potrebno donaciju podijeliti na više strana. Tada, ako se složi donator, moramo smisliti kako donaciju podijeliti i zadržati njen smisao. Besmisleno je 100 KM podijeliti na pet obitelji. Tako nikome nismo pomogli", priča on.

Isto tako, ponekad jedni dobiju pomoć a drugi ne zbog nedostatka dobrih i kompletnih informacija, pa za one najugroženije izostane.

"Nekada sve uradite kako treba i dođete u situaciju da promašite. Imamo kartotetku i skupljamo informacije, a sestre nam s terena nam javljaju bitno, kao i susjedi ugroženih. I opet, dogodi se pa istinu saznate tek kada podijelite pomoć. Često se oni kojima je pomoć najpotrenija uopće ne javljaju, kao da glasa nemaju. Ljudi zarobljeni u svom siromaštvu često ni ne znaju koja su njihova prava ni gdje mogu da traže pomoć. Začahure  se u toj svojoj bijedi. Nismo svaki put pogodili, ali smo za ove 34 godine imali mnogo dobrih iskustava i dosta smo naučili", ispričao je on.

Govoreći o mnogobrojnim projektima Caritasa župe Banjolučke, Aničić kazuje kako njihova misija ostaje i dalje ista – izaći ususret svima koji su u stanju potrebe - ali da je nekada teško ocijeniti u kojem će smjeru sve otići, što se jasno vidi iz navedenih primjera. Istovremeno, kako vrijeme prolazi i sve se više udaljavamo od kraja rata i vremena kad su se stranci utrkivali da nam nešto pomognu i daju, donatori danas su manje zainteresirani za BiH i njene probleme. On objašnjava kako se odluke o donacijama donose negdje vani za pisaćim stolom, bez realnog poznavanja stanja na terenu.

 "Sada je značajno teže privuči donacije nego što je to bilo. Oni nas promatraju kao zemlju koja je iz rata izašla prije više od 25 godina. Možda su ‘zašarafili’ i zbog loših iskustava koja su imali sa nekim nevladinim organizacijama, mada mislim da su uvjerenja kako smo dostigli određeni nivo. Teško je održati pozornost na jednu zemlju toliko dugo, potovo na takvu kakva je BiH. Pjevaš uvijek istu pjesmu, treba nam ovo ili ono. Pitaju šta u stvari rade naši. Na terenu je drugačije, žvot se mnogo razlikuje od onoga što se zamišlja za tim pisaćim stolom", kaže on.

Pomirenje

Dok se na terenu muke muče sa raspodjelom pomoći, u Socijalno edukativnom centru SEC Caritas organizira susrete i razgovore predstavnika svih nacionalnih strana na kojima imaju priliku pričati o svojim iskustvima i svladavati breme prošlosti.

"Nedavno smo imali druženje predstavnika tri nacionalnosti gdje su pričali o svojim iskustvima rata. Doveli smo ljude koji su proživjeli neke teške stvari u ratu. Svatko je uspio ispričati svoju stranu i kako danas gleda na to. Ipak se uspije naći neki zajednički nazivnik kod pripadnika raznih nacionalnosti iz čega se vidi da su našom situacijom najviše pogođeni obični ljudi. Svi su stekli određenu životnu mudrost koju mogu posredovati mlađima. U ove susrete su uključeni i predstavnici općina, a projekt uz nas provodi i Caritas Sarajevo. U sve je uključeno 60 općina”.

Na pitanje kakva je suradnja s banjalučkokm Gradskom upravom, Aničić je rekao da i nije neka, jer svi rade i postoje ne obazirući se previše jedni na druge.

"Mi od grada i nemamo ništa konkretno. Bolje reći imamo neke probleme, ali oni nisu masovni.  Otprilike je ovako: Ah, vi radite taj humanitarni posao. Bravo, samo radite".

Pomažemo svima

Sjećajući se poplava iz 2016. godine, Aničić govori kako je pokušao otići  do tadašnjeg gradonačelnika i odnieti spisak na kojem se navodi što je Caritas uradio za mještane Banja Luke.

"Nije me nikada primio. Mi smo tada potrošili oko millijun i pol maraka i pomogli 555 obitelji u poplavama. Htio sam da pokažem spisak jer je najveći dio sredstava potrošen u banjolučkoj općini. Nije me posebno pogodilo što nisam dobio termin, jer i pored toga mi nastavljamo svoj rad. Znam da smo u u Budžaku pomagali svima ugroženima, a kasnije su na jednom skupu sa tom temom mještani glasno zahvalili. Logično je da se nama najviše obaćaju katolici, ali mi smo tu da pomažemo svima koji su u stanju potrebe. Imamo priličan broj pravoslavnih korisnika, u Domu za starija lica, na tečajevima za trudnice i tako dalje. Ne hvalim se time, hoću da kažem kako smo tu za one kojima su stanju potrebe", priča on.

Suradnja s Mostarom

Caritas vodi i razne druge projekte među kojima je onaj Your Job, odnosno Tvoj posao u suradnji s Caritasom Mostar u kojem pomažu mladima da pokrenu sopstveni posao. Ovaj trogodišnji projekt donosi savjetovanja i obuke za buduće poslove u suradnji sa javno važećim i akreditovanim ustanovama.

Iako su namjeravali da krenu od škola i da u višim razredima ponude obuku djeci kako napisati biografiju i motivacijsko pismo za potrebe budućeg zapošljavanja, ipak nisu dobili dopuštenje nadležnih institucija.

"Do sada se desetak mladih prijavlio za pokretanje vlastitog biznisa, a imamo i 15 mladih pripravnika koji će dobiti šest mjeseci plaćene prakse u profesiji za koju su se školovali. U drugoj projektnoj godini, planirano je još jedan inkubator poslovnih ideja. Tu će 20 mladih dobiti priliku, a na kraju će tri ideje biti nagrađene s po 10.000 KM za pokretanje posla", kaže on.  

Aničić kaže kako je plan Caritasa spustiti se spusti na niži nivo i prenijeti djelovanje na manje sredine. On govori kako su se do sada možda malo previše koncentrirali na Banja Luku. Ipak je veći grad i ima ponude u raznim područjima, pa ovdje nisu najpotrebniji. Sada proširuju projekte na cijelu biskupiju, idu na teren gdje ima interesa dokle seže biskupija.

"U našem projektu Poštujmo žene u ruralnim područjima misija je pomoći im da nauče zaraditi nešto kako bi se otrgle. U SEC-u radimo i prekvalifikaciju, a imali smo i 40 programa izobrazbe. Voljeli bismo više uključiti zanatstvo. Kako imamo svoju farmu i poljoprivredno dobro, educiramo ljude i tamo oko nekih osnovih tehnika u poljoprivredi, spravljanju sira i tako dalje. Caritas pet dana u tjednu kupuje i obrok za 30 ugroženih, a svake godine se obnovi i nekoliko kuća i objekata. U Domu smo otvorili i stacionar za dementne osobe. Uzeli smo neke pacijente iz Jajca i Sanskog Mosta iz bolnice. To su osobe koje žive u domu, ali zbog demencije traži se neki drugi tretman. Radićemo sa njima, prilagođavamo im prostor, radimo na osiguranju i pravimo staklenik za izlaske napolje", ispričao je Aničić navodeći samo dio projekata na kojima trenutno radi Caritas.

Među novim projektima je trenutno i izgradnja vrtića u nepsrednoj blizini doma. Ovim projektom se definitivno prevazilazi pitanje starosnih granica.

Dnevnik.ba