Article_Top_970x250

Kako je Split pljeskao Nisvetu Gasalu - presuđenom mučitelju bugojanskih Hrvata

upravitejl logora stadion

Kako je Split pljeskao Nisvetu Gasalu - presuđenom mučitelju bugojanskih Hrvata

svibnja 27, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Logor stadion Iskre gdje je Gasal bio upravitelj

Sportskom uspjehu Kluba, čiji je dio i zbog ratnog zločina nad Hrvatima osuđeni Nisvet Gasal, pljeskalo se kao i svim ostalim pobjednicima. Druge reakcije nije bilo iako je Gasal bio zapovjednik logora „Stadion“ u kojemu su zatočeni Hrvati prošli brojne torture, neki  ih nisu ni  preživjeli, a za tijelima 19 nasilno odvedenih , većinom iz logora u kojemu je Gasal bio zapovjednik, ni danas se ništa ne zna.

Hrvatsku javnost nedavno je na noge diglo skandiranje „zločinac“ osobi optuženoj pred Sudom u Haagu zbog zločina nad Bošnjacima u središnjoj Bosni. Reakcija od odobravanja do osude takvog ponašanja bilo je na pretek.

No, zanimljivo je kako se skoro identičan slučaj ponovio nedavno u Splitu. Ovog puta Nisvetu Gasalu, pred Sudom BiH osuđenim zbog ratnih zločina nad Hrvatima Bugojna, umjesto uvreda, pljeskalo se.

Gasal se po povratku u Bugojno pohvalio uspjesima Karate kluba „Master“ s kojim je išao u Hrvatsku na Split karate kup na kojemu su se bugojanski karataši okitili brojnim medaljama.

Sportskom usjehu Kluba, čiji je dio i zbog ratnog zločina nad Hrvatima osuđeni Nisvet Gasal, pljeskalo se kao i svim ostalim pobjednicima. Druge reakcije nije bilo iako je Gasal bio zapovjednik logora „Stadion“ u kojemu su zatočeni Hrvati prošli brojne torture, neki  ih nisu ni  preživjeli, a za tijelima 19 nasilno odvedenih , većinom iz logora u kojemu je Gasal bio zapovjednik, ni danas se ništa ne zna.

Izostanak reakcije, koja je vrlo vjerojatno posljedica neznanja o zločinu u kojemu je počinitelj Bošnjak, a žrtve Hrvati, još je jedna u nizu uvreda koje svakodnevno proživljaju hrvatski stradalnici te malobrojni povratnici u Bugojno.

Kao zapovjednik logora Armije BiH otvorenog pod tribinama NK „Iskra“ u Bugojnu Gasal je 2013. godine pred Sudom BiH osuđen na, po ocjeni preživjelih logoraša, stramotno niske  četiri godine zatvora.

„Za nas koji smo preživjeli višemjesečne torture, psihičke i fizičke,  prisilna vađenja krvi i odvođenja na prve crte gdje smo služili kao živi štit, izostanak reakcije na pojavljivanje Nisveta Gasala u Splitu je uvreda za koju ne poznavanje činjenica o tomu što se u ratu događalo u središnjoj Bosni nije niti može biti opravdanje. Svi oni koji vrijeđaju Hrvate koji su po nama uglavno nepravedno osuđeni, morali bi znati kroz kakve torture smo prošli i mi Hrvati središnje Bosne. Samo u Bugojnu protjerano nas je više od 15 tisuća. Nas oko dvije tisuće prošlo je torture logora Armije BiH. Mnogi ih nisu preživjeli. A zapovjednik jednog od najzloglasnijih logora bio je upravo Nisvet Gasal“, prenio je svoje dojmove jedan od preživjelih logoraša Stadiona u kojemu je Gasal bio gospodar života i smrti.

„Ništa se bez njegova znanja nije moglo dogoditi. On je znao za odvođenja u nepoznato, a siguran sam i da zna gdje su tijela naših 19 nasilno odvedenih logoraša o kojima do danas ne znamo ništa. Većina je odvedena u nepoznato iz logora Stadion koji je bio jedna vrsta sabirnog centra u koji su logoraši dovođeni i u kojemu smo mnogi proveli punih osam mjeseci prije razmjene 19. ožujka 1994. godine. Zar takvom čovjeku treba pljeskati iz bilo kojeg razloga“, ispričao je preživjeli logoraš koji je ujedno i povratnik u Bugojno i kao takav ne želi iz straha za život svoje obitelji da mu se ime spominje.

Uostalom, Gasala svakodnevno susreće u Bugojno isto kao i ostale od kojih većina nije još ni sjela na optuženičku klupu zbog zločina nad Hrvatima Bugojna.  Prije svih ruku pravde godinama uspješno izjegava i Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna koji se nedavno zamalo okitio titulom počasnog građanina Bugojna.

Tretman Nisveta Gasala u Splitu jedan je od brojnih dokaza koji potvrđuju da se o ratnim događanjima u BiH, pogotovu kad su u pitanju stradanja Hrvata, zna vrlo malo ili se ne zna ništa.

Do javnosti još uvijek teško dopiru činjenice što se to ratne 1993. godine događalo u mjestima poput Bugojna koje je etnički očišćeno od Hrvata. One koje zanima trebaju znati da je  Armija BiH iz Bugojna protjerata 15 tisuća Hrvata.

Oko dvije tisuće njih je pozatvarala u na desetine logora.  Logor „Stadion“ otvoren pod tribinama Nogometnog kluba „Iskra“, bio je među najzloglasnijim. Kroz njega je prošlo 550 Hrvata. 294 zarobljenika nakon punih osam mjeseci tortura i mućenja normalnom ljudskom umu nezamislivih razmijenjena  su 19. ožujka 1994. godine. Iz logora „Stadion“  zatočenici su vođeni i na prisilna kopanja rovova, a kad zatreba poslužili bi i kao živi štit.

Njih osam nije se vratilo s takvih „zadataka“. Jednostavno su ubijeni. No, njihova je sudbina poznata. Za razliku od nasilno odvedenih i to uglavnom iz logora „Stadion“ o kojim se ni do danas ne zna ništa. Za  tijelima 19 zatočenika obitelji bezuspješno tragaju skoro 26 godina. Zapovjednik logora iz kojeg su odvedeni u nepoznato bio je nitko drugi nego Nisvet Gasal.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250