Article_Top_970x250

“Kamilica” reakcije zapadnih diplomata vjetar u leđa bošnjačkom hegemonizmu

kolumna branimira galića

“Kamilica” reakcije zapadnih diplomata vjetar u leđa bošnjačkom hegemonizmu

ruj 24, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: AA

„Ne bi sjala ovako jako, ova moja lijepa avlija. Ja bih svjetlo zvao mrakom, da te nije Alija.“ Ovako poznati bošnjački glazbenik Dino Merlin pjeva o „ocu“ bošnjačke nacije Aliji Izetbegoviću. Glorificiranje Alije na način na koji je to učinjeno u Merlinovoj pjesmi dogodilo se ponovno na Kongresu SDA čija je Programska deklaracija zaokupila medijski prostor u BiH i zemljama regije. Deklaracija SDA pokazala je da vodeća bošnjačka stranka želi instrumentom brojčane nadmoći i de iure od Bosne i Hercegovine napraviti bošnjačku republiku na počelima Islamske deklaracije oca im nacije Alije Izetbegovića.

Piše: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis

Kongres SDA još je jednom potvrdio da su sva tri naroda u Bosni i Hercegovini nezadovoljni trenutnim uređenjem države, a vizije u kojim bi se okvirima ona trebala kretati dijametralno su suprotne. Maksimalistički cilj bošnjačke političke elite (na čelu sa SDA čiju su Deklaraciju prešutno ili javno podržale sve bošnjačko-sarajevske stranke) je uređenje Bosne i Hercegovine kao unitarne republike na principu jedan čovjek – jedan glas što bi osiguralo dominaciju najbrojnijeg naroda nad druga dva. S druge strane, maksimalistički cilj Srba u BiH predstavlja odcjepljenje RS od BiH i eventualno pripajanje Srbiji. Hrvatima, kao najmalobrojnijem državotvornom narodu Bosne i Hercegovine maksimalistički je cilj stvaranje federalne jedinice u BiH u kojoj bi Hrvati bili većina što bi im jamčilo jednakopravan status s druga dva naroda.

Kako bi se napravio balans između triju kategorički različitih političkih ciljeva uobičava se kazati da svaki narod treba odustati od svog maksimalističkog cilja kako bi se (barem) sačuvao ovaj nakaradni supstrat od države za koji su najviše odgovorni predstavnici međunarodne zajednice koji su puzajućim promjenama devalvirali Daytonski mirovni sporazum.

Vraćajući se na suštinu Deklaracije SDA kojom se ta stranka zalaže za izgradnju građanske BiH (čitaj islamske inspirirane Islamskom deklaracijom) treba primijetiti da su predstavnici međunarodne zajednice u BiH po prvi puta načelno osudili neki potez bošnjačkih političkih elita što je mikrometarski korak naprijed.

Međutim, predstavnici međunarodnih institucija na bošnjačke poteze reagiraju blagim formulacijama i „kamilica-rečenicama“ dok su reakcije na određene poteze, deklaracije ili dokumente hrvatskih i srpskih političkih predstavnika daleko snažnije i konciznije te nerijetko sadržavaju formulaciju „antidaytonsko djelovanje“ što ni jednom nije iskorišteno u reakcijama na Deklaraciju SDA,

Primjerice, Izaslanstvo Europske unije u BiH u odgovoru na upit HMS-a navodi kako će radije pozvati stranke u BiH na formiranje vlasti nego što će komentirati, kako kažu, bilo čije političke programe.

Nešto konkretnija u osudi Deklaracije SDA bili su iz Misije OESS-a u BiH koji su u odgovoru HMS-u istaknuli da bilo kakve ustavne promjene u BiH zahtijevaju široki politički konsenzus te djelovanje u skladu s Ustavom BiH. Osvrnuli su se i na veličanje osoba povezanih s ratnim zločinima istaknuvši sljedeće: “Nažalost, Misija OSSE-a u BiH primijetila je da se na Kongresu SDA govorilo pohvalno o nekoliko osoba optuženih za ratne zločine. Misija OESS-a u BiH podsjeća na svoju raniju izjavu da, kako bi se premašilo naslijeđe rata, prije svega, svi moraju poštivati sve nevine žrtve rata. Hvaljenjem onih koji su optuženi za ratne zločine čini se upravo suprotno te se podriva pomirenje i odnosi u zajednici”.

Visoki predstavnik kao vrhovni tumač Daytonskog mirovnog sporazuma izišao je u javnost pisanim priopćenjem u kojemu je kazao da osuđuje činjenicu da je SDA odlučila formulirati svoje viđenje budućnosti BiH na osnovu koncepta koji očigledno nije prihvatljiv za neke druge političke opcije te da nije konstruktivno što je ta stranka predočila takav koncept, znajući da će on izazvati negativne reakcije i stvoriti dodatne tenzije.

Primjećuje se da u nijednoj od reakcija ne stoji jasno i nedvosmisleno da se radi o kršenju Daytonskog mirovnog sporazuma i antidaytonskog djelovanja. Svaka od reakcija zvučala je kao da je napisana „radi reda“ i oprezno, a možda se strani diplomati samo nisu snašli u ulozi da nekada treba opaliti po prstima i bošnjačke dužnosnike što do sada gotovo nikada nisu ni činili.

Podsjećamo kako se Vijeće za provedbu mira u BiH (PIC) sastalo nekoliko puta ove godine, a to još nisu učinili povodom usvajanja Deklaracije SDA. U jednom od svojih ranijih zaključaka naveli su kako oštro osuđuju skorašnju retoriku i poteze kojima se dovodi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet BiH ili pak zahtijeva teritorijalna reorganizacija zemlje, čime se stvaraju tenzije oko temeljnih aspekata Daytonskog mirovnog sporazuma, reagirajući pri tome na najave iz Republike Srpske o mogućem odcjepljenju tog bh. entiteta. U zaključcima nastalim koncem siječnja dodaje se da je Upravni odbor PIC-a osudio i sve pokušaje političkih aktera da negiraju odluke Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju kao neprihvatljive i nešto što nije u skladu s međunarodnim obvezama BiH, uključujući i njen europski put, a povod za takvu reakciju bila je Deklaracija HNS-a u dijelu koji se odnosi na odbacivanje kvalifikacije o Udruženom zločinačkom poduhvatu što se pripisuje Hrvatskoj, HR HB i HVO-u.

No, oštre osude Deklaracije SDA, jer dovodi u pitanje teritorijalni integritet BiH ili zahtjeva teritorijalnu reorganizaciju zemlje još uvijek nema pa se s pravom postavlja pitanje je li bošnjačkim političkim predstavnicima dopušteno činiti ono što hrvatskim i srpskim nije.

Posebna je priča s reakcijom Veleposlanstva SAD-a u BiH na Deklaraciju SDA koje nije reagiralo niti na jedan novinarski upit o istom dok o mnogim drugim temama u BiH „iskaču iz paštete“ i samoinicijativno i na upite s različitih adresa rado odgovaraju.

Američko veleposlanstvo reagiralo je tek nakon što su pričekali reakcije na Deklaraciju SDA od strane srpskih i hrvatskih političkih predstavnika kako bi mogli napraviti disperziju odgovornosti. U reakciji nisu propustili naglasiti da Ustav BiH ne nudi pravo na odcjepljenje entitetima dok su usputno izrazili i zabrinutost zbog Deklaracije SDA. Možemo se zapitati je li visoke dužnosnike iz SDA te ideologe „panbosanstva“ na usvajanje ovakve deklaracije ponukala izjava novog američkog specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan Matthewa Palmera koji je slovenskom listu „Delo“ kazao da je američka vizija Zapadnog Balkana da sve zemlje budu građanske, a ne samo vlasništvo određene etničke grupe. To bi u BiH, kaže Palmer, poboljšalo osjećaj za nacionalni, državni identitet za razliku od njegove tradicionalne etničke pripadnosti”.

Opasnost Deklaracije SDA koja se iščitava iz njenog sadržaja kao i uglavnom „kamilica reakcija“ međunarodne zajednice sazdana je u tome što su se po prvi puta i na ovakav način jasno i nedvosmisleno kategorizirali bošnjačke aspiracije da instrumentom brojnosti postignu institucionalnu dominaciju u mirnodopskom razdoblju jer isto nisu uspjeli ostvariti u vrijeme rata. Bošnjački političari su kroz proklamaciju panbosanstva dokazali da žele dominaciju nad onima koji su brojčano nemoćniji od njih, a u tome im može pomoći inertnost ili prešutno odobravanje međunarodnih činovnika koji u ovoj nesretnoj zemlji primaju ogromne plaće za vlastito nečinjenje. Takve okolnosti obvezuju hrvatske političke predstavnike da inzistiraju na provođenju presuda Ustavnog suda BiH koje govore o legitimnom predstavljanju na svim administrativnim razinama  što je minimalnim preduvjet da se Hrvati obrane od megalomanskih aspiracija bošnjačkih dužnosnika koji inspiraciju za svoje djelovanje očito vide u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti objavljenom pred sami početak rata u bivšoj Jugoslaviji.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250