Thompson je jučer došao na fenomenalni doček Vatrenih nakon što je jedan broj igrača to tražio jer ga očito vole. Nekima je to odmah zasmetalo, iako za to nema nijednog objektivnog razloga.
Marko Perković Thompson godinama se sotonizira kao pjevač, javna osoba, čovjek...
Pripisuje mu se sve i svašta. Cijeli njegov opus svede se na nekoliko sramotnih pjesama koje veličaju ustaške zločine, odnosno, na jednu koju je navodno izvodio prije 15-ak godina.
Sam Thompson nikada nije priznao iste, ali bi bilo blesavo praviti se da nije bilo takvih pjesama. Ipak, uz tih nekoliko izleta koji jesu sramotni, za razliku od nekih drugih pjevača, Thompson je megazvijezda gdje god se pojavi.
Mišo Kovač u najboljim danima mogao je napuniti sve ono što Thompson uspije u času. Od Hrvatske, BiH, preko cijelog svijeta.
Njegove pjesme šalju određene poruke i domoljubno su tematizirane, uglavnom. Osim takvih, ima ih nekoliko koje su ljubavne tematike.
Moglo bi se reći da je Thompson slučajno postao zvijezda, ali ono što je vidljivo u njegovom radu je konstantan napredak u kvaliteti tekstova i glazbe.
Od devedesetih i simpatičnih doskočica (izuzev Čavoglava koje su zarazile sve) do današnjih pjesama koje djeluju puno ozbiljnije.
Dijelu javnosti ne smeta to što je Thompson ranije navodno koketirao s ustaštvom, njima smeta pozitivna energija koju pjesme šire. Bez obzira što mislili o toj vrsti glazbe, ona zbilja širi pozitvinu energiju i domoljubni zanos.
Pozivanje na neke europske zemlje koje su Thompsonu zabranile nastup je morbidno i krši temeljna prava EU o slobodi kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga.
Je‘l nam ovo naša borba dala? - zapitali bi se vjerojatno pokojni državnici država osnivačica EU da vide kako se danas tretira jednog građanina te iste EU.
YouTube prepun je pjesama koje veličaju zločine općenito, a izvode ih drugi pjevači i u tome nema ništa sporno, a sporan je Thompson. Kako to?
Očito je problem u Thompsonu, a ne u ustaštvu, kojega zbilja ne bi trebalo biti u javnom prostoru.
Recimo, Thompsonova pjesma ‘Lijepa li si‘ pjeva o svim hrvatskim krajevima i ogroman broj Hrvata identificira se s ovom pjesmom, također, svaki put kada bude izvedena, ova pjesma izazvove i veliko oduševljenje kod publike kao što je to bilo i sinoć u Zagrebu.
Ako se potrudite, na YouTubeu možete pronaći i cijeli niz hrvatskih pjevača koji pjevaju ustaške pjesme. To je zlokobno jer se radi o slavljenju zločinačkog režima koji je Hrvate obilježio i obilježava zadnjih 70 godina. Jole, Mladen Grdović, Pejaković... Guglajte! Nitko od njih nije problem, Thompson je problem!
Očito je o čemu se tu radi i to ne treba previše pojašnjavati. Thompson, pjevač koji je od svog imena napravio brand jer je u pravom trenutku prepoznao ono što nedostaje trebao bi biti primjer i mnogim liberalima, ako ništa zbog njegovog ekonomskog pristupa stvarima i kontinuiranom napretku u karijeri te osvajanju tržišta.
Ali, nije to tako, Thompsona se proziva za fašizam i isključivost dok se o drugim ‘ustašama‘ šuti.
Thompson i njegove pjesme očito su smetnja zbog nečeg drugog, da se zbilja radi o tome kako je problem to što je navodno pjevao ustašku pjesmu, hrvatska glazbena scena ostala bi bez polovice sadašnjih izvođača.
Dnevnik.ba