Povodom obljetnice Hrvatske Republike Herceg Bosne dr. Božo Ljubić je održao govor u ime Hrvatskog narodnog sabora, a govor u integralnom obliku objavljujemo u nastavku:
“Dame i gospodo, gospodine Predsjedniče Hrvatskog narodnog sabora, utemeljitelji i članovi institucija Hrvatske Republike Herceg Bosne, branitelji, zapovjednici i vojnici HVO, stradalnici domovinskog rata, predstavnici udruga iz domovinskog rata, predstavnici institucija zakonodavne i izvršne vlasti u B i H, članovi Hrvatskog narodnog sabora B i H, predstavnici političkih stranaka, Hrvatice i Hrvati…
čestitam Vam obljetnicu Hrvatske Republike Herceg Bosne!
Vama koji ste stvarali i vodili HRHB izražavam zahvalnost i poštovanje, Vama koji ste stradalnici i Vama koji ste danas s nama ili Vama koji danas niste mogli biti s nama a žrtve ste nepravednih optužbi i osuda bilo pred domaćim bilo međunarodnim sudištem, izražavamo našu bratsku solidarnost.
Obilježavajući 26. obljetnicu utemeljenja HRHB važno je podsjetiti se što je HRHB značila Hrvatima u B i H i Bosni i Hercegovini prije 26 godina, a još važnije što nama znači danas.
O prvome je govorio jedan od utemeljitelja uvaženi saborski zastupnik Željko Raguž međutim nije viška spomenuti da je HZ a zatim HR HB odlučujuće doprinijela obrani većine hrvatskih prostora u B i H, ali i obrani Bosne i Hercegovine, dok su je jedni napadali a drugi nisu znali bi li je i kako branili. HZ i HR HB je također odlučujuće doprinijela i obrani Republike Hrvatske, posebice u početku agresije, dok Hrvatska nije bila ustrojila pobjedonosnu vojsku.
Konačno ovdje ću reći i nešto o čemu sam se osvjedočio vlastitim iskustvom. Naime, bio sam ministar u Vladi HRHB, u vladi Republike i Federacije B i H i ministar u Vijeću ministara B i H, stoga, s punim kredibilitetom mogu reći: Niti jedan administrativno-teritorijalni entitet uspostavljen na teritoriji BiH od devedesetih do danas, nije dostigao razinu uređenosti i funkcionalnosti sustava koji je HRHB imala u svojoj zreloj fazi.
Što HRHB znači nama danas?
Danas, kada se Bosna i Hercegovina suočava s najdubljom krizom od Daytona (kako se čuje iz Sarajeva) kada se postavlja pitanje da li je Bosnu i Hercegovinu uopće trebalo uspostaviti 1995., (kako se čuje iz Banja Luke).
Danas, kada relevantni domaći i međunarodni predstavnici stanje u B i H slikaju tamnim bojama:
Bogić Bogićević-član Predsjedništva bivše Jugoslavije (Dnevnik FTV 03.05.2018.): „Ovo države ni ‘viđelo nije’, sijemo klice za novi rat“ …“Bosna i Hercegovina je neuspjeli i još uvijek otvoren projekt svjetskih sila“
Wesley Clark – bivši zapovjednik NATO-a pod čijim zapovijedanjem je uspostavljan mir na Balkanu(Washington post, travanj 2018.): „Balkan će eksplodirati EU i SAD moraju odmah reagirati“„…I dok SAD i Europa spavaju, druge sile preuzimaju dominaciju. Kremlj stalno povećava svoj utjecaj…“„… U međuvremenu, Turska i države Zaljeva mnogo ulažu u zapadni Balkan. …, čelnik glavne muslimanske stranke redovito putuje i Istanbul te se fotografira sa sve autoritarnijim turskim predsjednikom Erdoganom“. Saudijska arabija mijenja lice islama u B i H potičući vehabiste, što nema veze s lokalnim islamom, dodaje Wesley Clark
Jonathan E. Levitsky, bivši savjetnik Richarda Holbrook-a upozorava da prividna stabilnost ne znači i poboljšanje situacije:“Postoji ta tendencija kreiranja statusa stabilnosti. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, situacija u Bosni i Hercegovini je statična. Činjenica da je situacija statična sve ove godine ne znači da je stabilna situacija, u stvarnosti postaje u jednu ruku sve manje stabilna“
Tom Graham, bivši savjetnik predsjednika Busha:“Kada mi nismo tamo prisutni, taj vakuum popunjavaju druge snage i ono što vidimo tijekom proteklog desetljeća je da se drugi akteri na određen način pojavljuju tamo. Tu prvenstveno mislim na Rusiju i Kinu, ali i na neke naše saveznike poput Turske. Također imamo problem sa nasilnim ekstremizmom koji se pojavljuje u regiji.”
Danas, kada je Hrvatima, po treći puta onemogućeno legitimno predstavljanje u Predsjedništvu B i H, kada je sve pokušano da nam se onemogući i legitimno predstavljanje na razini entiteta i države, moramo se još jednom podsjetiti što HRHB danas znači nama Hrvatima ali i Bosni i Hercegovini.
HRHB je bila legitiman odgovor na agresiju na Bosnu i Hercegovinu, posebice hrvatske prostore u B i H. Hrvatsko vijeće obrane kao njena obrambena komponenta je bila priznata od legalnih i legitimnih tijela Bosne i Hercegovine kao legalna obrambena sila.
HRHB je u Washingtonu, kao privremeni administrativni aranžman po kontrolom HVO-a, zajedno s istim takvim privremenim administrativnim aranžmanom pod kontrolom A B i H, ugrađena u temelje Federacije B i H u Washingtonu 1994.
Stoga s punim pravom možemo reći kako HVO nije vojno poraženo, niti je HRHB je ustavno-pravno osporena.
Naprotiv, kao što sam već spomenuo, HVO je postao legitimna i legalna sastavnica OS FBIH, a zatim i OS BiH. HRHB je teritorij pod svojom kontrolom unijela u Federaciju BiH, a Vlada HRHB je svoje ovlasti prenijela na Vladu Federacije BiH. Stoga je nedvojbeno jasno kako je Federacija BiH nastala i što je tko u nju unio kao svoj udjel.
Malo je poznato da je u Daytonu 10. studenog 1995. godine potpisan i „Daytonski sporazum o implementiranju Federacije Bosne i Hercegovine“ (DAIF), koji sačinjava dio međunarodnog prava u istoj mjeri kao i sam Daytonski mirovni okvir za BiH. Sporazum o implementiranju Federacije BiH predstavlja daljnju operacionalizaciju Washingtonskog sporazuma u novim uvjetima, te kroz njegovo važenje Washingtonski sporazum još uvijek predstavlja jedan od pravnih temelja ustavnog ustroja FBiH, pa time i BiH.
Ustav FBiH definirao je Bošnjake i Hrvate kao konstitutivne narode Federacije i time još jednom potvrdio načelo konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda kao temeljno načelo ustavnoga ustroja, kako entiteta Federacije BiH, tako i države BiH. Stoga svako relativiziranje i negiranje načela i modela konstitutivnosti naroda treba smatrati, ne samo neustavnim djelovanjem, nego i izravnim kršenjem Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, te kršenjem jednako tako važnog, ali u određenim krugovima prešućivanog, Daytonskog sporazuma o implementiranju Federacije Bosne i Hercegovine.
Zagovaratelji i provoditelji unitarističke političke agende, kojima je jedan od glavnih ciljeva dekonstituiranje hrvatskog naroda i pretvaranje Federacije BiH u bošnjački nacionalni entitet, sustavno i kontinuirano relativiziraju i negiraju politička i ustavno-pravna načela na kojima se temelje Washingtonski i Daytonski sporazumi te pravnim, institucionalnim i političkim nasiljem krše, zaobilaze ili obezvrjeđuju osnovne odredbe spomenutih sporazuma.
O procesu dekonstituiranja Hrvatskog naroda u B i H i posljedicama tog procesa bilo je mnogo govora u raznim prilikama i dokumentima, tako da danas ne bih o tome posebno govorio.
Što je HRHB nama Hrvatima danas?
Na temelju povijesnih činjenica i relevantnih ustavno pravnih dokumenata, na koje sam ukazao i u svom dosadašnjem izlaganju, na pitanje što je danas HRHB nama Hrvatima s punim kredibilitetom možemo odgovoriti.
HRHB je temelj i simbol konstitutivnosti i suverenosti hrvatskog naroda u BiH.
Kao nacionalno dovršen i politički zreo narod, smijemo i trebamo priznati kako je HRHB u svome trajanju i djelovanju imala i određenih propusta i pogrešaka, loših odluka i krivih poteza. Prihvaćamo odgovornost za sve propuste i pogreške te upućujemo iskrenu ispriku svima koji su trpjeli negativne posljedice takvih odluka i poteza, ali u isto vrijeme odlučno i snažno odbacujemo svaki pokušaj kriminalizacije ideje, svrhe i koncepta HRHB, kao i nametanja kolektivne krivnje hrvatskom narodu u BiH.
Što je HRHB danas Bosni i Hercegovini?
Prije odgovora na ovo pitanje. Važno se je posjetiti temeljnih principa Ustava iz Daytona, odnosno kasnijeg odstupanja od ovih principa.
Aneks IV – Ustav Bosne i Hercegovine definira njenu administrativno-teritorijalnu i institucionalnu strukturu te ustavnu poziciju njenih konstitutivnih naroda. Iako je Aneks IV Bosnu i Hercegovinu definirao prvenstveno kao državu tri njena konstitutivna naroda, što je jasno vidljivo već iz preambule Ustava, ovi principi nisu dosljedno operacionalizirani kroz ostatak Ustava samom činjenicom da je država tri konstitutivna naroda sastavljena od dvaentiteta, jednog s izrazitom srpskom a drugog s izrazitom bošnjačkom demografskom većinom.
Kao što je netko jednom lucidno primijetio, tri u dva nikako ne staje bez ostatka.
Stoga na pitanje što je HRHB danas Bosni i Hercegovini, možemo s punim kredibilitetom odgovori, to je jedan od putokaza u kojem smjeru treba tražiti rješenja za somoodrživu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu.
Po mome dubokom uvjerenju BiH može biti stabilna i funkcionalna jedino kao država tri ravnopravna konstitutivna naroda uređena „na načelima decentralizacije, subsidijarnosti i legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda i građana“kako je to višekratno preporučeno u rezolucijama europskog parlamenta.
U svijetlu tih preporuka i duhu daytonskoga Ustava ja vidim BiH kao istinsku višenacionalnu federaciju s elementima zajedničke ili podijeljene uprave na razini države te elementima teritorijalne samouprave na srednjoj razini vlasti. S obzirom na činjenicu da Ustav BiH prepoznaje i imenuje tri konstitutivna naroda, onda je i najlogičnije i najfunkcionalnije rješenje da na srednjoj razini budu tri federalne jedinice, ili tri entiteta za tri konstitutivna naroda. Takav ustroj podjednako štiti prava konstitutivnih naroda i prava svih građana-državljana neovisno o tome kojem narodu pripadaju i u kojoj federalnoj jedinici žive. Iskustva višenacionalnih federacija potvrđuju federalizam kao model ustroja u kojem se nacionalno i građansko međusobno ne isključuju nego se harmonično uvjetuju i nadopunjuju.
Nažalost u B i H još uvijek nema te razine političke zrelosti i odgovornosti da se na racionalan način o ovome barem razgovara, ali sam uvjeren da će to vrijeme uskoro doći. Ako ne zbog dobre volje onda zbog prijeke nužde. Perpetuiranje blokada i produbljivanje krize sadašnji politički problem može lako eskalirati u sigurnosni problem na jugoistoku Europe. Tada to nije više samo naše pitanje već pitanje za EU, NATO i čitav sigurnosni sustav Europe.
S obzirom na trenutnu nemogućnost otvaranja ozbiljnih i konstruktivnih razgovora i pregovora o reorganizaciji srednje razine vlasti, kreativan i proaktivan pristup rješavanju bosansko hercegovačke političke i institucionalne krize je žurno formiranje vlasti u paketu s izmjenama Izbornog zakona koje trebaju omogućiti legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda na svim administrativno političkim razinama kako to nalaže odluka Ustavnog suda B i H u „predmetu Ljubić“ te provedbe presude Europskog suda za ljudska prava na način da se svaki građanin može kandidirati za Predsjedništvo a da konstitutivni narod imaju jednak utjecaj na izbor 3 člana Predsjedništva.
Izmjene ustava i Izbornog zakona nužne za provođenje spomenutih odluka mogu u vrlo kratkom roku BiH pretvoriti u kredibilnog kandidata za euroatlantske integracije tj. pristupanje Europskoj uniji i NATO savezu, zajedno s ostalim susjedima jugoistoka Europe. Mi u HNS BiH, bez izuzetka i bez bilo kakve zadrške, ulazak u EU i NATO vidimo kao strateški interes hrvatskog naroda u BiH ali vjerujemo da je to u najboljem interesu i svih ostalih naroda i građana u Bosni i Hercegovini. Pri tom, imamo potrebu naglasiti kako NATO nije samo vojni savez, to je i sigurnosna alijansa ali i okvir za ekonomski i socijalni razvoj. Stoga, uvažavajući sve naše specifičnosti, smatramo kako treba uporno i pažljivo graditi konsenzus svih naroda i građana za pristupanje BiH ovoj alijansi.
Dame i gospodo,
Danas obilježavamo 26 obljetnicu HRHB, prigodno i dostojanstveno sjećajući se naših poginulih i evocirajući bogato nasljeđe njihovog i našeg zajedničkog djelovanja s ciljem političke i ustavno-pravne opstojnosti hrvatskog naroda i njegovog svekolikog društvenog boljitka.
Većina nas ovdje se sjećamo toga perioda. Smatram da i radi nas i radi naše budućnosti, ovoj i ostalim nacionalnim obljetnicama trebamo dati i drugu višu dimenziju. Volio bih da sljedeća ili neka od sljedećih obljetnica HRHB uključuje zastave na našim općinskim i nacionalnim institucijama, da prigodom sljedeće obljetnice dijelimo plakete i odlikovanja zaslužnim pojedincima članovima institucija Herceg Bosne, onima koji slijede političko naslijeđe ali i našim partnerima izvan hrvatskog naroda koji podržavaju hrvatsku konstitutivnost i jednakopravnost u BiH. Na taj način ćemo dodatno svjedočiti da smo politički narod, a ne vjerska zajednica ili folklorna skupina kako bi nas neki željeli vidjeti.
Dame i gospodo,
na kraju da zaključim, hrvatski i katolički korijeni su u Bosni i Hercegovini najdublji, onome tko oko toga dvoji neka pročita Povelju Kulina bana i povijest franjevačke redo države…
Hrvatima se godinama pokušava osporiti jednakopravno pravo na Bosnu i Hercegovinu, negiranjem prava na izbor legitimnih predstavnika, pravo na federalnu jedinicu ili ako hoćete entitet s hrvatskom većinom (iako riječ entitet ja baš ne ljubim), pravo i na teritorij. U ratu se to radilo silom a danas preglasavanjem i poticanjem na raseljavanje. Nažalost dio pripadnika hrvatskog naroda, što zbog političke i ideološke indoktrinacije, što zbog osobnog materijalnog interesa, što zbog podaničkog mentaliteta, to tako ne vidi pa ću ja ovdje za kraj navesti jedan neznatno izmijenjeni citat:
„Što je uzrok toga karakterističnog mentaliteta Hrvata(Židova) koji me navodi da cijeli hrvatski(židovski ) rod usporedim s bestjelesnim duhom – jer oni jesu entitet, a opet prema mjerilima koja se primjenjuju za definiranje entiteta, oni to nisu. … Mi smo tvrdoglav narod i dugo pamtimo. Nikad ne zaboravljamo. Bila to naša sreća ili zla kob, mi Bosnu i Hercegovinu(Palestinu) nikad nismo zaboravili; postojanost je očuvala Hrvate kroz stoljeća i kroz cijelu njihovu povijest, koja je zapravo neprekinuti lanac nadljudskih patnji i stradanja, hrani se prije svega njihovom fiziološkom i psihološkom povezanošću s Bosnom i Hercegovinom(Palestinom). Mi je nikad nismo zaboravili i nikad se nje nismo odrekli“
Dakle, ovo su riječi iz povijesnog govora Chaim-a Wezmann-a židovskog političara i prvog predsjednika Izraela, za vrijeme njegovog obraćanja Kraljevskoj komisiji lorda Peel-a 1936. U ovom citatu sam samo umjesto riječi Židovi stavio riječ Hrvati a umjesto Palestina, Bosna i Hercegovina.
Nakon ovoga govora u kojem je Weizmann, tražio teritorij u Palestini za židovski narod, Židovi su doživjeli i holokaust i usprkos svemu i usprkos 1900 godina lutanja izgradili židovsku državu Izrael, počeli s 600 tisuća Židova 1948., a danas Izrael broji 9 miliona. Ostalo svi znamo.
Postoje neke sličnosti ali i razlike između Hrvata i Židova. Sličnost je u tome što je i jedan i drugi narod doživljavao stradanja i progone ali, njegujući nacionalni identitet i privrženost svojoj vjeri i jeziku, opstao usprkos represiji. Razlika je u tome što se mi još uvijek trebamo učiti od Židova zajedništvu i spremnosti podnošenja žrtve za nacionalnu stvar. Međutim i tu napredujemo. Stvaranje Republike Hrvatske nakon stoljeća neslobode, obrana hrvatskih prostora u B i H i obrana prava na Bosnu i Hercegovinu, projekt Hrvatske Republike Herceg Bosne i danas projekt Hrvatskog narodnog sabora pokazuju da učimo. Nastavimo tako!
Bosnu i Hercegovinu nećemo nikada napustiti niti ćemo je ikome prepustiti.
Dnevnik.ba