Article_Top_970x250

Kraljeva Sutjeska okrunila je svoga kralja

VELIČANSTVENI DOČEK

Kraljeva Sutjeska okrunila je svoga kralja

srp 27, 2018

Piše: Ivan Crnjac

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Slavna povijest, bolna nedavna ratna prošlost i protjerivanje stanovništva, 25. listopad i obljetnica smrti kraljice Katarine i Dejan Lovren. U najkraćem, to je Kraljeva Sutjeska.

 

:Malo, ponizno, duhovno i kulturno prevažno mjesto na isti takav način dočekalo je i okrunilo svoga trećega kralja - Dejana Lovrena.

Ako poniznost Zlatka Dalića išta može 'ugroziti', onda je to Kraljeva Sutjeska i ponašanje tamošnjih ljudi. A njihovu sliku možete slobodno staviti u rječnik pored riječi 'poniznost'.

Ekipa portala na kojem upravo čitate ovaj tekst u ranim jutarnjim satima stigla je u selo s kolegama iz jedne druge redakcije.

Srdačan i topao doček, razgovor, meza, rakijica za nazdraviti...

Svega dvjestotinjak živih ljudi, od predratnih više od 900, otkrivaju nam uglavnom stariji mještani. Mlađi su odavno 'auslanderi', raštrkani diljem Zemlje.

Nekoliko domaćica u prostorijama kulturnog doma sprema se polako za feštu. Slaže se meza, pite, bureci, buredžici, stotine vrsta ručno pečenih kolača.

Nema još nikog jer je rano. Čude se i nama kud smo uranili. I onda neko poviče 'eno Lovrenove bake'. Dolazi gospođa Ivanka, pozdravi nas srdačno i odgovori na sva pitanja koja smo joj postavili.

Razgovaramo sa susjedima i kumovima od Lovrenovih. Sretni su jako, djed Mijo kazuje kako je Lovrenov djed njegov najbolji prijatelj. O Dejanu samo riječi hvale. Kaže Mijo, to je njihov najveći ambasador.

Počinju se ljudi skupljati oko doma i svi nešto rade. Nema 'fuša'. Sada vidimo da ima i mlađih ljudi, nisu svi vani, barem ne još. Ljubazno nas pitaju, po tko zna koji put, želimo li nešto popiti, pojesti... Šetamo s njima i razgovaramo. Otkrivaju nam da im je teško pronaći zaposlenje i da je odlazak izvjesna opcija, ali nam se ne žale nego to spominju kao činjenicu.

Na upit ima li međunacionalnih tenzija i provokacija u Sutjesci s obzirom na to da stojimo tik uz išarani plakat podružnice Udruge 'Uvijek vjerni', govore nam kako takvih stvari nema, ali da obespravljenosti ima. Spominju nam rudnik u Kaknju u kojem je gotovo nemoguće dobiti posao ako ste Hrvat... Boli ih nepravda, ali se i dalje ne žale, govore nam to kao činjenicu.

Kad vidite sve te ljude, nije teško shvatiti ni Lovrena i zašto je takav kakav jest. Nema plača i kuknjave, nema žaljenja, samo neka prosta činjenica tu-i-tamo, poput one 'jebat ću ti mater ja'. I suze, ali ponosne.

Nakon par sati skupio se solidan broj ljudi, zvonilo je i podne već. Uskoro bi trebao i doći, kad će, hoće li kasniti? - pitanja su koja se osjete u zraku, ali nervoze nema. Mirno se čeka da kralj Kraljeve Sutjeske dođe na krunidbu.

Premještamo se svi skupa k najljepšem objektu u radijusu od nekoliko stotina kilometara - samostanu i crkvi. I tamo je veselo, sada se zna da će brzo iako je sudačka nadoknada već u tijeku.

Kad je napokon stigao, prisutni mještani doživjeli su delirij i oduševljenje se moglo osjetiti na kilometar. Puno je djece, mladih, ali i starih. Svi su došli odati mu počast i svojevrsno priznanje.

Lovren ponovno pokazuje da poštovanje koje mu svi pružaju ima smisla. U pozdravnom govoru ističe kako po cijelom svijetu redovito spominje odakle je i nikada ne zaboravlja mjesto gdje je sve počelo kad su ga mama i tata vodili na krštenje.

Maleni Dejan brzo je morao otići iz rodnog mjesta, mjesta u kojeg se često vraća, mjesta u kojemu je uvijek imao podršku.

Ima tu i neke biblijske simbolike... Kao dijete protjeran, nakon dvadeset i kusur godina se vratiš kao svjetski (do)prvak na krunidbu u rodno mjesto.

Od izbjeglice - do kralja, to je život za koji vrijedi vjerovati da je moguć, a Lovren i njegovi sumještani su nam pokazali da itekako jest.

Hvala im na tome.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250