Osim prirodnih ljepota Blidinje je bogato i drugim sadržajem. Bez ikakve sumnje, u te sadržaje spada i kultni motel Hajdučke vrleti.
Iza cijelog projekta stoji mlada Marija Vukoja čiji je pokojni otac bio idejni pokretač ove oaze.
Čitateljima portala Dnevnik.ba donosimo razgovor s Marijom u kojem pobliže objašnjava mnogo toga vezanog za funkcioniranje motela, ali i života općenito.
Tako mlada, a jedna od najuspješnijih žena u bh. ugostiteljstvu. Otkrijte nam tajnu uspjeha.
- Prije svega, hvala na takvim riječima. Mada mislim da je možda to ipak pretjerano reći, ja trebam još puno raditi da dokažem i opravdam svoju ulogu na gastronomskoj sceni BiH. Ne postoji nikakva posebna tajna, jedini provjereni recept su rad, trud i konstantno ulaganje u sebe i svoj posao. To su jedini faktori koji donose dugoročne pozitivne rezultate. Uspjeh dolazi kao logična posljedica svega toga.
Ljetna sezona je na svom vrhuncu, Jadran je blizu, a registracijske pločice dalmatinskih gradova neizostavan su dio dekora na Blidinju. Jeste li osjetili to i u samom radu motela kroz priljev gostiju?
- Svakako, premda moram reći da zadnjih par godina osjećamo jako veliki porast dolaska stranih gostiju što me posebno veseli, jer je zaista značajno da i gosti iz Europe, ali i cijelog svijeta dožive i upoznaju ovo predivno područje Parka prirode Blidinje.
Osim prekrasne prirode i krajolika, dobre hrane i čistog zraka, Blidinje ima i odličnu gastronomsku ponudu. Vrleti imaju veliku zaslugu u tomu. Kako se nosite s najnovijim trendovima?
- Sretni smo što smo bili; i još uvijek se trudimo biti – neizostavan faktor u razvoju turizma Parka prirode Blidinje, ako smijem biti toliko neskromna da to kažem. Mi smo se izgradili na domaćoj tradicionalnoj hercegovačkoj kuhinji, i to je i dalje, nakon 20 godina rada – smjer kojim želimo ići. Sav naš daljnji razvoj temelji se na korištenju lokalnih eko namirnica, i spravljanju domaćih jela kakva su se u Hercegovini kuhala generacijama, na nama svojstven način. Svakako se trudimo biti u skladu i s najnovijim gastro trendovima, ali u svemu tomu želimo ostati prepoznatljivi, posebni i svoji.
Svi se žale zbog manjka radne snage. Pogađa li i vas taj problem?
- Kvalitetne i kvalificirane radne snage uvijek nedostaje, to je vječni problem s kojim se svi borimo. Na sreću, mi još uvijek dobro izlazimo na kraj s time. Zapošljavamo i jako puno mladih ljudi, koji su spremni učiti i raditi. Naši zaposlenici su najvažniji faktor našeg poslovanja i tome pridajemo zaista veliku važnost, u svakom smislu.
Poznato je da ste emotivno bili jako vezani uz vašeg oca. Kako čovjek nakon takvog gubitka pronađe motiv i energiju za nastavak rada?
- Jedina stvar koja me mogla spasiti od tog gubitka je bio rad. Svu svoju energiju nakon njegove smrti sam usmjerila u ono što smo zajedno kao obitelj stvorili. Ta bol se zapravo pretočila u ogromnu želju da nastavim tamo gdje je on stao. Najteže stvari u životu te ponekad odvedu do granica o kojima nisi ni sanjao. Mislim da sam zato danas tu gdje jesam.
Uskoro slijedi još jedan memorijalni off road turnir koji se održava zahvaljujući vama i organizaciji vaše ekipe. Izašao je davno iz lokalnih, čak i državnih okvira, kako to uspijevate?
- Off road rally je također jedan od događaja koje sam praktički naslijedila od oca. Preimenovan je u memorijalni nakon njegove smrti, jer sam zaista željela da njegovo ime i dalje živi tako, kao spomen čovjeku koji je dao veliki doprinos razvoju tog sporta u BiH.
Trudom, ulaganjem i ogromnom voljom svih članova našeg off road kluba Herceg ProTeam, utrka je u zadnjih nekoliko godina prerasla u međunarodni događaj koji obara sve rekorde posjećenosti.
Razlog koji je bio presudan za takav uspjeh je zapravo naša ljubav prema tom sportu i prema toj utrci. Trudimo se oko svakog natjecatelja, svakog detalja utrke, svakog posjetitelja. Uložili smo jako puno truda, ljubavi i energije u to što radimo. Uspjeh je došao kao krajnji rezultat svega toga.
Što ističete kao najveću prednost u svome poslu?
- Bojim se da sam ovdje subjektivna, pa ne mogu možda kvalitetno odgovoriti na ovo pitanje. Za mene ovo nije posao, već način života. Uspjeti kvalitetno povezati proizvođače, ugostiteljske djelatnike i goste u jednu dimenziju je izazov, ali i najljepša strana ovog posla. Jer na kraju, kad sve dođe i prođe – ljudi su najvažniji, u svakom smislu. Ako je svaka od ove tri strane zadovoljna, misija u ugostiteljstvu je uspješno zaokružena.
Upoznavanje novih ljudi, drugih kultura, običaja i svjetonazora, širenje profesionalnih vidika – to su također neke stvari koje ovaj posao svakodnevno donosi. Mislim da u tome zaista treba uživati i to pozitivno iskoristiti na najbolji mogući način.
Što kao manu?
- Ne volim pričati o manama, u svemu pokušavam naći nešto dobro i pozitivno. I mane treba znati iskoristiti na pravi način.
Hajdučka republika Mijata Tomića... Ne možemo ne primijetiti da malo ‘miriše‘ na politički aktivizam, autonomija, prkos, otpor, barem po nazivu... Imate li političkih ambicija?
- Ja sam previše srčana osoba da bih se bavila politikom. A i previše sam zauzeta svojim poslom da bih imala vremena uopće razmišljati o tome.
Hajdučka Republika Mijata Tomića je nastala kao otpor jednog čovjeka prema nekvalitetnom sustavu, a ujedno je i odličan nastavak ideje o samim Hajdučkim Vrletima. Ona je imaginarna tvorevina u kojoj ne postoji politika ni porezi, a građani mogu biti svi ljudi dobre volje koji su voljni prihvatiti Republiku onakvom kakva ona i jeste. Ona živi, i živjet će sve dok budu živjele i Vrleti. U skoroj budućnosti ćemo imati aktualizaciju Republike, i neke novosti vezane za nju.
Imate li poruku za velik broj naših mladih koji se, nažalost, lagano spremaju za odlazak iz zemlje... Kako se boriti i opstati, što je po vašem mišljenju ključ uspjeha?
- Smatram da svatko ima pravo slijediti svoje snove i ići tamo gdje misli da mu je bolje. Ali po mom mišljenju, čovjeku je uvijek bolje i ljepše ondje gdje se rodio, na svojoj zemlji,uz svoj narod. Mi smo ti koji moramo potaknuti promjene u ovoj zemlji nabolje. Jer ako svi odemo, tko će se onda boriti za nju, za nas, za nove generacije koje dolaze?
Ništa u životu nije jednostavno, niti dolazi preko noći. Čovjek mora naporno raditi da bi nešto napravio od svog života – i to je isto u svakoj zemlji. Ustrajnost je ključna za uspjeh. Žao mi je što većina mladih ljudi lako diže ruke od svega, i što nisu spremni istinski raditi za ono u što vjeruju. Da bi znao kuda ćeš ići, moraš imati jasan cilj. A velike stvari se grade polako; malim, ali sigurnim koracima. Ja sam najbolji primjer koliko se rad na kraju uvijek isplati.
Dnevnik.ba