„Shvatimo bit života tek kad naučimo prihvatiti i one njegove negativne strane“, izjavila je Martina za Dnevnik.ba opisujući svoj put na kojem je prešla mnoge prepreke i uspjela u raznim područjima koja su je zanimala. Martina je slijepa od rođenja, no to je nije spriječilo da se normalno školuje, druži s ljudima i slijedi svoje snove. Nedavno je i diplomirala te postala prvostupnica novinarstva, a želja joj je jednog dana baviti se radijskim voditeljstvom.
„Dobrovoljno volontiram na studentskom Radiju Treći te se javljam u eter i na Radiju Marija u Mostaru, što mi je posebno zadovoljstvo jer se nadam da ću jednog dana imati priliku raditi u nekom duhovnom mediju. Vjera mi predstavlja nešto posebno u životu, to je moja snaga i nadam se da ću je moći prakticirati i na taj način“, rekla je Martina.
Osim vjere, ova mlada studentica je kao veliki poticaj u životu navela i svoju obitelj koja joj pruža bezuvjetnu podršku u svemu. Martina kaže da su ju upornost i briga njezinih roditelja gurali u svemu pozitivnom te da bi vjerojatno i ona završila drugačije da su njezini najbliži bili i malo negativniji.
„Svatko očekuje da rodi zdravo dijete, da barem nema osnovnih poteškoća. Moji roditelji su jako rano primjetili da nešto sa mnom nije u redu. Na početku im je razumski bilo teško sve to prihvatiti, ali s vremenom su se pomirili i najveći su mi oslonac u životu“.
Martinina skromnost, hrabrost i vedrina osvojile su mnoge ljude u njezinom okruženju, stoga se lako prilagodila dolaskom na fakultet u Mostar iz Čapljine. Kazala je kako je prvih dana bilo neobično i činilo se kako se neće uklopiti sa svojim kolegama, no današnji krug njezinih prijatelja i poznanika svjedoči upravo suprotno. U razgovoru s trenutnim prijateljima saznala je kako su i oni osjećali strah prići joj na pogrešan način. Stoga su bili oprezni na početku.
„I njima je kao i meni sve to bilo nešto novo i nepoznato, no kad su shvatili da sam osoba koja je sasvim normalna i voli se družiti i šaliti, počeli smo stvarati divna prijateljstva. Danas ne mogu zamisliti dan da ne odem na kavu sa svojim prijateljima i kolegama“.
Osim druženja s prijateljima, Martina jako voli čitati, a njezino je računalo prilagođeno tako da ima instaliran govorni program koji joj omogućava da uči, čita i istražuje. Srednoškolsko obrazovanje stekla je u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu, gdje je u posebnoj prilagođenoj nastavi naučila osnove korištenja računala bez kojeg danas ne bi mogla funkcionirati.
„Za sebe mogu reći da sam svestrana. Sve me zanima, sve moram istražiti i svakodnevno se informirati, stoga provedem dosta slobodnog vremena na računalu. Upravo je zato dobra stvar moj odabir novinarstva, osjećam da baš u takvom području pripadam“, rekla je Marina.
Ova vrijedna studentica ispite polaže preko laptopa i govornog programa kojeg je dobila u Centru za slijepe i slabovidne osobe. Kreće se pomoću štapa, a na putu od studenskog doma do fakulteta pomaže joj osobna asistentica.Jedan od njezinih hobija je i pjevanje, a svojim anđeoskim glasom dobila je i mjesto u Frami Mostar gdje je aktivan član. Invalidnost je nikad nije spriječila da bude aktivna u onome što je zanima. Tomu svjedoči i njezina nova funkcija u Studentskom zboru, koji od mnogo prijavljenih kandidata upravo Martinu izabrao da bude nova glasnogovornica.
„Vjerujem kako će mi i ovaj posao biti jedno predivno iskustvo. Zasad imam mnogo nepoznanica, ali vjerujem da ću se radom i trudom uspjeti dokazati i opravdati povjerenje koje mi je udijelio Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru“.
Martina je dodala kako bi svima poručila da nikad ne odustaju od svojih snova i da je sve moguće uz jaku volju i želju.
„Ne mogu reći da je uvijek sve bilo divno i krasno. Kao i svi ljudi, imala sam i mnogo negativnih iskustava, ali sve se može prebroditi. Svoju sljepoću ne shvaćam kao križ, nego kao blagoslov u životu. Mogu samo reći da sam jedna jako sretna osoba. Moj je život nevjerojatan“, poručila je Martina.
Dnevnik.ba