Article_Top_970x250

LOGOR "MUZEJ JABLANICA" Pokušavaju sakriti strahote koje su Hrvati proživljavali

bili zatočeni i mučeni

LOGOR "MUZEJ JABLANICA" Pokušavaju sakriti strahote koje su Hrvati proživljavali

ožu 02, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: screenshot

Vijest koja je ovih dana dospjela u javnost kako će se zahvaljujući prekograničnoj suradnji muzeja iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, uz financijsku potporu EU, unaprijediti kvalitetna i obogaćena turistička ponuda u Jablanici i Nikšiću izazvala je pozornost bivših logoraša koji su tijekom proteklog rata bili zatočeni i mučeni baš u logoru Muzej u Jablanici.

Posebno je bio razočaran Karlo Marić, bivši zatočenik ovog logora i predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH, koji u izjavi za Slobodnu Dalmaciju kaže kako se s gorčinom sjeća dana kada je na lokaciji Muzeja u Jablanici bio logor Armije BiH za Hrvate i da su on i njegovi prijatelji, susjedi, sunarodnjaci na tom mjestu prolazili najgore torture prema njima tijekom proteklog rata.

Logor “Muzej” osnovalo je ratno Predsjedništvo općine Jablanica 15. travnja 1993. godine kada su uhićeni i u logor dovedeni prvi Hrvati bez ikakva obrazloženja o razlozima zatvaranja. Nakon toga, točnije 10. svibnja 1993. godine, nakon napada Armije BiH na hrvatsko selo Grabovicu, u logor su dovedeni zarobljeni pripadnici HVO-a. Također, napadom Armije BiH na selo Doljane 28. srpnja 1993. godine prisilno je i protupravno u logor dovedeno više od 150 civila iz tog sela.

– U toj skupini dovedena je i najmlađa osoba u logor, dijete starosti 28 dana, te više od 60 djece mlađe od 14 godina i veći broj starijih osoba – prisjeća se Marić.

-Nečovječno postupanje, premlaćivanja, silovanja, pa i ubijanja bili su redovita pojava u logoru Muzej u Jablanici. Dovođeni su starci i djeca, majka s četvero djece i jedna žena koja se porodila u logoru bila je zatočenica u Muzeju – ističe on, dodajući kako sada netko kroz ovakve projekte pokušava sve to sakriti i poboljšati turističku ponudu, a zataškati da ne ostane zapisano i obilježeno na primjeren način što je Muzej u Jablanci bio tijekom rata i kao trajan spomen i kao opomena da se ovakva zlodjela nikada ne ponove.

– A činjeno je to samo što su bili druge vjere i nacije – kaže Marić, dodajući kako ga boli činjenica i sol je na ranu spoznaja da ni danas nitko s bošnjačke strane neće da kaže, prizna kako je Muzej u Jablanici bio logor, a nikako nekakav sabirni centar, te kako nitko ne želi da se pokaje za svu bol i patnju koju su nanijeli zatočenima, mučenima i ubijenima.
Općenito govoreći, kad je u pitanju tema ratnih logora ili zatvora za ratne zarobljenike u proteklom ratu u BiH, ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju politolog Danijel Vidović, na javnoj sceni je prisutan različit tretman tri sukobljene strane.

-Rekao bih da je to tema koja je možda ponajviše podložna manipulacijama sukladno dnevno-političkim potrebama u današnjoj BiH. Prije svega nikada nije definiran kriterij što je to koncentracijski logor, što sabirni centar, što zatvor za ratne zarobljenike, što su i kakav je bio karakter logora za civilno stanovništvo…S obzirom na takav pristup ogroman je prostor za manipulacije ali ono što je činjenica koja se ne može poreći jest da su sve tri strane u ratu imale logore i da se prema zarobljenicima, kako vojnim tako i civilnim postupalo nehumano. Svjedoci smo da bošnjačka politička elita u potpunosti negira postojanje logora pod kontrolom Armije BiH. Njihovi logori u medijima pod kontrolom bošnjačke političke vrhuške pokušavaju se predstaviti kao pojedinačni incidenti a ne kao dio sustavno isplaniranog mehanizma etničkog čišćenja nebošnjačkog stanovništva. Tako se nastoji prikazati da logor u Muzeju u Jablanici nije bio mučilište, nego nekakav sabirni centar – kaže Vidović, naglašavajući kako je ipak previše je dokumentiranih svjedočanstava o stradanju zarobljenih jablaničkih Hrvata da bi ovakvi pokušaji krivotvorenja povijesti mogli uspjeti.

-Smatram da je izrazito značajno da se sva svjedočanstva stradalih zabilježe, dokumentiraju i znanstveno valoriziraju jer jedino će na takav način njihovo stradanje ostati sačuvano od zaborava i postati dijelom kolektivne povijesne memorije hrvatskog naroda – ističe na kraju Vidović.

A upravo da se ne zaboravi i da ostane zapamćeno hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini, kojoj je Marić na čelu, obilježit će obljetnicu raspuštanja logora “Muzej” u Jablanici u nedjelju, 1. ožujka.

Napominju kako je logor “Muzej” osnovalo ratno predsjedništvo Općine Jablanica u travnju 1993. godine, a kroz njega je u sljedećih godinu dana prošlo više od 600 logoraša od čega 88 vojno sposobnih, dok su ostalo bili civili. U logoru su na najgrublji način kršene Ženevske konvencije, logoraši su odvođen na prisilni rad na prvu crtu bojišnice, premlaćivani su i silovani, a osam logoraša je ubijeno. Logor je raspušten 1. ožujka 1994. godine posredstvom Međunarodnog crvenog križa, ističu iz udruge. Napominju kako Tužiteljstvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje logora.

Nažalost, ni nakon 26 godina od raspuštanja logora Tužiteljstvo BiH nije podiglo ni jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje logora.

To jasno govori kakav je odnos bh. pravosuđa prema hrvatskim logorašima i kako nemaju sve žrtve isti status pred pravosudnim tijelima ove države – upozorava Marić.

Štoviše, Tužiteljstvo BiH već godinama radi na kampanji da logore Armije BiH proglasi sabirnim centrima, odnosno promijeni povijesne činjenice da je ova vojna organizacija, uz potporu tadašnjeg bošnjačkog političkog vrha, imala stotine logora u kojima su mučeni i ubijani deseci Hrvata i Srba.

Najbolji primjer negiranja zločina je presuda Nihadu Bojadžiću koji je osuđen za zločine u logoru “Muzej”, ali za te zločine nije dobio ni dana zatvora. Zatvorsku kaznu koju je dobio služi za zločine u selu Trusina.

Hrvatski logoraši i povodom ove obljetnice pozivaju pravosuđe da svojim djelovanjem ne pokušava promijeniti povijesne činjenice, nego da radi svoj posao i procesuira one koji su formirali logore u kojima su Hrvati mučeni i ubijani. Više od 25 godina čeka se na pravdu, a već sada je velik broj onih koji je nisu dočekali jer su preminuli čekajući da bh. pravosuđe počne savjesno i odgovorno obavljati svoj posao, piše Slobodna Dalmacija.

Dnevnik.ba