Ovdje se, dakako, ne misli na jednu od dviju regija države BiH niti se misli na pojednostavljeni način nazivanja BiH kao takve.
Piše: Ivan Crnjac/Bild.ba
Ovdje se misli na Bosnu i Hercegovinu i zato je u naslovu riječ Bosnu stavljena pod navodne znakove. Bošnjačke političke elite imaju jednu specifičnu viziju države BiH.
Tu istu viziju oni zovu Bosna. To samo po sebi ne bi bilo sporno, međutim, iste te elite stavljaju ekskluzivističko pravo na tu svoju verziju Bosne.
Takva Bosna, zapravo, negira najmanje dvije znanstvene discipline i(li) znanosti: Logiku kao takvu i povijest kao takvu.
Ta ideja Bosne koju ove elite neskriveno žele je unitarna država BiH. Ona ima svoje “hiljadugodišnje utemeljenje” i njih, zapravo, ne zanima što je Bosna na kojoj oni temelje svoj ideološko-politički narativ smjesa povijesnog, mitskog i tuđeg konstrukta. Bosna na koju se oni pozivaju nema nikakve veze s današnjom BiH.
U toj Bosni, entitetu koji bi po njima trebao biti iznad svega postojećeg, bošnjačke političke elite na druga dva naroda gledaju kao na privjeske. Oni će im poslužiti kako bi se svijetu poslala poruka o njihovoj šarolikoj Bosni. Zapravo, neće im oni poslužiti, nego njihove bogomolje.
Oni im, Srbi i Hrvati, ne trebaju. U takvoj Bosni za njih, odnosno za nas, mjesta nema. Prisvajajući sebi Bosnu, bošnjačke političke elite doslovno tjeraju i Srbe i Hrvate od BiH. Oni to uporno nastavljaju činiti i ne zanima ih posebno što o tomu misle druga ili treća strana.
Niz je takvih primjera. Nedavno je Bakir Izetbegović gostovao na jednoj javnoj televiziji i tijekom gostovanja nekoliko puta ponovio “Bosna”. On zna da to nije uredu i da nije ispravno, ali je svejedno to radio. Argument koji kaže kako je lakše reći Bosna od Bosna i Hercegovina nije valjan jer je lakše reći “beha” od Bosna. Bosna, kako vidimo, ima pet slova, a “beha” četiri. I brže se izgovara.
Iza takvog nazivanja države BiH krije se politički konstrukt. Taj konstrukt, ta ideja o kojoj i Komšić govori, ima za cilj Hrvate i Srbe eliminirati prvo u političkom, a potom i u svakom drugom društvno relevantnom smislu.
Ne, to ne znači da će podivljali bošnjački ekstremisti Sabornu crkvu Svete trojice u Mostaru pretvoriti u džamiju ili da će crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom pretvoriti u muzej Aliji Izetbegoviću.
To znači da će bošnjački politički ekstremisti iz parlamentarnih klupa i jednu i drugu etničku skupinu učiniti nerelevantnom. To se krije iza ideje Bosne koju sanjaju gotovo svi ključni bošnjački politički akteri.
U takvoj Bosni, a kratkim presjekom povijesti nam to može biti jasno, nema nikakvih ustezanja. Može sve.
Može se biti uz HVO potom se ratovati protiv HVO-a. Može se biti u Handžar diviziji potom se proglasiti Titovim antifašisima, dapače, jedinim valjanim antifašistima.
Može se slaviti okupatore Osmanlije i istovremeno pričati o kralju Tvrtku, može se, da se vratimo baš u najbližu povijest, govoriti Hrvatima da su uzepeovski fašisti iako Hrvata danas na području koje je kontrolirala Armija RBiH gotovo da i nema.
Može se, također, Srbe proglasiti genocidašima, osim ako su Čedo Jovanović, ali se istovremeno može ići u koalicije s proustaškim strankama samo ako su – za jedinstvenu BiH.
Može se, za potrebe preglasavanja Hrvata, a možda i Srba, nakon izbora 2022., koalirati i sa SDS-om i tako ‘uzeti’ Središnje izborno povjerenstvo, a istovremeno Dodika optuživati za podjelu Bosne jer čovjek, pazite ironije, želi izvorni Dayton, onako kako je potpisan.
To je ideja Bosne koju razni izetbegovići, komšići, suljagići i kojovići nude u javnim eterima.
To je ideja Bosne koju žele bošnjački radikali. Ideja dehrvatizirane i desrbizirane BiH. Prisvajajući sebi Bosnu oni koriste splet mitskih vjerovanja, krajnjih nelogičnosti, bošnjačkog sabur-politikantstva i ekstremizma.
Sve to bošnjačke političke elite predvođene SDA uvode u javni diskurs. Svi oni koji to, makar nježno i stidno kako to radi Dragan Čović, pokušaju propitati, bit će osuđeni na paljenje na bošnjačkoj lomači. Uime hiljadugodišnje Bosne, piše Bild.ba.
Dnevnik.ba