Mato Sulić sa svojih 88 godina najstariji je aktivni boćar u Hercegovini. Sa svojom neumskom ekipom i danas rado odrađuje sve turnire i obilazi gostovanja iako su njegovi suigrači u prosjeku mlađi i tridesetak godina.
„U boće sam se zaljubio još kao mladić dok sam po Dalmaciji gledao boćare, a ljubav se kasnije potvrdila preko doktora Luigia iz Malog mista koji je toliko volio ovaj sport da je odgađao i najteže operacije dok ne baci svoju boću“, priča nam Mato o svojoj ljubavi.
Bavio se on i nogometom u mlađim danima, pardon, do 76 godine, govore nam njegovi suigrači, a čak je i profesionalno igrao za Široki Brijeg i nekadašnjeg Borca.
Tenis je volio i dobro igrao ali nije nikada otišao u profesionalce, iako bi, barem sudeći prema njegovoj atletskoj građi koju njeguje i na pragu devetog desetljeća života, i tamo ostvario karijeru.
Ljude njegove dobi već odavno nazivamo starcima, no kada vidite Matu, padaju vam na pamet svakakvi opisi, osim starog čovjeka. Kaže, drže ga sport i druženja. A jedno ne ide bez drugoga.
„Cijelog života sam u sportu, ali uvijek sam volio društvo“, govori Mato i nastavlja „nikada nisam pio da se opijem, ali uvijek sam volio popiti čašu vina ili pivo, pa i zapjevati.“
Prisjeća se tako naš boćar kako je svojedobno sa svojim kolegama knjigovođama svirao po svim kafanama i konobama Hercegovine. Mato je svirao trubu, i nema žene koja nije pala na njegov trubački šarm.
Pa sad vi recite kako su knjigovođe dosadni!
Njegov kolega Pero, također knjigovođa koji osim sportske karijere u boćama njeguje i vječiti osmijeh, objašnjava nam kako je upravo zajednički rad sa Matom u jednoj neumskoj tvrtci zapravo i zaslužan za neumsku ekipu boćara, a Mato je osim igrački, klub pomogao i vođenjem knjiga te osiguravanjem određenih donacija.
Vitalni osamdesetogodišnjak za kojeg kolege u šali kažu kako nakon boćarske karijere, negdje u stotoj prelazi na kartanje, dok nam suigrači Pero, imenjak Mato i Miro još prepričavaju zgode sa turnira, lagano ustaje i kreće prema terenu kojeg već obavijaju mirisi roštilja kojim će se osladiti nakon ovog turnira.
Pratimo ga kao najveću zvijezdu dok onako gospodski obučen i ležeran uzima boću i zamahuje. Ovaj put nije pogodio, no diže ruke kao najveći pobjednik.
I zaista, Mato Sulić, mladić u tijelu djeda, zaista je pobjednik, ne nad godinama koje nepovratno lete nego u životnoj radosti koju godinama uporno otima.