Svaka religija ima svoje običaje i u suštini se zalaže za iste stvari.
Islam je jedna od takvih religija. Kao što su u kršćanstvu pripadnici ove religije dužni ići nedjeljom i blagdanom u crkvu i na taj način poštovati Dan Gospodnji, tako i muslimani imaju pravilo o klanjanju namaza. I dužni su ga obavljati.
To što muslimani klanjanju ne mora značiti ništa osim puke činjenice da obavljaju svoju vjersku dužnost. Ipak, ta dužnost se može obaviti i u zatvorenom prostoru, nije da mora, no više je nego jasno da može.
Također je i jasno da je po tom pitanju muslimanima u BiH sve omogućeno i imaju gotovo sve uvjete da obave klanjanje onda kada su ga dužni obaviti.
Nedavno je čak i u SDP-u BiH glavni tajnik ove bošnjačke stranke predložio da se uvede pauza da se može obaviti ova vjerska obveza.
Na dnevnoj bazi u vijestima čujemo kako neka škola u dominantnom bošnjačkom području uvodi pauzu za ovaj čin.
Javno je poznato da se u većinskim bošnjačkim mjestima petkom u popodnevnim satima ne može sresti gotovo nikog - svi klanjaju ili se prave da klanjaju. I neka su, njihova vjerska obveza i ljudsko pravo!
U mjestima poput onog u Podmilačju, u svetištu svetog Ive, muslimani se godinama dolaze moliti, i to nitko ne vidi kao problem jer nije problem u domaćim muslimanima...
Turisti
Ono što djelu bh građana smeta je sve učestalija pojava turista u BiH koji klanjaju gdje im padne na pamet. Isto su radili na Kravicama, u Grudama, Posušju, u Neumu, sada u Međugorju i gdje sve ne...
Tim potezima, koji se nekoliko godina ponavljaju u kontinuitetu, vjerski čin se pretvara u vjersku provokaciju.
Turisti se inače u svijetu ponašaju onako kako je i predviđeno u zemlji koju su posjetili.
Ukoliko imaju potrebu obaviti svoju vjersku dužnost, to odrade intimno ili u bogomoljama predviđenim za taj čin.
Samo se u BiH vjerski turisti, uglavnom Arapi, ne žele prilagoditi. Od tu im potreba za politiziranje vjere i pretvaranja coza nostre u res publicu.
Sloboda vjeroispovijesti je u punom smislu te riječi sveta stvar, no ne može se tumačiti apsolutno. BiH načelno teži tome da bude europska zemlja i zato su načini na koji se moli u neeuropskim zemljama sami po sebi neprihvatljivi. Ili bi bar trebali biti.
Druge religije
Zamislite budiste koji na sred nekog sarajevskog mezarja odluče obaviti obred meditacije. I da to rade kontinuirano, uglavnom na javnim posjedima i u većinskim bošnjačkim mjestima...
Ta pojava je nezamisliva jer su ti ljudi pristojni i znaju da mogu odmeditirati, ‘od-óm-ati‘ ili što im već treba, na mjestu predviđenom za to.
Kod nas to očito nije slučaj i turisti klanjači koriste priliku da se ponašaju kao gazde u zemlji koju posjećuju. I šalju svima poruku što misle i o nama i o našoj zemlji.
Iako imaju svako pravo da vrše obred klanjanja, njihovo ponašanje odraz je provokacije i nekulture jer to dominanto ne rade domaći ljudi. Ni muslimani, ni ostali u BiH...
Mentalna higijena ne bi trebala dozvoliti ljudima da rade sve ono što im nije zabranjeno.
Naše klanjače to ne zanima, a ni one koji ih očito upućuju na lokacije gdje je taj čin "poželjan".
Dnevnik.ba