U obranu Bosanskog Kraljevstva koje seže tamo negdje do Zadra prvi je među jednakima stao najveći nacionalist među socijalistima, Željko Komšić koji je ustvrdio ne samo da je Hrvatska izvršila napad na suverenost BiH nego i da je lažirala dokument Komisije koja predlaže visinu mosta od 55 m.
Uz sve to Komšić ne može doći k sebi od ignorancije NATO saveza na nonšalantno mijenjanje geopolitičke karte ovog dijela svijeta u režiji te omražene Hrvatske. Eto do čega je moralo doći, da Željko Komšić mora pojašnjavati Europskoj komisiji i NATO savezu da Hrvatska protuzakonito uvodi Kineze na teritorij Europe nudeći im na pladnju Jugoistočni Jadran. Nakon ove konstatacije i prije svega nenadmašnog ljudskog akta nema što drugo nego da se Željku Komšiću dodijeli počasni čin admirala BH Luft(ić)hanse.
Naravno da Komšićeva leđa pridržava Bakir Izetbegović koji je nakon kratkotrajnog „ćutanja“ po ovom pitanju, opet počeo spread a wisdom o pravu BiH na otvoreno more i hrvatskim ugrozama.
Logično, iza Bakirovih leđa stala je njegova SDA u rastakanju, a lijevo-desnoj se koaliciji kao šlagvort priključio SDP BiH tako da se naposljetku u svemu tome teško može razaznati tko pripada kojoj stranci. Ponekad se čini da se i sami zabune.
Ponovimo – Hrvatska gradi na svom teritoriju
Iako bi bilo smiješno ponavljati se po deseti put na istu temu, izgleda da nekim ljudima morate stvari rastavljati na proste faktore kako bi shvatili.
Kada ujedinjeni proleteri patriotske političke scene u BiH kažu kako je Hrvatska izvršila napad na suverenost BiH onda bi bilo dobro da prije takvih nebuloza zavire u povijesne arhive, prelistaju literaturu, obiđu teren i porazgovaraju sa ljudima. Morski teritorij preko kojega Republika Hrvatska gradi Pelješki most neupitno je na teritoriju te iste države.
Neratificirani sporazum iz 1999. Hrvatska nikada nije potpisala ne zbog manjka tinte u nalivperu ili hrvatske neodgovornosti već zato što je isti rađen prema geodetskoj krivotvorini iz 1974.
(vidi http://dnevnik.ba/teme/od-osmanske-uzurpacije-do-bakirove-lamentacije,
http://www.dnevnik.ba/kolumne/komsijski-dogovor-ili-most-koji-ugrozava-drzavotvornost-bih) .
No, ukoliko već nekim čudom dođe do situacije da Europska komisija odluči popustiti Željku Komšiću i Bakiru Izetbegoviću i ostaloj salvi pomorskih stručnjaka, jer eto oni su kao nešto, onda će se čitava Bosna i Hercegovina pred međunarodnom javnošću ništa doli osramotiti i osramoćena morati ispričati.
Nažalost, jer to nije slika moderne i civilizirane Bosne i Hercegovine u kojoj postoji kultura komuniciranja i dijaloga.
Ako Bakir Izetbegović i Željko Komšić ne vjeruju npr. povijesnim arhivima Dubrovačke Republike i nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije koja se desetljećima sporila sa Turskim Carstvom ne bi li vratila nezakonito uzurpiranu nikad legitimno osvojenu Pontu Kleka i Sutorinu, onda neka posegnu za knjigama koje o tome svjedoče. Predlažem „Prijevara ili zabluda:
Problem granice na području poluotoka Kleka“ autorskog trojca Ćosić, Vekarić, Kapetanić ili, ako im je milije djelo bosanskog povjesničara i akademika dr. Galiba Šljive „Izlaz Bosne i Hercegovine na Jadran“. Kada pročitaju i prouče neka se jave. Dotada neka se ne sramote.
Jer pozivanjem na „red“ suverenu članicu Europske unije da obustavi legitimno povezivanje svog teritorija i preko svog teritorija ne čine ništa nego provociraju odgovor. A ako bi se Hrvatska već spustila na njihov nivo, taj bi odgovor prije svega bio argumentiran. Jednostavno zato što su činjenice na njihovoj strani.
Zato apeliramo domaće političare izgubljene u prijevodu koji u manjku zdrave i uljuđene političke komunikacije a u strahu od gubljenja apokaliptičnog kursa koji ih održava u političkoj areni…da nekada nešto i „prećute“. Zbog ugleda Bosne i Hercegovine u koju se toliko kunu.
Hrvatska je već potpisala Sporazum sa kineskim izvođačem, bez suglasnosti Europske komisije to nikad ne bi mogla. Hrvatska i Bosna i Hercegovina u pogledu državnih razgraničenja zadržavaju odluke i mišljenja Badinterove komisije iz 1991. prema kojima se zadržavaju one granice utvrđene AVNOJ-skim zasjedanjem iz 1945, a koje kao takve nasljeđuju povijesne granice između ove dvije zemlje.
Ukoliko sve ovo opet nije dovoljno, nije problem, ponoviti ćemo i sutra, a ako treba i organizirati večernju nastavu za malog Bakira i Željka. Bistri su oni, naučiti će. Ponavljanje je majka znanja.
Dnevnik.ba