Article_Top_970x250

Lazar Prodanović za Dnevnik.ba: Zbog Mostara smanjene hrvatsko-bošnjačke tenzije, stupanj nepovjerenja je nevjerojatan

intervju

Lazar Prodanović za Dnevnik.ba: Zbog Mostara smanjene hrvatsko-bošnjačke tenzije, stupanj nepovjerenja je nevjerojatan

srp 21, 2020

Piše: Andrijana Pisarević

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Izaslanik u Domu naroda Parlamenta BiH Lazar Prodanović u intervjuu za Dnevnik.ba govori o političkim i međunacionalnim odnosima u BiH, usvajanju državnog proračuna, lokalnim izborima, rješavanju mostarskog pitanja i drugim temama.

U svim demokratskim zemljama proračun za 2020. godinu usvojio bi se krajem 2019. godine za ovu tekuću. Nažalost, gotovo sedam mjeseci ove godine će proći do usvajanja ovog našeg jer ga je Predsjedništvo BiH tek nedavno uputilo u razmatranje i usvajanje.

 

Hoće li Hrvati glasovati za državni proračun?

S obzirom na to da Hrvati nisu glasovali u Zastupničkom  domu, ako se nešto ne promijeni iznenada, moguće je ponavljanje scenarija i u Domu naroda. Volio bih ipak podršku Hrvata u usvajanju proračuna, posebno zato što je ministar financija pripadnik hrvatskog naroda. No, i bez glasova Hrvata, ima dovoljno za usvajanje ovog proračuna.

 

Šta uopće donosi novi proračun?

Nešto je viši nego što je bio 2019. godine, a pozitivno je to što dio sredstava ide za pomoć privredi. Pošto se ne radi o razvojnom, nego o potrošačkom proračunu, namijenjenom uglavnom za primanja zaposlenih u institucijama BiH i nekim investicijama izgradnje objekata i nabavke opreme, ipak se vodilo računa o potrebama entiteta, kantona i lokalnih zajednica. On je prošao u Zastupničkom domu, pa sam siguran kako će biti usvojen i u Domu naroda. Ne mislim da će biti neke blokade, nema razloga za to. Mislim da će biti usvojen i s novim amandmanom u kojem je planirano izdvajanje 450,000 KM za ublažavanje migrantske krize u Unsko-sanskom kantonu. 

 

Šta se uopće može učini sa tim novcem u rješavanju krize?

Ništa značajno, osim poslati poruka kako institucije BiH rade na rješavanju migrantske krize. Međutim, bez odlične regionalne suradnje, kao i one sa Fronteksom, odnosno Europskom unijom, BiH ne može mnogo toga sama uraditi. Za rješavanje ovog problema ne može se ništa bez globalne akcije, odnosno onemogućavanja ulazaka migrantima na samom početku rute, tamo između Turske i Grčke, odnosno na granici Europske unije. To je sigurnosno i humanitarno pitanje i o njemu treba biti vrlo obazriv i voditi računa. To svakako podrazumijeva i odličnu suradnju sa Republikom Srbijom i Crnom Gorom.

 

Gdje će onda otići taj novac?

Sredstva su namijenjena za troškove smještaja u kampovima u Unsko - sanskom kantonu. Mala je vjerojatnoća kako bi taj novac mogao biti efikasno utrošen u jačanje granica. Posebno kada uzmemo dužinu granica BiH prema Srbiji i Crnoj Gori.

 

Hoće li biti moguće održati izbore u studenom u BiH ako se ne zaustavi širenje epidemije?

Neke od zemalja u okruženju su već bile ili su u toku izbornih procesa, ali i u Europi. U BiH su izbori pomjereni za studeni, za više od 40 dana nego što to zakon predviđa. Svi, i građani i institucije u BiH moraju učiniti mnogo više na prevenciji i sprječavanju pandemije virusa, te zaštititi zdravlje svih. Definitivno, izbora će biti, iako mi iz SNSD-a dijelimo stav HDZ-a u vezi nelegitimnosti izbora članova Središnjeg izbornog povjerenstva. Čekamo stav Suda BiH po ovom pitanju. Sve to je dodatno usložilo situaciju i nije donijelo ojačavanju SIP-a koji se, ako sada pratimo ukupnu situaciju, više bavi isticanjem sudske prakse u načinu izbora njenih članova, nego stvaranjem pretpostavki za fer i poštene izbore u BiH. Bez obzira na to, mi smo spremni za izbore i uvjeren sam da će SNSD u najvećem broju lokalnih zajednica imati pobjednike na načelničkim mjestima i među odbornicima u skupštinama općina i gradova.

 

Vjerujete li da će Mostar ovoga puta dobiti fer izbore i relaksaciju odnosa kroz izmjene Izbornog zakona?

Konačno, nakon izborne 2008. godine i 2012. godine kada je istekao mandat izabranim vijećnicima u Gradskom vijeću Mostara, kao i gradonačelniku, stat će se u kraj velikoj šteti nastaloj nakon propuštanja dva izborna ciklusa u ovom gradu. Postignut je maksimum zajedničkih interesa ključnih političkih partnera kako bi se održali izbori u Mostaru i provela odluka Ustavnog suda BiH, ali i Europskog suda za ljudska prava u predmetu Baralija. Bez obzira što ljudi različito tumače ukupno stanje i očite, prevelike, razlike u političkim stavovima mnogih aktera i njihovog viđenja načina dolaska do zakonskih rješenja, mislim da se u ovom momentu postigao maksimum.

 

Jeste li zadovoljni postignutim rješenjima?

SNSD-a je zadovoljan rješenjem za minimalnu participaciju, četiri izabrana vijećnika u Skupštini iz svakog naroda. Sada je do političkih aktera kako će se organizirati i dobiti što bolji politički rezultat. Definitivno je stvoren ambijent za to. Bilo bi dobro da Mostar ne bude više izuzetak izbora, “grad slučaj” u smislu izbora gradonačelnika i Vijeća, mada ne smijemo zaboraviti kako je on bio dio aranžmana i Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma.

 

Kako vidite odnose između Sarajeva i Mostara, Sarajeva i Banja Luke, Mostara i Banja Luke?

Dogovor u Mostaru je smanjio vidljiv, visok i upadljiv nivo unutrašnjih tenzija između hrvatskih i bošnjačkih političkih predstavnika, kako na lokalnom, tako na federalnom, a onda i državnom nivou. Iako smanjen, on je i dalje veoma prisutan.  I dalje postoji dramatično visok stepen nepovjerenja između ključnih političkih aktera na političkoj sceni u BiH, ovdje konkretno mislim na sve, predstavnike iz Banja Luke i Sarajeva, Sarajeva i Mostara i obrnuto. Taj stepen nepovjerenja je potrebno svoditi na što niži nivo jer šteti svima, a ne postoji dovoljna spremnost za to. Bitka u ovom gradu će se voditi za statusne pozicije predstavnika tri konstitutivna naroda. I tu imamo tri potpuno različita pristupa, a trebamo doći do zajedničkih ciljeva u kojima nitko ne bi izgubio. U tom smislu treba raditi više na tim pitanjima.

 

Je li novi sastav Vijeća ministara BiH dao neke vidljive rezultate?

Urađeno je nekoliko pozitivnih koraka, mislim prije svega na dogovor oko aranžmana sa MMF-om. Nažalost, jest dugo trajalo pregovaranje, ali se došlo do rješenja. Osim toga važno je pitanje rada ekspertskog tima koji radi na implementaciji preporuka Europske komisije stjecanja statusa kandidata za članstvo u EU. Loše je što Vijeće ministara BiH još nije do kraja konstituirano i volio bih da je taj problem već riješen.

 

Komentirali ste pojedina imenovanja s kojima se niste slagali, ali i rad ovog tijela.

Volio bih u ovom tijelu vidjeti mnogo veći broj profesionalaca jer bismo tada imali bolja rješenja. Smatram kako Vijeće ministara mora izaći iz faze skidanja točaka dnevnog reda i umjesto toga upućivati veći broj zakonskih projekata u parlamentarnu proceduru kako bi i zakonodavno tijelo obavljalo svoj posao. Nažalost, mi smo izgubili više od godinu dana vremena od objavljivanja rezultata glasanja, a sada i još na imenovanje ministara i određenih zamjeničkih pozicija. Kažem, volio bih vidjeti tamo mnogo veći broj profesionalaca, jer će takvi raditi i u interesu političkog projekta i naroda. Nažalost, mislim kako je često prisutna negativna selekcija ključnih kadrova koji će predstavljati političke opcije u tijelima, bilo zakonodavna ili izvršna.

 

Jesu li sitni interesi postali velika prepreka kvalitetnim rješenjima?

Nažalost, javni interes je često podčinjen sujetama i sitnim interesima. Sujeta je direktno razmjerna stupnju obrazovanja i širini, pa je često visoka tamo gdje ih nema. Često ljudi misle da su vitezovi a zapravo su vrlo mali. To je vrlo važno jer je ovo tipična suštinska priča tranzicijskih društava o motivima bavljenja politikom. Morao bi tu biti mnogo dominantniji javni nego osobni interes, a ne treba se zaklanjati iz priča o kolektivnom interesu ako one ne daju efekta.

 

Živcirate li se zbog istupa pojedinih političara?

Malo je reći da sam užasnut istupima pojedinih političara. Tu se vraćamo priči oko izbornog procesa, favoriziranju pojedinih ličnosti i izbornog inžinjeringa. Vrlo sumnjive ličnosti se domognu zakonodavne i izvršne funkcije a nemaju apsolutno nikakav životni put u smislu profesionalne karijere. Bilo bi prirodno kada bi se u državna tijela birali ljudi koji su se apsolutno izgradili i postigli najviši stupanj afirmacija. Umjesto toga, imamo slučajeve potpunih ispada, zamjena teza i pozivanja čak na izborni rezultat koji je vrlo sumnjivo stečen. Kada bi se sa takvima raščistilo, onda takvim ličnostima ne bi bilo mjesta ni u mjesnoj zajednici, a kamoli u parlamentima i vladama.

 

Kako vam izgleda podmladak koji ulazi na političku scenu BiH?

Suštinski, mi tu imamo veliki problem pošto najkvalitetniji ljudi zaista odlaze odavde. Drugi vidim u općoj vulgarizaciji javne pozicije, čime se eliminiraju istinske kreativne snage. Kada sam ulazio u politiku, tada sam već bio ostvareni kirurg, školovan u svojoj oblasti i šire, a napredovao sam značajno u liječničkoj službi. Tek onda sam počeo se baviti politikom. Pošto sam više od 40 godina u svemu ovome, mogu reći kako danas vlada mnogo negativniji način biranja kadrova nego što je to bilo u prošlim sistemima. Ni najgori model komunističkog biranja kadrova ne može poraziti ovo danas.

 

Otkud onda toliki doktori u politici?

To je druga priča i ima veze sa željom za moći, u određenom smislu, ako doktor liječi bolesnog čovjeka pa se on osjeća dobro. Zamislite onda kako izgleda političarima kada upravljaju glavama ljudi. Tu negdje doktori ulaze.

 

Kako komentirate silne afere koje se otvaraju oko javnih nabavki u periodu pandemije?

Ne mogu reći mnogo o zloupotrebama jer nemam egzaktne podatke, ali nije nemoguće to što kažete. Ne možete u jednom društvu kao što je naše reći kako je dovoljan etički pogled na krizu koja ima humanitarni karakter ako nemamo vladavinu zakona i očekivati kako će se sve odvijati kako treba. Ako je toga bilo, smatram kako je neophodno sankcionirati svaku zloupotrebu i stisnuti ih do kraja.

 

Jesmo li se dobro snašli u svemu ovome?

Relativno smo se zadovoljavajuće snašli u ovoj situaciji i ne trebamo misliti da je išta bolje od toga. Loše je što smo propustili dati profesionalcima donošenje ključnih pretpostavki. Političari bi trebali samo usvajati platforme. Treba apsolutno onemogućiti politizaciju u ovom periodu i zabraniti zdravstvenim radnicima sjedenje na dvije stolice. Oni se moraju odlučiti hoće li biti ili predstavnici zakonodavne ili izvršne vlasti, a ne i jedno i drugo, prema potrebi. Nema tolikog genija koji u tako teškoj situaciji može sve stići uraditi. Od epidemije varičela nismo se susretali sa ovakvom situacijom, a kada se pogleda postupanje onda i sada, vidi se koliko je u prošlosti pristup bio profesionalniji. Treba uvažiti odgovornost građana, ali stavove moraju donositi profesionalci.

 

Jesu li nam mjere nasumično donosili političari bez konsultacija sa epidemiolozima, a onda teret odgovornosti prebacivali na pojedinca?

Tako to bude u životu inače. Imam utisak kako smo se ugledali na negativno iskustvo jedne nam susjedne države, iako smo mogli vidjeti još jednu koja je to daleko profesionalnije radila. Vjerojatno bi se kolege ljutile što ovo govorim, ali ponekad podcjenjujemo ukupan faktor i pričamo o "neprijateljima" i nečijoj nedisciplini, a u stvari nama samima treba viši stupanj profesionalnosti i poštivanja protokola koji su, bez obzira na kratko vrijeme, ipak uspostavljeni.

 

Može li neka od afera koje su se otvorile od početka ove godine dobiti sudski epilog i hoće li će pravosuđe jednom obaviti svoj posao?

Pravosuđe mora ispitati sve te slučajeve. Neminovno je pandemija uvećala cijene potrebne opreme, ali ne može se pod izgovorom nacionalnog zdravlja reći kako je sve dozvoljeno. Suština je kako će istražitelji moći dokazati i ako je stvarno bilo procesuirati i onemogućiti buduće zloupotrebe. Točno je kako su neki medicinski proizvodi strašno poskupjeli, ali mora se paziti kako se odvija trošenje javnih sredstava, posebno kada smo zbog toga gubili živote.

 

U kakvom je uopće stanju Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH, s obzirom da ste glasovali protiv prestanka njihovog mandata? Zaslužuju li ostati tu gdje su?

VSTV je slika i prilika ukupnog stanja u BiH. Usuđujem se reći da nisam stekao utisak da u svom sastavu imaju dovoljno osoba sa kompetencijama za posao koje obavljaju. S obzirom da imamo takvu situaciju, u ovom tijelu imamo favoriziranje negativnih pojava i nespremnost za ulazak u reformske procese. Jedino što se treba i može uraditi je kompletna reforma, ne samo formalno na razdvajanju sudskih i tužiteljskih nadležnosti, nego i na dolasku najkompetentnijih na ta mjesta. Tako ćemo dobiti ljude koji mogu i znaju donijeti dobra rješenja i koji će omogućiti vladavinu zakona, umjesto njegovog sadašnjeg marginaliziranja. Mene ponekad čudi kada vidim dijaloge koji neki članovi ovog tijela vode u obrani vlastitih pozicija, a pri tome ne snose nikakvu odgovornost.

 

Trebaju li nam svi konačno pokazati šta sve imaju?

Što to uopće znači kada suci i tužitelji ne prezentiraju javnosti svoje imovinske kartone? Ako si dužnosnik, onda moraš pokazati što imaš i ništa te neće ugroziti ako radiš svoj posao korektno. Jako je loše što to godinama držimo u zaleđenom stanju i ne tjeramo da se pokažu imovinski kartoni.

 

Kada ćemo mi imati konkretne reforme u ovoj, ali i drugim oblastima?

Ozbiljne reforme imat ćemo tek kada steknemo status kandidata i omogućimo otvaranje novih poglavlja. Normalno, važno je i krenuti u procesuiranje ključnih aktera kriminalnih grupa, što je jedan od uvjeta za otvaranje poglavlja. Kada ih po prstima udarite jednom, onda će se oni manji povući i uplašiti.

 

Mislite li da možemo uopće dobiti status kandidata za ulazak u Europsku uniju?

Moguće je, ali ključna je pretpostavka biti u fokusu toga. Trenutno još nismo, ali mislim kako smo blizu i uskoro će nam biti konkretno rečeno šta je to što moramo uraditi kako bismo stekli status kandidata.

Dnevnik.ba