Sam Wei je 26-godišnja stručnjakinja za financije iz Chicaga. Nije se seksala otkad je pred 18 mjeseci prekinula sa svojim dečkom. Ponekad se, doduše, ljubi i voli se maziti. "Što se mene tiče, mnogo je intimnije kad pored sebe imaš nekoga u koga se možeš pouzdati bez da se seksate", tvrdi. „Ne želim napraviti ništa što bi moglo naštetiti vezi, nešto nakon čega se više veza neće moći oporaviti", piše 100posto.hr.
Dugo sam kopao po internetima pripremajući se za ovaj tekst i mislim da ovaj citat iz Washington Posta savršeno sumira cijelu stvar. Usput, pripremao sam se dugo. Prošla su već dva mjeseca otkako se čitamo ovdje, a tek je sad kucnuo časak da proživim svoj prvi Carrie Bradshaw trenutak. Jer, tko ne sanja o svojoj vlastitoj tjednoj seks kolumni od koje će moći bezbrižno živjeti u najskupljem gradu na svijetu i pritom se kroz njegove ulice kretati u štiklama koje koštaju kao dvije prosječne hrvatske plaće? No, stvarnost je ipak surovija. Kakav bih ja to milenijalac bio da nije. Niti je ovo seks kolumna niti sam pak ja, bogme, fikcionalni lik. Kamo sreće! Život bi i meni i vama bio lakši. No, ovo preživljavanje itekako ima veze s naslovom. Vidjet ćete, uostalom, uskoro i sami.
Aseksualnost kao hit orijentacija
Ovo je tekst koji će se baviti trenutačno vjerojatno najvrućom temom u domeni izučavanja popularne kulture, milenijalcima i našoj (kažem našoj jer pripadam generaciji rođenoj između ranih 80-ih i kasnih 90-ih, dakle razdoblju koje sva relevantna literatura definira milenijalskim), prema mnogima, nedokučivoj averziji prema seksu. Mnogi se, naime, ljudi stariji od 30 čude kad čuju da se milenijalci seksaju mnogo manje od njih kad su bili u tim godinama. I kad kažem mnogo manje mislim gotovo uopće ne.
Činjenica je, naime, da je hit orijentacija te generacije postala aseksualnost. Slobodno provjerite na Googleu ili pak priupitajte prvog adolescenta na kojeg naletite koliko se često seksa.
Vjerojatnije je da će vam moći nabrojiti pet albuma nizozemske folk grupe Fungus iz 70-ih, tri zadnja australska masterchefa ili milijun načina kako uzgojiti avokado iz koštice. Možda su se vremena promijenila pa je seks izašao iz mode, a brojke ne lažu.
Recimo, kad sam predlagao ovu temu moje urednice, (k)rasne žene u ranim 40-ima, nisu mogle vjerovati da je doista riječ o dobro istraženom fenomenu. Prvo su mislile da je riječ samo o meni, onda, kad sam im krenuo pričati da se ne je*e niti dobar dio mojih prijatelja, su manjak seksa pripisale seksualnoj manjini kojoj pripadam (što je dosta paradoksalno kad se u obzir uzme rasprostranjeni mit o pederskom promiskuitetu) da bi se na kraju, kad su skužile da se ne seksaju niti moji prijatelji heteroseksualci, složile da se radi o jednostavno nepremostivom međugeneracijskom jazu. Kao, mladi i njihove fore. Nemaju pojma što propuštaju i tako to.
Internet je kriv
Prema otprilike milijun studija koje sam na ovu temu pročitao, najevidentniji je internet. Kažu ljudi mnogo pametniji od mene da smo prezatrpani hiperseksualiziranim sadržajima koji nas zapljuskuju na svakom koraku budući da, brat bratu, na internetu provodimo svaku slobodnu sekundu.
Uzmemo li u obzir stopu nezaposlenosti mladih, vrijeme koje krademo poslodavcima na šihti da bismo kratko škicnuli novitete na Instagramu i broj odlazaka na WC na koji ne odlazimo bez mobitela, koliko god to nehigijenski bilo, minutaža je zavidna.
Je*i ga, svi ti Facebookovi, Twitteri (ili bilo koja druga društvena mreža koju možda koristite, a ja sam preneupućen da za nju znam) promijenili su nepovratno način naše komunikacije, osobito na intimnom planu. Pratimo, lajkamo, tvitamo, postamo, sve manje tipkamo. Na kavama sjedimo još manje, a i dok sjedimo za tom jednom kavom ona poslovična balkanska tri i kusur sata i dalje buljimo u svoje telefonske ekrane.
Aplikacije za seks nabrzinu postale su beskorisne
Da stvar bude smješnija, živimo u eri aplikacija za dejtanje. Kao, seks na brzinu daleko je koliko i prvi swipe nadesno. Ako još ne znate za Tinder, vrijeme je da uhvatite korak s vremenom. U vašem se životu, realno, neće promijeniti baš ništa, ali će vrijeme koje provedete na zahodu postati dosta kvalitetnije i tko zna, možda pronađete ljubav života za narednih mjesec dana, koliki je prema nekim istraživanjima rok trajanja većine Tinder veza.
Možda, samo možda bi tome i bilo tako da nismo toliko gnjili. Brojke, naime, pokazuju da tek trećina ljudi koji koriste Tinder fakat i ode na dejt, a koliko se ljudi zahvaljujući toj aplikaciji u stvarnosti i povali nitko niti ne pita. Ja, recimo, imam samo jednu frendicu, od mnogih koje svajpaju, koja tu platformu zapravo koristi kao poligon za traženje seksa. Pitam se, doduše, zašto se uvijek nalazi samo sa turistima koji dolaze nakratko u Zagreb, no to je priča za neki drugi tekst u kojem pišem o ljudima koji se zapravo seksaju.
Frendovi koje imam su ili po vezama u kojima nemaju vremena ili volje za seks ili su samci koji ga niti ne traže. Jednom do dvaput godišnje, kad zasvrbi, izvuku iz crne bilježnice neki stari broj i bace seks maraton koji im napuni baterije za idući jednogodišnji ciklus seksualne hibernacije. E, da. Od čete prijatelja koju imam, samo jedan cvili da mu nedostaje seksa, ali tko mu je, jadnome, kriv što se rodio u vrijeme aseksualne revolucije. Amerikanac je, strejt je, plav i svira cello (ako netko želi broj) i, kao što se vidi, pripada endemskoj vrsti.
Razgovori o hrani zamijenili su orgazme
Neki dan sam razgovarao s frendicom koliko je naporno živjeti u svijetu koji je napajan isključivo seksom, kad istovremeno isti nitko koga znamo ne upražnjava i, što je možda više zabrinjavajuće, nitko se zbog toga niti ne žali. Osim onog frenda kojeg sam pokušao prodati maločas.
Da, ljudi piju, neki se čak i drogiraju lakim drogama – sve više u kućnom okruženju uz indie filmove, serije u kojima kite, cice i guzice iskaču iz svakog drugog kadra, svatko na svojoj strani kauča, a čak niti to više koliko su običavali – ali nikome više niti ne pada na pamet dogovoriti nešto za, kako se to u narodu kolokvijalno kaže, bacit pod jaja. Radije se vrtimo u istim starim dobro poznatim krugovima i raspravljamo o hrani kao što su sudionici seksualnih revolucija vjerojatno ne baš tako davno razgovarali o grupnjacima.
Nema se para niti za kondome
Dobro, kažete, pa jeste li vi nekad negdje čuli da se ljude može upoznati i negdje vani, oldschool? Na stvari je to što milenijalci više čak niti ne izlaze koliko su običavali. Socijalne fobije su uzele maha, depresije haraju, anksiolitici se gutaju na šake. Neki se prave da su prekul za ić van, drugi su stvarno samo odrasli. Ili se samo prave da jesu pa upisuju 18. besmisleni diplomski, odlaze u Berlin na doktorate ili u Bruxelles na neplaćene ili loše plaćene staževe s idejom da će im pomoći da izgrade karijere pa tako opravdavaju nepostojanje seksualnih aktivnosti. Nemojte me krivo shvatiti, sve to radim i ja. Razmišljam, eto, o doktoratu na temu pozicije doma u suvremenom hrvatskom postdramskom teatru.
Svima im je zajedničko jedno: besparica, da se sad ne lažemo. I tu se, u konačnici, i skriva ključ ovog problema, oprostit ćete, kronične generacijske neje*ice. Tko ima volje, ako već i ima vremena, umakati kad mu s uma ne silaze crveni minusi, opomene, ovrhe, premale, neisplaćene ili nepostojeće plaće pa još uz sve to i zbog toga svega i s 30 živi s roditeljima? Psiholozi su za tu krizu modernog postadolscenta skovali čak i stručni termin, nećete vjerovati. Kriza četvrtine života.
Kriza četvrtine života je stvarna
I kao da sve to nije dovoljno, vratit ću se ponovno malo na pogubnost globalizacije i digitalnog doba, psiholozi tvrde da smo još i jako nesigurni u svoj izgled. Kako i ne bismo bili, kad se američki đir golotinje uvukao u apsolutno svaku poru svijeta. Nekad je seks bio tabu, danas bez bradavice na naslovnici neće prodati niti priručnik za pecanje, a kamoli paštetu. Naravno, svi znamo da seks prodaje, ali prisutnost seksa postala je tolika da smo naprosto otupjeli. Ovi malo stariji, koji su odrastali prije interneta i besplatnih visokobudžetnih pornića udaljenih jedan klik, još su i imali šanse realizirati svoje maštarije jer im nije bilo druge nego da seksualnost istražuju kroz praksu, ali tko će se danas toliko mučiti.
Mnogo je lakše upaliti Netflix, otvoriti bezalkoholno craft pivo (jer tko više ima želudac za mamurluke kad se bori s čirevima uzrokovanima egzistencijalnim krizama četvrtine života), vrećicu čipsa od jabuke ili celera i kukati da je život toliko težak da niti seksati se više nema smisla. Sva sreća što sam završio ovaj tekst jer me na Netflixu čeka druga sezona serije za koju vjerojatno nikad niste čuli, a i ja ću je zaboraviti čim je pogledam.
Svima vama koji ste ovo pročitali i zaključili da sam sve ovo izmislio zbog sezone kiselih krastavaca, čestitam. Dio ste manjine.