Article_Top_970x250

KNJIŽEVNOST NOBELOVKE OLGE TOKARCZUK Divovski svjetionik bez kojeg je svjetsku književnost, s Nobelom ili bez njega, nemoguće zamisliti 

U BiH USKORO IZLAZI NJEN ROMAN "BJEGUNI"

KNJIŽEVNOST NOBELOVKE OLGE TOKARCZUK Divovski svjetionik bez kojeg je svjetsku književnost, s Nobelom ili bez njega, nemoguće zamisliti 

stu 29, 2019

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Olga Tokarczuk, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2018. godine, najprevođenija suvremena poljska književnica, dobitnica brojnih međunarodnih književnih nagrada, dokaz je kako se na našem kontinentu, pa i planeti, još uvijek stvara ona velika i bezvremenska umjetnost. Književnost Olge Tokarczuk, psihologinje, scenaristice, feljtonistice, društvene aktivistice, Jungove sljedbenice, osvojila je publiku i kritiku u cijelom svijetu. U BiH uskoro će biti objavljen roman "Bjeguni" u prijevodu polonistice i njene strastvene prevoditeljice, Milice Markić.

“Nemam posve jasnu biografiju koju bih mogla ispripovijedati na zanimljiv način. Čine me likovi koje sam izvukla iz svoje glave, koje sam izmislila. Sastavljena sam od njih, moja je biografija golema, s nekoliko pripovjednih niti”, rekla je to Olga Tokarczuk, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2018. godine, u razgovoru za Institut poljske knjige.

Olga Tokarczuk, jedna je od najvažnijih suvremenih europskih i poljskih književnica, a njene su knjige do sada prevedene na više od trideset svjetskih jezika. Tokarczuk je i psihologinja, scenaristica, feljtonistica, utemeljiteljica i višegodišnja suorganizatorica poljskog Festivala priča. 

Kao psihoterapeutkinja neko je vrijeme radila pri Savjetovalištu za duševno zdravlje, radionice kreativnog pisanja vodila je na  Jagiełłonskom sveučilištu u Krakovu, a danas ih vodi na Sveučilištu u Opolu. Za Tokarczuk nije nevažno spomenuti i kako je Jungova sljedbenica, ekologinja, vegetarijanka i društvena aktivistica.  

Od 1989. godine pisanjem se bavi profesionalno - njen prvi roman Putovanje ljudi Knjige u poljskim se knjižarama pojavio još 1993. godine. Do sada je objavila petnaestak knjiga - zbirke priča, romani i knjigu eseja.  Dobitnica je brojnih međunarodnih književnih priznanja, a među kojima je i nagrada Nike – poljski Nobel za romane  Bjeguni 2008. i Knjige Jakubove 2014. godine. Nagradu Man Book International za Bjegune  osvojila je 2018. godine nakon što je knjiga osvojila čitateljstvo u Velikoj Britaniji, Australiji i SAD-u. 

Tokarczuk je od svih zemalja regije najviše prisutna u Srbiji i to zahvaljujući Milici Markić, prevoditeljici koja je s neviđenom strašću gotovo tri desetljeća života posvetila njenoj literaturi. 

U Hrvatskoj su objavljeni njeni romani Pravijek i ostala vremena i Dom danji dom noći u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske (prijevod Pero Mioč), potom zbirka priča Ormar (Naklada MD, prijevod Đurđica Čilić), Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju (Ljevak, prijevod Mladen Martić), te Knjige Jakubove (Fraktura, prijevod Mladen Martić). 

Njezina su djela doživjela i mnoga kazališna uprizorenja te televizijske i filmske ekranizacije. 

 

Dobitnica brojnih književnih nagrada, prevođena na više od 30 svjetskih jezika 

Od trenutka kada je Olga Tokarczuk proglašena dobitnicom Nobelove nagrade, samo u jednoj mreži knjižara u Poljskoj prodalo se 46 500 primjeraka njenih knjiga, a od toga 12 tisuća prvog dana, odnosno, 10. listopada.

U njenu čast, u gradu Wroclavu bilo koja knjiga Olge Tokarczuk mogla se koristiti umjesto karte za javni prijevoz, a u Krakowu je posađena šuma Pravijek s 25 tisuća stabala. Švedska akademija obrazložila je kako Nobela za književnost Tokarczuk dodjeljuje za “narativnu imaginativnost koja s enciklopedijskom strašću prelaženje granica predstavlja kao oblik života”. 

“Bilo da piše o prošlom ili sadašnjem vremenu, Tokarczuk će čitaoca suočiti sa složenom slikom svijeta koji nikad nije jednostran i koji u sebi objedinjuje mnoštvo mogućnosti. Danas je to važno jer svjedočimo kako se svijet radikalizuje i polariziju a istorijsko iskustvo nas uči da su takve podijele prethodile velikim sukobima i stradanjima”, kazala je Tanja Stupar - Trifunović, bh. književnica, za Dnevnik.ba. 

Josip Mlakić, književnik i scenarist, istaknuo je kako je književnost Olge Tokarczuk dokaz da se na našem kontinentu još uvijek stvara velika i neprolazna umjetnost. 

“Ne radi se tu samo o romanu Knjige Jakubove, već i o njenim ranijim romanima, poput romana Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju i Dom danji dom noćni, a pretpostavljam da isto vrijedi i za njen najnagrađivaniji roman Bjeguni, koji još uvijek nije preveden na hrvatski”, rekao  je Mlakić za Dnevnik.ba. 

Književnica Ivana Šojat za Dnevnik.ba je izjavila kako Tokarczuk zna da tvrdnja kako se povijest ponavlja u sebi nosi samo dio istine. 

“Možemo se usuditi zvučati vjerski zanosno, te oprečno svakom racionalizmu uskliknuti: ‘Hvala Bogu da postoje pisci poput Olge koji znaju da umijeće pisanja ne počiva na poznavanju zanata, nego na čistoj magiji gotovo šamanskog uvida u svjetove koji i dalje postoje čak i kad minu!’”, kazala je Šojat. 

Prema njenim riječima, Tokarczuk zna kako vraćanje istim zatucanostima iz kojih proizlaze sve veće tragedije nije posljedica kružnog kretanja vrtuljka s uvijek istim opcijama za uništavanje, nego kako ljudska priroda nikako da ponudi neki širi dijapazon mogućnosti. 
Književni senzibilitet Tokarczuk prema onim drugačijim, manjinskim, zanemarenim identitetima i zajednicama, istaknula je i Stupar - Trifunović. 

“Njen književni ali i ljudski angažman se opiru narativima o monolitnosti jednog naroda (poljskog ili bilo kog drugog) jer je nemoguća i neminovno klizi ka radikalizaciji i diskriminaciji, isključenju i nasilju nad drugim”, izjavila je Stupar -Trifunović. 

Knjige Jakubove, monumentalno su djelo na 900 stranica, numerirano od posljednje ka prvoj, u kojima je opisana sudbina poljskih Židova koji su se između 1759. i 1790. pod vodstvom karizmatičnog gura Jakuba Franka odlučili na prelazak na katoličku vjeru, istražujući pojave ksenofobije i antisemitizma u Istočnoj Europi. 
 

Knjige Jakubove ili veliko putovanje preko sedam granica, pet jezika i tri velike religije, ne računajući one male, ispričano po mrtvima, po autorici nadopunjeno metodom konjekture, iz puno različitih knjiga preuzeto, a i potpomognuto imaginacijom, koja je najveći čovjekov prirodni dar, mudrima za memorijal, kompatriotima za refleksiju, laicima za pouku, melankolicima pak za razonodu, upravo pokazuju narativnu imaginaciju, enciklopedijsku strast, ali i opsesivno – magično ludilo koje je očigledno bilo potrebno da bi se jedna takva knjiga napisala. 

Nova dimenzija književnosti 

Kritičari su kazali kako su Knjige Jakubove nova dimenzija književnosti, čak i više od književnosti – napet povijesni roman, intrigantna obiteljska saga, ali i relevantna društvena kronika. Knjige Jakubove, zapravo, tematski egzistiraju u bilo kojem povijesno – političkom razdoblju na bilo kojoj geografska koordinati svijeta. 

Za Mlakića su Knjige Jakubove jedinstveno remek- djelo svjetske književnosti i jedna od onih knjiga kakve pojave jednom u deset ili više godina. 

 “Po mojemu mišljenju Knjige Jakubove su uz Cestu Cormaca McCarthyja najbolji roman koji sam pročitao, a koji je napisan i objavljen u novom mileniju”, rekao je Mlakić. 

“Kroz Knjige Jakubove nudi, ne samo povijesno osvjedočeni prikaz Poljske iz davnog okruženja osamnaestoga stoljeća, nego i mentalitet stanja u kojemu se glože i pretapaju tri zaraćena naroda Knjige: kršćani, židovi i muslimani”, kazala je Šojat. 

Prema njenim riječima, Tokarczuk zorno, a opet nenametljivo, nimalo docirajuće, dočarava uskogrudnost okvira koje si ti narodi nameću za pripadništvo, odnosno odmetništvo, koliko je svaka dobronamjerna, suštinski opravdana pobuna protiv rigidnog i nametnutog svjetini, učenima koji tom svjetinom upravljaju pravilima izvrstan povod za ušutkavanje kamenovanjima. 

“Čudesan roman, ne samo po fizičkom opsegu (900 stranica), nego još više po vremenskom i prostornom obuhvatu teme kojom se bavi, situirajući u velik vremenski raspon i na širok zemljopisni prostor čudesno velik broj likova i događaja, ispisujući povijesni roman s takvom erudicijskom kompetencijom kakve se rijetko sreću u suvremenoj literature”, izjavio  je Željko Ivanković za Dnevnik.ba. 

Za Ivankovića, Knjige Jakubove, zahvaljujući čudesnom pripovjednom autoričinom majstorstvu i njezinoj pripovjednoj magiji, najednom postaju i priča o našem vremenu, našim prostorima, našim problemima, roman bolno stvaran, opominjući sa svim svojim ksenofobijama, ma kako se one, fragmentirano imenovane, zvale i ma otkud dolazile. 

“Uostalom, s pravom je literaturom uvijek tako! I ako ste se prije čitanja knjige zapitali zašto je autorica tako suspektna u svojoj zemlji (A znadete li pravog pisca koji u svojoj nije? Zar nije tako i s Pamukom ili Ulickom, Rushdiejem npr.?), dublje uranjajući u nju, odčitavat ćete sve detaljnije, dakako implicitno, sve naše Poljske, Mađarske, Hrvatske, a da o ovoj našoj ‘zemljici’ i ne govorimo”, kazao je Ivanković. 

 

(Fraktura.hr) 

Njena priča o Jakubu Franku, prema Šojat, zato u konačnici nije samo povijesni roman, nego je i  psihološki profil, portret stanja iz kojega nikako ne uspijevamo izaći.

“Olga Tokarczuk zato je doista divovski svjetionik bez kojega je svjetsku književnu baštinu, s Nobelom ili bez njega, nemoguće zamisliti. Ona će trajati i onkraj vremena u kojemu će se možda ponovno pojaviti netko tko će smatrati kako su knjige najbolje gorivo za lomače u svijetu mraka”, rekla je Šojat.  

Mlakić je istaknuo kako je književnost Olge Tokarczuk važna zbog mnogo stvari, a prije svega načina na koji piše – njenog rijetko objektivnog i hladnog pripovjedačkog glasa, bez obzira temu. 

“Izdvojio bih ipak jedan segment njenog pisma, što je povezano s tematiziranjem zemalja s ‘viškom povijesti’ među kojima je Poljska gotovo ogledni primjer, ali i Bosna i Hercegovina, te je ova autorica po tome na neki način ‘domaći’ pisac”, izjavio je Mlakić. 

Knjige Jakubove i “zemlja s viškom povijesti”

U romanu Knjige Jakubove postoji, podsjetio je Mlakić,  jedna zanimljiva i sjajna elaboracija povijesnog usuda Poljske, zemlje s “viškom povijesti”, nešto najbolje na što sam do sada  naišao kada je riječ o ovoj temi: "Postoji na dvorovima posebna znanost - o uklanjanju mrlja od krvi. Stoljećima se tome uče buduće žene i majke. Bio bi to najvažniji predmet na sveučilištu za žene bude li jednom utemeljeno. Porođaj, menstruacija, rat, tučnjava, opsada, napad, pogrom - na to podsjeća krv koja neprestano biva u pripravnosti tik pod kožom."

Knjige Jakubove su, prema Mlakićevoj ocjeni, jedna od onih dragocjenih knjiga koje nam približavaju jedan prostor, Poljsku, na neponovljiv, enciklopedijski način, knjiga koja opisuje iskustvo koje je izvanvremensko, te nam stoga čini razumljivijom i noviju povijest te zemlje. 

“Čitajući Olgu Tokarczuk, postaje nam, primjerice, jasnija spirala zla koju ‘opisuje’ Pawel Pawlikowski u Oscarom nagrađenom filmu Ida, iako se radnja filma događa nekoliko stoljeća kasnije, u jednom od najtraumatičnijih razdoblja poljske povijesti i tematizira antisemitizam”, ocijenio je Mlakić.

Knjige Jakubove, između ostalog, tematiziraju položaj žene kao pisca.

Poljska barokna pjesnikinja Elzbieta Družbacky, podsjetio je Mlakić, u jednom dijelu knjige kao da o toj temi progovara glasom Virginije Woolf. 

Kada Elzbieta Družbacka odlazi pod starost u samostan, podsjetio je Mlakić, gdje, oslobođena okova obitelji, pronalazi mir i spokoj, lišena “kućnih svemira” koje je nosila na “svojim plećima poput Atlasa”, šalje svoje posljednje pismo velečasnom Benedyktu u kojem stoji: “Od naših rođenja sve nam - crkva, kuća, edukacija, običaji i ljubavi, nalažu da se vežemo uz život. Samo što nam nitko ne kaže da što se više privezujemo, to veću bol trpimo poslije, kada već steknemo konačnu spoznaju.”

“Neke su teme univerzalne, svevremenske, i Olga Tokarczuk ih detektira i tematizira kaMOBo rijetko koji pisac prije nje”, kazao je Mlakić. 

Nepravedno je, smatra Stupar -Trifunović, izdvojiti jedan roman, ali to su povodom ovog teksta, Bjeguni kao suvremeni nomadi kakvi smo svi pomalo, uplašeni, nesigurni gdje je kuća i kud smo se zaputili. 

“Valjda tragajući zajedno sa njenim junacima za onom izvjesnijom, krunskom etapom putničke psihologije ‘Svejedno je gdje postojim.Postojim’", smatra Stupar - Trifunović. 

Bjeguni uskoro i pred bh. čitateteljskom publikom  

Bjeguni će uskoro biti objavljeni i u BiH i to u nakladi sarajevskog Buybooka, a u prijevodu Milice Markić.  

Kristina Ljevak, urednica u Buybooku, istaknula je za  Dnevnik.ba, kako je izbor Bjeguna zbog toga što je Tokarczuk za njih dobila Mank Boker International i Nike, te nije posljedica Nobelove nagrade. 

 

(Buybook) 

 

„Sreća je što će kod šire publike upravo nagrada izazvati interesovanje i što će veći broj ljudi otkriti ovu izuzetnu autoricu, uprkos činjenici da je priznanje za nju ostalo u sjeni Handkeove nagrade. Sumnjam da bi tako bilo da je riječ o dvojici muškaraca, pa makar drugi i u tom slučaju bio Handke. Meni je Olgu Tokarczuk otkrio Miljenko Jergović i najbolje preporuke su one koje dolaze od vrhunskih pisaca, jer je i njihova literatura između ostalog odraz dobrog čitalačkog ukusa”, izjavila je Ljevak. 

Odakle si? Iz koje si zemlje doputovao? Kuda ideš? – tri su putnička pitanja. Bjeguni su, kako navode kritičari, očaravajući uznemirujući  i potpuno originalan roman.

U Washington Postu za Bjegune Olge Tokarczuk navedeno je kako je riječ o “prekrasno fragmentiranom pogledu na čovjekovu čežnju za postojanošću”. 
Dokaz je to kako kritika ima pravo kada tvrdi da Tokarczuk ne da stvara novu dimenziju književnosti, nego puno više od književnosti same.

 

Article_Bottom_970x250