Article_Top_970x250

Križevi na vrhovima

kolumna Ivana Pejića

Križevi na vrhovima

pro 06, 2018
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Ivan Pejić

Planine su me naučile izdržat oluju, ponizit se pred njom i sačuvat se dok oluja prođe. Isto tako je i sa ljudima.

Od svog jednog prijatelja svećenika sam dobio malu džepnu Bibliju. Ona je uvijek samnom na svakom usponu. Dođe nekad onih poteškoća kad mi se čini da ne mogu ni naprijed ni nazad. Tada mi je ta biblija najbolji dio opreme koji imam.

Ivan Pejić: KRIŽEVI NA VRHOVIMA

 

Piše: Ivan Pejić/Grude.com

Postoji simbolika tih križeva. Na većini vrhova, pogotovo na Alpama postavljeni su križevi. Taj križ ima itekakav utjecaj na nas koji penjemo planine. Baš kao i u životu i tu križ obilježava kraj nečeka i početak onog novoga. 

 

 

U početku čovjek traži volju da uopće krene na taj vrh, traži snagu potrebnu za taj uspon traži sve ono što nam upravo križ simbolizira. U njemu vidim sav onaj put koji je Isus podnio. On nam i je dat za primjer. Po meni taj primjer nije samo za cjeloživotni put čovjeka. To je put koji nas vodi ka ostvarenju našeg cilja. Bio taj cilj materijalnog ili duhovnog smisla, bio on velik i godinama daleko ili neki naš manji cilj.

 

 

Kad pojedinci kažu kako nisu uspjeli radi ljudi i kako su im ljudi krivi za neuspjeh, opet u križu možemo vidjet primjer Isusa koji je također trpio to nerazumjevanje od ljudi. Ja mislim da je to po prirodi tako i tu ne treba sudit ljudima niti upirat prstom u bilo koga. Po prirodi smo takvi, da u nama ima i malo nerazumjevanja, malo ljubomore, malo straha al svi bi morali pronać ono nešto gdje ćemo krotit te poroke. Negdje gdje ćemo ih pustit bez da štete drugome.

 

 

Ja to opet radim u planini na jedan svoj način. Zamišljam to kao neke pse koji su u meni. Odem u planinu i pustim ih da se iskaču, a kad je vrijeme da se vratim, svežem ih na lanac i vratim se tu među ljude. Umorim ih i umirim, ostane samo ono dobro, ono iskreno u meni. Pomogne to čovjeku, a ako se ne varam i Isus je išao na brda da jasnije čuje ono što Otac od njega traži. I to je jedan od razloga zašto se križ postavlja na vrhove. Još prije nego sam i počeo planinarit majka me je učila da u svakom čovjeku postoji dobro. To je i istina. Planine su me naučile izdržat oluju, ponizit se pred njom i sačuvat se dok oluja prođe. Isto tako je i sa ljudima. Pojedini će pokazat sve one poroke gore navedene, ali ako ostanemo ponizni na tu oluju koju nam oni daju i iz nas i dalje sija dobro, onda ne preostaje ni drugima ništa nego da i oni prema nama pokažu to dobro.

 

Od svog jednog prijatelja svećenika sam dobio malu džepnu Bibliju. Ona je uvijek samnom na svakom usponu. Dođe nekad onih poteškoća kad mi se čini da ne mogu ni naprijed ni nazad. Tada mi je ta biblija najbolji dio opreme koji imam. Uvijek nađem ono nešto što me osnaži i vrati volju. Dogodi se nešto što te uzdrma, nešto što te očara a svjestan si da ti nisi taj koji je uzrok toga. Tada opet doživiš onaj osjećaj da je Bog tu i da te gleda. Nastaviš dalje, iako sam sebi govoriš zašto to radim, zašto se ne vratim ali podnosiš svu tu bol jer taj osjećaj Njegove bliskosti je jači od bilo čega. Dođeš na taj vrh i prvo što ugledaš je opet taj križ. On kao da zna šta si sve doživio, kao da zna da si od njega tražio pomoć pri polasku i kao da ti govori vidiš da sam istina. Kad ga poljubiš osjetiš kraj tih patnji tokom uspona, on je njihov kraj. Ali i spoznaš nove vidike koje ti pruža taj vrh. Spoznaš one nove želje i puteve koje ti čine život.

 

 

To je taj novi početak. Vjeruješ da će ti dat snage za to sve novo, isto kao i sad. Vraćaš se pun volje, za život i za sve ono što te sutra čeka.
U skoro svim zemljama Europe na najvišim vrhovima je križ. Koliko god u gradovima vladao nered ili izopačenost na vrhu im je opet križ.

 

 

Mnogi kažu briga mene šta je na tim vrhovima. Oni se obično i ne vide iz gradova. Dug je put da čovjek svati značenje toga. Nemoguće je da se objasni. Mi ga nevidimo ali taj križ vidi nas. Koliko god nam se ovaj svijet činio crnim ili bolnim, on je točno ovakav kakav mora bit da bi opstao. Prikazuje laž upravo da bi sačuvao istinu. Ne postoji događaj koji će me uznemirit toliko da me planina svojim skladom neće umirit i naučit sklonit te događaje iz života. Bilo to da je taj teret od ljudi ili neki ružan događaj.

 

 

Onaj križ na vrhu te obnovi, nije on tek predmet. Treba ga naučit gledat dublje ako želiš da ti bude nešto više od predmeta. Možda to i je razlog zašto penjem planine. Planina mi da ono puno vrijednije neko oko može vidjet ili aparat uslikat. Život je dar, taj križ sa vrha gleda sve ovo oko nas. Mogu pojedini mislit da nam je Bog okrenuo leđa, ili da sotona vlada. Ali znam da je sve u redu. Gleda on to sve sa vrha i slaže nam mozaike života.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250