Iz nekadašnjega prehrambenog giganta Agrokomerca, od kojega su ostale ruševine i koji nema nikakve veze s mostarskim Aluminijem ni djelatnosti kojom se bave, uputili su vrlo kompromitirajuće pismo predsjedniku Uprave švicarskog Glencorea, piše današnji Večernji list BiH.
Kako se doznaje, “poslovnjaci” SDA u pismu su poručili Glencoreu da ne dolaze u Mostar u Aluminij jer se tamo nalaze kriminalci. Ova “dojava” kompanije s velikim “rejtingom” kakav je Agrokomerc svejedno je izazvala zabrinutost kod švicarske kompanije, koja je najveći svjetski trgovac rudama. A očito je to bio i cilj sarajevskoj politici koja nastoji po svaku cijenu mostarsku kompaniju isporučiti Arapima, odnosno pokušati zavladati njome.
Ako to pak ne uspiju, onda si ne želi dopustiti na bilo koji način da je iz ponora izvuče zapadna kompanija te joj želi namijeniti propast. Današnji razgovori Vlade i Glencorea unaprijed su kontaminirani podvalama takve politike koja preko pokušaja slamanja Aluminija vidi i priliku zadati udarac hrvatskoj politici i Hrvatima u BiH.
Dogodi li se crni scenarij i Aluminij u utorak ostane bez napajanja električnom energijom, to će značiti kompletnu propast jer bi se ćelije bez napajanja strujom “zamrznule” s metalom nakon čega se više nikada ne bi mogle pokrenuti. U tome slučaju Vlada Federacije BiH riskira preuzeti na sebe odgovornost da izazove štetu veću od pola milijarde KM i dovede u neizvjesnost 900 obitelji radnika Aluminija.
Samo su dugovanja kompanije veća od 400 milijuna te bi se tek prodajom “starog željeza” uspio moguće namiriti tek nekoliko postotaka. Zbog toga pojedini procjenjuju kako bi šteta mogla biti i milijardu maraka. Kada bi pak scenarij bilo kontrolirano gašenje proizvodnje, onda bi za to trebalo dva puna mjeseca s troškovima od 50 milijuna maraka.
Unatoč tome što su upregli poluge moći kako bi dokazali da su arapski investitori jedina ozbiljna opcija, a Glencore traži samo jeftiniju cijenu električne energije, stvarno stanje je posve drukčije. Jedina ozbiljna ponuda zapravo je ona švicarskog konzorcija koji doslovno čini uslugu Vladi, radnicima i cijeloj zajednici da kupi šest mjeseci vremena kako bi se pokušalo naći prihvatljivije rješenje kako bi kompanija nastavila raditi. I to je više nego “fair deal”.
Namjerno se zaobilazi reći kako je jedino Glencore dostavio što su mu kratkoročni i dugoročni planovi, da je svjestan dubine problema i, što je najvažnije, podržava ostanak svih zaposlenika.
Naravno da Glencore nije Caritas nego kompanija koja iz biznisa nastoji ostvariti dobit. Jer je to zapravo smisao biznisa. Djetinjasta su objašnjenja kako će pak Arapi investirati i pokrivati gubitke čak i po uvjetima sadašnje skupe struje te svjesno proizvoditi gubitke koje će oni plaćati.
Jedna je pak od mogućnosti da se preko bošnjačke većine u Vladi FBiH izvede taj igrokaz, a nakon čega bi sigurno Arapi dobivali jeftiniju struju iz EP BiH koji pak sada ne da struju Aluminiju, piše Večernjak.
Javnosti je ostalo nejasno radi li se o misterioznoj “WAQT Trade LLC”, multimilijarderskoj grupaciji iz UAE, koja nigdje nije zabilježena u poslovnom potezu, a koju su iz političkog Sarajeva prezentirali kao “bogate šeike” ili iznimno respektabilnu grupaciju EGA (Emirates Global Aluminium) nastala spajanjem Dubala i Emala.
Posebno je zbunjujuće što je na pregovore u Vladu stigao Saeed Fadhel Al Mazrouei, koji je predstavljen kao čovjek EGA-e. Mazrouei je bio izvršni direktor EMAL-a, ali se s tom kompanijom razišao i ne zna se koga predstavlja.
Iz EGA-e za Večernjak nisu potvrdili ni demantirali da su zainteresirani za Aluminij koji je puno više od jedne kompanije. To je odraz odnosa snaga u FBiH, položaja Bošnjaka i Hrvata. Danas će se znati nastavljaju li politike i dva naroda sukobe.
Dnevnik.ba