StoryEditor
velika analiza

Koji je vojni zrakoplov bolji - hrvatski Rafale ili srpski MiG-a 29? Rezultati su iznenadili i srpske vojne stručnjake, evo detalja cijele velike analize

Piše desk  /  01.12.2021., 21:48h
Širu zainteresiranu javnost u Srbiji svakako zanima koliko je Rafale bolja letjelica od onoga sa čime raspolaže RV i PVO Vojske Srbije, a to je naravno sovjetski, odnosno ruski, lovački zrakoplov MiG-29.

Poznati analitičar Živojin Baković za Tango Six analizira koji je bolji zrakoplov - fancuski Rafalee ili ruski MiG-29. 

Prije nego što bi usporedili ta dva zrakoplova, treba sagledati neke činjenice koje bi tu usporedbu učinilo realnijom. Mnogi će reći, i vjerojatno su u pravu, da nije fer uspoređivati Rafale i to u svojoj danas najsuvremenijoj operativnoj verziji F3R, sa starom generacijom MiG-a 29 (verzije Izdijelije 9.12, 9.13 i 9.51- dvosjed UB), makar to bio i modernizirani višenamjenski MiG-29SM na koje će biti dovedeni srpski zrakoplovi, ali samo naravno jednosjedi, dok će dvosjedi, prije svega zbog nedostatka radara, vjerojatno proći kroz modernizaciju manjeg obujma.

Ne samo da je Rafale suvremeniji, nego je riječ i o tome da se taj zrakoplov svrstava u 4,5 generaciju (u Rusiji bi to bilo 4++, ovu oznaku su možda izmislili novinari, ali je upotrebljavaju ruski vojni službenici i predstavnici vojne industrije), dok je MiG-29 četvrta generacija, a prema mnogim osobinama bi za Rafaleom mogao zaostajati i čitavu generaciju. S Rafaleom bi bilo realnije uspoređivati novu generaciju MiG-a 29, dakle izvozne MiG-29M i M2 kao i MiG-35, kako izvoznog modijela, tako i varijante namijenjene ruskim Zračno-svemirskim snagama.

Nije riječ samo o generacijama već i tome kada i kako su ti zrakoplovi konstruirani kao i kakvi su bili taktičko-tehnički zahtjevi. Dok je 80-ih godina Rafale od početka zamišljen kao višenamjenski borbeni zrakoplov, MiG-29 je krajem 60-ih i početkom 70-ih definiran kao laki lovac, odnosno laki frontovski (taktički) lovački zrakoplov. Ispostavilo se i da je to platforma s relativno ograničenim mogućnostima modernizacije, pretvaranja letjelice u višenamjensku borbenu platformu.

Njegov razvoj dodatno su usporile i povrijemeno zaustavljale raspad SSSR-a, teška ekonomska situacija u Rusiji tokom 90-ih godina kao i nezainteresiranost ruske vojske za tim zrakoplovom, jer su joj značajnije bile platforme nastale razvojem vrlo potentne familije zrakoplova nastale iz lovačkog zrakoplova Su-27. Za to vrijeme razvoj Rafalea je, i pored problema i skakanja cijene razvoja, tekao svojim tokom i danas je to, slobodno se može reći, jedan od najboljih višenamjenskih borbenih zrakoplova, iako je u naoružanje već odavno uvedena i, za sada ne baš u svim aspektima toliko uspješna (možda je još uvijek i rano o tome govoriti) 5. generacija borbenih zrakoplova, piše Tango Six.

Rafale je kao višenamjenski borbeni zrakoplov u Francuskoj zamijenio lovce, lovce bombardere/izviđače Mirage F1, jurišne zrakoplove Jaguar, palubne lovce-presretače F-8 "Crusader", palubne lovce-bombardere Super Etandard, lovce-bombardere Mirage-2000D, u velikoj mjeri lovce Mirage-2000B i C, i na kraju će zamijeniti sve preostale borbene zrakoplove Mirage-2000 (lovce-bombardere Mirage-2000N i višenamjenske Mirage-2000-5). Za Francusku to nije samo zrakoplov koji je lovac, lovac-bombarder/izviđač za djelovanje po ciljevima u zraku, na kopnu i moru, već je to ujedno i taktički bombarder koji može biti naoružan nuklearnim raketama.

FRANCUZI PRODAJU, RUSI I BJELORUSI DONIRAJU

Hrvatska će dakle na duže staze opremiti svoje ratno zrakoplovstvo borbenim zrakoplovima, za razliku od nje, Srbija se pre oko pet godina odlučila za privrijemeno rješenje, prihvaćanje donacije polovnih MiG-ova 29 iz Rusije i Belorusije koji bi mogli ostati u upotrebi do oko 2030. godine (možda je realnije i koju godinu duže). Ako bi njihova zamjena stigla u tom periodu, onda bi novi višenamjenski borbeni zrakoplovi za RV i PVO VS trebali biti naručeni tri do 5 godina od isteka resursa i životnog vijeka postojećih zrakoplova. Međutim, kako je održavanje tih zrakoplova po stanju, još ne znamo sa sigurnošću do kada će oni biti korišteni i koliko će njih zaista moći letjeti do tog perioda. Također, 29-ke moraju biti u upotrebi i kada stignu novi zrakoplovi, i to sve dok se novim letjelicama ne postigne makar početna ako ne i puna operativna sposobnost.

Srbija je dobila donaciju, ali je imala velike troškove njihovog uvođenja u upotrebu i dovođenja zrakoplova na željeni nivo sposobnosti. Plaćen je njihov transport, remonti različitih obujma, dorade, realizirana je nabava rezervnih dijelova, remont motora, nabava zemaljske opreme, kupovina zrakoplovnih ubojnih sredstava, a u toku je modernizacija na već spomenuti standard MiG-29SM. Još uvijek nemamo službeni podatak koliko je sve to koštalo, može se samo procijeniti da bi to moglo biti negdje oko 250-300 milijuna eura, ali je možda i to nerealno s obzirom na to da se ne znaju količine kupljenih rezervnih dijelova kao i naoružanja. Također moramo se ograditi da mi još ne znamo specifikaciju srpskih MiG-ova 29SM, a to sigurno neće biti isti onaj zrakoplov iz 1995.

Nesporno je dakle da je Rafale F3R, sveobuhvatno gledano, tehnički i tehnološki daleko suvremeniji od MiG-a 29SM. Ta prednost francuskog zrakoplova naročito je izražena što se tiče elektronike i naoružanja, a u manjoj mjeri kada su u pitanju neke letne osobine. Međutim, sve te taktičko-tehničke karakteristike (TTK) do kojih možemo doći putem službenih izvora koji se mogu naći u literaturi, knjigama, enciklopedijama, reklamnom materijalu proizvođača i naravno internetu, ne moraju u potpunosti biti istinite. Proizvođači navode mogućnosti i sposobnosti svojih sustava, ali rijetko kada objavljuju brojke.

Točne podatke imaju samo korisnici letjelica, ponešto od toga iscuri i u javnost, a često se to događa i zbog nekog interesa. Nekada informacije budu pozitivne, ponekad i negativne. Isto tako, borbeni zrakoplov se ne može promatrati kao jedinka, već kao dio sustava. Na primjer sustava PVO (koga osim lovačke avijacije čine još artiljerijsko-raketne jedinice, zračno promatranje i javljanje, sustav veze, elektronsko izviđanje i protuelektronska djelovanja) ili kao dio borbene zrakoplovne grupe s različitim tipovima zrakoplova raznih namjena. Posebno je besmisleno uspoređivati zrakoplove u nekoj eventualnoj situaciji "jedan na jedan" jer je takav scenarij vrlo malo verovatan.

O Rafaleu F3R kao i o MiG-u 29SM može se naći mnoštvo službenih i neslužbenih informacija. Mi ćemo se koncentrirati na one najvažnije, ono što je najzanimljivije i najbitinije kako bi se što bolje sagledalo o kakvim zrakoplovima je riječ. Kao što smo već napomenuli, francuski zrakoplov je u jednom trenutku bio što se tiče općih osobina najkompletniji borbeni zrakoplov kada je u pitanju njegova namjena i sposobnost da izvrši sve zadatke koji su pred njega postavljeni kako bi se dokazalo da je to prava višenamjenska platforma. Ono što je bitno napomenuti je da ga odlikuju kompaktnost i modularnost, prilagodljivost, a posjeduje i mnoge karakteristike borbenih zrakoplova 5. generacije.

RAFALEOVO SMANJENJE RADARSKE VIDLJIVOSTI

Tako Rafale ima superkrstarenje, navodi se da bez uključivanja dodatnog izgaranja motora, može krstariti brzinom od 1,4 maha, tu je potom podatak da ima vrlo mali radarski odraz (RCS) od svega 0,5 do 2 m2 u ovisnosti o konfiguraciji (RCS je sigurno dosta veći kada je zrakoplov teško natovaren naoružanjem i rezervoarima za gorivo), a zrakoplov nema spremnike za ubojna sredstva u unutrašnjosti zmaja. Smanjenje radarske vidljivosti postignuto je primjenom kompozitnih materijala kao i tzv. RAM (Radar Absorbing Material) premaza, a specijalni takozvani “zlatni“ premaz nanesen je na vjetrobransko staklo i poklopac kabine. Kompoziti čine 25 posto mase konstrukcije i 20 postotaka mase oplate, a ti materijali pokrivaju 70 posto oplate. Za MiG-29 se može naći da RCS, u najvjerojatnije "čistoj" konfiguraciji, iznosi 5 m2 (takav podatak se obično navodi za prednju polusferu tj. "head on"), a u konstrukciji su pretežno zastupljene alimunijske, litijske, čeilčne i titanijske legure i u vrlo maloj mjeri kompoziti.

Kada se navodi da je Rafalee kompaktan, to znači da je većina sustava integrirana u zmaj zrakoplova, dakle vrlo malo dodatne opreme se mora nositi na vanjskim nosačima. Ono što važi i za francuski i za sovjetski/ruski zrakoplov je da je da su oni u najvećoj mjeri, u nekim slučajevima gotovo 100 posto proizvedeni u Francuskoj, odnosno Rusiji. Dakle počevši od zmaja, elektronike, hidraulike, pneumatike, pogonske grupe, naoružanja, čime se malo koja država danas može pohvaliti, a to je ujedno velika prednost kada je riječ o odobrenju spomenutih letjelica za prodaju drugim državama koje će u ovisiti o jednom izvoru opskrbe svim neophodnim sredstvima kako bi se održala operativnost letjelica.

Nakon prvog leta demonstratora Rafalea A 1986. godine i prvih letova prototipova različitih verzija početkom 90-ih, prvo je u naoružanje 2000. godine uveden mornarički palubni Rafale M, a prve isporuke Rafalea B i C za RZ Francuske realizirane su u periodu 2004-2006. Primjena standarda F3R čija su letna ispitivanja započela travnja 2014., odobrena je listopada 2018. godine. MiG-29 je poleteo davne 1977., prvi zrakoplovi stigli su u jedinice 1983., a MiG-29SM se pojavio 1995. kao modernizirana verzija Izdijelije 9.12, 9.13 i 9.13S (i njihovih podvarijanti), a opsežnije dorade su prije svega podrazumijevale integraciju vođenog naoružanja zrak-zemlja uz podrazumijevanu modifikaciju radara i elektronske opreme i dijelomičnu primjenu tehnologija s obustavljenog programa višenamjenskog borbenog zrakoplova MiG-29M (Izdijelije 9.15) koji je poletio 1986., , piše Tango Six.

Kada je riječ o borbenim mogućnostima, glavna prednost Rafalea F3R u odnosu na MiG-29SM je u elektronskoj opremi i naoružanju. Tako je kod F3R glavni senzor višenamjenski AESA radar RBE2 AA sa 1000 GaAs T/R modula za kojega se može naći podatak da mu je domet do 140 km u otkrivanju cilja koji ima RCS 3 m2 i oko 110 km u njegovom praćenju, uz istovremeno praćenje 40 ciljeva u zraku i omogućavanje istovremenog napada na njih osam. Također može otkriti i pratiti više ciljeva na kopnu i moru. To je prvi operativni europski AESA radar koji je ugrađen u višenamjenski borbeni zrakoplov.

MiG-29SM posjeduje višenamjenski radar N019ME (ili N019M1E) koji istovremeno može pratiti 10 ciljeva u zraku, a omogućuje istovremeno gađanje dva takva cilja. Na osnovi izjava srpskih službenika, saznali smo da će domet tog radara na srpskim zrakoplovima biti 120 km (to odgovara i dometu radara N010ME Žuk-ME za cilj koji ima RCS 5 m2 s čijim komponentama se i modernizira radar N019). U sastav radiolokacijskog nišanskog kompleksa uveden je novi radiolokacijski kanal ARLK s autonomnim računalom MVK-04. Radi primjene televizijski samonavođenih ubojnih sredstava klase zrak-zemlja, u sustav za upravljanje vatrom (SUV) je uključen i televizijski kanal s autonomnim računalom. Ovako modificiran SUV omogućuje da se slika s televizijske glave za samonavođenje raketa i bombi prikazuje na višenamjenskom kolor displeju MFI-54 koji je ugrađen umesto radarskog prikazivača. Tu je zatim novi višenamjensko centralno računalo, navigacijski sustav uz primenu GPS a primijenjena je i magistrala podataka po standardu MIL-STD-1553B.

RAFALEOV SUSTAV ZA ELEKTRONSKO RATOVANJE

Fuzija senzora primijenjena je kod oba zrakoplova, s tim što je MiG-29 to imao još 80-ih, ali naravno u mnogo manjoj mjeri nego danas nova generacija tog zrakoplova, a da ne govorimo o Rafaleu. Drugi glavni senzor francuskog zrakoplova je optoelektronski sustav FSO – Front Sector Optronics (ili na francuskom OSF) koji kod verzije F3R ima TV senzor, laserski daljinomer i laserski obilježivač, što mu omogućuje pasivno uočavanje i praćenje ciljeva, prije svega u zraku (prema nekim podacima na daljinama i do 100 km), zbog toga se ne mora uključivati radar, što dodatno smanjuje mogućnost neprijatelja da na taj način otkrije zrakoplov. MiG-29 ima za današnje uvjete izuzetno skroman optoelektronski sustav OEPS-29 malog dometa s infracrvenim daljinomjerom i laserskim obilježivačem kao i IC nišanom na kacigi pilota Šćel-3UM, a to je dio kompleksa KOLS 13S ili kod novijih verzija 13SM ili 13SM1.

Još jedna od odličnih karakteristika Rafalea je što mu je čitav sustav za elektronsko ratovanje smješten unutar zmaja zrakoplova, dakle ne mora nositi neke dodatne kontejnere s opremom kao što je to slučaj sa MiG-29SM i sličnim platformama. Rafaleov sustav za Ei i PED Spectra je u potpunosti integriran sa svim drugim sustavima u zrakoplovu i daje upozorenje na višespektralnu opasnost od neprijateljskih radarskih i laserskih senzora kao i raketa.

Prema navodima proizvođača, Spectra je sustav koji ima sposobnost da na velikim daljinama otkrije, prepozna i odredi položaj prijetnje, a to omogućuje posadi da vrlo brzo izabere kakve će protumjere izabrati koje će efikasno djelovati, bilo da se radi o ometanju radara, izbacivanju infracrvenih mamaca ili radarskih dipola, ili izvođenja proturaketnih manevara. Ovaj sustav ne samo da omogućuje izbjegavanje prijetnje sa zemlje, već i lokaciju kao i prijenos podataka o položaju iste koji je koristan za njeno uništenje preciznim zrakoplovnim ubojnim sredstvima. Spectra se, između ostalog sastoji od signalizatora radarskog ozračenja (RWR) (koji je povezan sa sustavom za izbacivanje mamaca radarskih dipola), tu je potom signalizator laserskog ozračenja (LWS), sustav za upozorenje o približavajućoj raketi (MAWS ili MWS), a tu su i radarski ometači.

Za razliku od ovakog kompleksnog sustava, MiG-29SM može imati jednostavnije sustave tipa Talisman ili Satelit-2 ili MSP-418K koji nisu u potpunosti intеgrirani u zmaj zrakoplova već se kontejneri s dijelom opreme moraju nositi na vanjskim potkrilnim podvjesnim točkama (kod nekih se ispod kontejnera može postaviti nosač sa raketom zrak-zrak malog dometa). Prije tjedan dana mogli smo primijetiti da se na srpskim MiG-29SM nalazi i novi, suvremeniji signalizator radarskog ozračenja L-150-29 "Pastelj" koji između ostalog omogućuje i upotrebu proturadarskih raketa.

Rafale ima izuzetne network-centric mogućnosti, tu su različiti linkovi za prijenos podataka (kao npr. Link 16) velike brzine protoka koji omogućuju umrežavanje i komunikaciju sa drugim zrakoplovima istog ili različitog tipa, s letećim ili zemaljskim zapovjednim centrima, i to u realnom vremenu. Takav sustav kod MiG-29SM ne postoji već se zrakoplov samo može navoditi sa zemlje. Kod Rafalea F3R se putem data linkova mogu slati podaci s različitih senzora, pored radara i optoelektronskog sustava, tu je i novi nišansko-navigacijski kontejner TALIOS s TV senzorom visoke rezolucije, IC senzorom i laserskim obilježivačem ciljeva, piše Tango Six.

Osim toga može nositi izviđački kontejner AREOS sa dnevno-noćnom opremom koja omogućuje izviđanje i s velikih daljina i visina (može takođe slati podatke u realnom vremenu preko data linka), potom tu je sustav ROVER (“Remotely Operated Video Enhanced Receiver”) koji omogućuje posadi da sa trupama na zemlji (FAC-Forward Air Controllers) dijeli fotografije ili video snimke ciljeva. MiG-29SM nema nikakve nišanske niti izviđačke kontejnere.

Kokpit Rafalea je izuzetno moderan, pored širokokutnog gornjeg elektrooptičkog prikazivača (HUD) ispod koga se nalazi HLD (Head Level Display), tu je centralni prikazivač AFD (Adaptive Flight Display) površine 0,1 m2 na kojem se uglavnom prikazuje taktička situacija, a postoji i opcija AMP (Adisory Map Display). Pored centralnog prikazivača se sa obje strane nalaze dva prikazivača dimenzija 152,4 x 152,4 mm, a svi paneli u kabini su osjetljivi na dodir. Za upravljanje navigacijom, komunikacijama, sustavom za samozaštitu zrakoplova, za izbor modova rada radara i naoružanja, koristi se sustav glasovnih komandi tzv. DVI (Direct Voice Input) tipa Crouzet koji u ovisnosti o sustavu raspoznaje 50 do 300 riječi. Standardnu opremu također čini i prikazivač montiran na kacigi pilota Sextant Topsight. Piloti sjede u izbacivim sjedištima klase 0-0 Martin Baker Mk 16F (SEMMB) koja su postavljena pod kutem od 29 stupnjeva kako bi pilot/piloti (kod dvosjeda je tu i operator naoružanja) lakše podnosili G-opterećenja. Upravljačka palica je postavljena bočno sa desne strane, ona je dio HOTAS sustava, a komande su naravno električne (FBW – Fly by Wire).

MIG-OV KRAĆI VIJEK TRAJANJA

Kada se usporede same performanse, Rafale ima veliku prednost što se tiče borbenog radijusa, s tri rezervoara, dvije rakete zrak-zrak i dvije krstareće rakete on iznosi 1850 km, dok MiG-29 ima borbeni radijus s raketama zrak-zrak od 700-800 km. Rafale ima ugrađen sustav za pretakanje goriva u zraku (IFR), može nositi čak 5 vanjskih rezervoara za gorivo sa 8500 litara, dok unutrašnji rezervoari imaju kapacitet od ukupno 5750 litara. Postoji mogućnost nošenja kontejnera za popunu gorivom u zraku drugih zrakoplova istog tipa. MiG-29 u verziji 9.12 ima 4885 litara goriva u unutrašnjim rezervoarima (9.13 240 litara više), standardno sve starije verzije između gondola motora nose rezervoar PTB-1500 s 1500 litara goriva. Za 9.12SM i 9.12SD se također nudio IFR kao i integriranje dva rezervoara za gorivo PTB-1150 s po 1150 litara goriva koji se podvješavaju ispod krila (ovi "bakovi" su standardni kod 9.13 i njegovih varijanti i podvarijanti).

Obje letjelice imaju odlične manevarske karakteristike, odličan odnos potiska motora i masa (obično se gleda normalna poletna masa s određenom količinom goriva, ali i kada je zrakoplov u manjoj mjeri naoružan raketama zrak-zrak, kod Rafalea se to kreće od 0,98 do 1,13 a kod MiG-29 1,13-1,15), samim tim su izuzetni zrakoplovi za blisku manevarsku zračnu borbu. MiG-29 ima veću početnu brzinu penjanja (330 naspram 304,8 m/s), ima veći vrhunac leta (18000 naspram 15835 m) i veću maksimalnu brzinu (2,3 maha, kod Rafalea 1,8).

Kada govorimo o resursima zrakoplova, s obzirom da je Rafale daleko suvremenija letjelica, logično da ima mnogo duži vijek trajanja. Tako je životni vijek zmaja 7000 sati naleta, kod MiG-29 je to prvo bilo samo 2500 da bi MiG to kasnije produžio na 4000 sati naleta. Međuremontni rok motora je kod Rafalea F3R (ima dva turboventilatorska motora Snecma M88 maksimalnog potiska od po 75 kN) 3000 sati (1000 sati za "vruće" dijelove) dok MiG-29SM može imati motore Klimov RD-33 (maksimalni potisak od po 81,49 kN) Serije 2 s međuremontnim rokom od 1000 sati kao i motori Serije 3 kod kojih resurs iznosi 2000 sati.

Vrlo bitna osobina svakog borbenog zrakoplova je naoružanje. Obje letjelice imaju dobre topove, Rafale jednocijevni top GIAT 30M791 kalibra 30 mm sa 125 granata, brzine gađanja 2500 granata u minuti dok MiG-29 ima jednocijevni top 9A-4071K (GŠ-30-1) kalibra 30 mm sa 150 granata (kod dvosjeda 100) brzine gađanja 1800 m/s efikasnog dometa do dva km. Za blisku borbu MiG-29 koristi i dobro poznate infracrveno samonavođene rakete zrak-zrak R-73 (u verzijama R-73, R-73L, izvozne R-73E) dometa do 30 km u prednju polusferu cilja (PPS). Zanimljivo da za blisku borbu Rafale F3R koristi rakete srednjeg dometa MICA IR (u toj ulozi je zamijenila raketu Magic II) koja ima kombinirano vođenje, inercijalno uz korekciju putem data linka i u terminalnoj fazi IIR (Imaging InfraRed, s tragačem koji ima dva valna opsega), a interesantno i da glava za samonavođenje (GSN) ove rakete (IIR) može zrakoplovu biti dodatni senzor.

Za borbu izvan vizualnog dometa se, osim rakete MICA IR, Rafale može nositi i verziju MICA RF koja ima takođe kombinirano vođenje, inercijalno uz korekciju putem data linka i u završnoj fazi aktivno radarsko samonavođenje, a obično se navodi da ova raketa ima domet od 50 do 80 km. Ipak, najmoćnije oružije za uništavanje ciljeva u zraku na srednjim pa i velikim daljinama jest raketa Meteor koja ima isto navođenje kao MICA RF (inercijalno+korekcije data linkom+ARS). Proizvođač navodi da je domet "preko 100 km", ali se procjenjuje da je maksimalan efikasan domet do 160 km.

Dugo godina je osnovno naoružanje MiG-a 29 za zračnu borbu na srednjim daljinama bila raketa R-27R (ili izvozna R1) s inercijalnim i poluaktivnim radarskim samonavođenjem uz radio korekciju na srednjem dijelu putanje. Obično se navodi da je efikasan domet do 50 km, a kod MiG-29SM se nudi i varijanta s povećanim dometom R-27ER (odnosno izvozna ER1) dometa do 100 km. Tu su također i rakete zrak-zrak srednjeg dometa s infracrvenim samonavođenjem, R-27T (T1) dometa 50-70 km (ovu raketu može nositi i dorađeni dvosjed) kao i R-27ET dometa do 90 km. Od suvremenijih raketa srednjeg dometa tu je raketa R-77 (Izdijelije 170, izvozna verzija ima oznaku RVV-AE Izdijelije 190) dometa do 80 km čije je vođenje također kombinirano, inercijalno uz radio korekciju i u završnoj fazi tu je aktivno radarsko samonavođenje. Do sada nije viđena izvozna verzija nove R-77-1 (izdijelije 170-1) dometa 110 km iako se negdje navodi da je oznaka izvozne rakete RVV-SD.

I dok prednost Rafalea u zračnoj borbi i nije toliko velika, ona je ipak izrazita što se tiče djelovanja zrak-zemlja/more prije svega kada se sagleda nosivost zrakoplova, broj podvjesnih točaka i raznovrsnost zrakoplovnih ubojnih sredstava (vUBS). Na čak 14 podvjesnih točaka (kod palubnog Rafalea M 13) može se postaviti teret mase čak 9500 kg, ali je ipak normalno opterećenje od 6000 kg. Najveće ubojno sredstvo je krstareća raketa SCALP-EG mase 1300 kg, dometa preko 560 km s bojevom glavom od 450 kg koja ima kombinirano vođenje, inercijalno+GPS+TERPROM (terrain profile matching) i u završnoj fazi IIR (Imaging InfraRed) uz primjenu Digitized Scene-Mapping Area Correlator (DSMAC).

POVRATAK U REALNOST

Rafale je danas jedini zrakoplov RZ Francuske koji nosi nuklearno naoružanje, na krstareću raketu ASMP-A dometa preko 500 km, mase 860 kg montirana je nuklearna glava TN81 snage 100 do 300 kilotona. U toku je razvoj nove rakete AS4NG koja bi trebala imati domet od preko 1000 km. Kako zrakoplov posjeduje kontejner sa optoelektronskom opremom, moguća je upotreba laserski vođenih bombi. Tu su američke GBU-12 Paveway II mase 227 kg, GBU-16 Paveway II mase 454 kg, GBU-22 Paveway III mase 227 kg, GBU-24 Paveway III mase 907 kg i kombinirano GPS i laserski vođene GBU-49 Enhanced Paveway mase 227 kg.

Tu je zatim francusko precizno streljivo AASM, odnosno "Hammer". Prva u nizu je inercijalno i GPS vođena bomba SBU-38 dometa 15 do 50 km, potom inercijalno, GPS i IIR vođene SBU-54 dometa do 60 km i inercijalno, GPS i poluaktivno laserski vođene SBU-64 dometa do 60 km. Sustavi navođenja razvijeni su za bombe različitih masa, pa tako AASM mogu imati 125, 250, 500, a očekuje se uvođenje u naoružanje i verzije od 1000 kg. Rafale može djelovati i po ciljevima na moru, odnosno na površinske ratne brodove. Za to je namijenjena protubrodska raketa AM39 "Exocet" mase 670 kg s inercijalnim vođenjem i u završnoj fazi aktivnim radarskim samonavođenjem dometa do 70 km.

Za MiG-29SM postoji mnogo manji izbor ubojnih vođenih sredstava zrak-zemlja, tu su samo televizijski vođena vUBS, rakete H-29TE dometa 30 km i bombe KAB-500Kr ili KAB-500-OD dometa do 10 km. Osim toga tu su proturadarske rakete H-31P mase 600 kg dometa do 110 km, a moguće je da se po želji kupca mogu integrirati i protubrodske rakete H-31A s aktivnim radarskim samonavođenjem dometa do 70 km. Također se vjerojatno mogu dobiti i unaprijeđene verzije ovih raketa, H-31PD mase 715 kg dometa 250 km i H-31AD dometa 160 km. Nije nemoguće da se na MiG-29SM možda integriraju i nove rakete zrak-zemlja H-38 mase 520 kg s različitim načinom vođenja dometa do 40 km. Nosivost 6 potkrilnih nosača na verziji 9.12 je tek 2200 kg, na 9.13 3200 kg, a na 9.13SM se nudi povećanje nosivosti do 4000 (4200) kg.

Opremanjem svoje lovačke eskadrile dodatnim doniranim lovcima MiG-29, Srbija je kao što smo već naveli, privremeno riješila problem u kojem se bila našla njena lovačka avijacija. Hrvatska bi taj problem trebala riješiti do 2024. i sada vidimo da je po svemu sudeći najozbiljniji kandidat za zamjenu HRZ MiG-ova 21, francuski Rafale. Pokazalo se da, ako postoji želja i volja države, ali naravno i ako to dopušta ekonomska situacija, da se tehnika može nabaviti, na lakši ili na teži način. Još uvijek međutim ne znamo kako će biti opremljeni i naoružani srpski MiG-ovi 29SM, a isto važi i za zrakoplove Rafale koje bi eventualno nabavila Hrvatska.

Ono što je vrlo bitno i što je preduvjet da će se tehnika uspješno koristiti (ako je moguće u punom obujmu) jest da postoji stručni kadar, odnosno školovano ljudstvo. Za jednu eskadrilu od 12 do 14 zrakoplova potrebno je barem 15-22 pilota i na desetine pripadnika zrakoplovnotehničke službe. Također, potrebno je mnogo novca da bi se eskadrila višenamjenskih borbenih zrakoplova održavala operativnom, da se zrakoplovi redovno održavaju, popravljaju i dorađuju i da piloti imaju dobar nalet (bitna je i struktura naleta – noćni letovi, letovi u složenim meteo uvjetima, različite vježbe, bojna gađanja). To može koštati i nekoliko desetina milijuna dolara/eura (pa i preko toga) na godišnjem nivou (Rafale sigurno nimalo nije jeftin za eksploataciju, procjena je da sat naleta košta 16,5 do 18 tisuća eura). Ostaje da se vidi hoće li barem u idućih nekoliko godina Srbija i Hrvatska u tome uspjeti, piše Tango Six.

Dnevnik.ba

05. listopad 2022 15:31